Sašinu ljubav prema Slobodi ne kupuju šampionske titule niti bilo kakvi drugi interesi on jednostavno voli i bodri “Crveno-crne” na svakoj utakmici i tako je posljednjih skoro 20 godina.

Saša Arnautović među simpatizerima i navijačima Slobode poznatiji pod nadimkom Čabrija jedan je od simpatizera kojeg bi svaki klub poželio da ima na tribinama. Za njega ne postoji izgovor zbog kojeg ne bi otišao na utakmicu Slobode bilo da se ona igra na Tušnju ili u Sarajevu, Zenici, Mostaru, Sloveniji, Bihaću, Banja Luci, Livnu, Gabeli, Širkom Brijegu…

U razgovoru za Tuzlanski.ba prisjetio se i situacija kada je znao biti jedini simpatizer gostujućeg tima na tribinama. Na prvu utakmicu Slobode još kao dječaka odveo ga je djed i od tada se rodila ljubav prema Slobodi.

“Imao sam možda nekih 6-7 godina kada me je djed odveo na prvu utakmicu. Čitava porodica moja je uz Slobodu. Jednostavno to se zavoli od malih nogu i tako ostane do kraja života. Od 2000. godine redovno idem na sva gostovanja gdje igra Sloboda možda da sam par utakmica samo propustio svo to vrijeme. Međutim, posljednih 7-8 sezona nisam propustio niti jednu utakmicu Slobode osim one u Izraelu kada smo igrali i to zbog viznog režima. I tada sam tražio način da odem ali mogućnosti su bile zaista male i žalim zbog toga. Dogodilo se u više navrata kada sam znao biti jedini na stadionu kao gostujući navijač. Društvo mi često pravi i prijatelj Nedžad Bijesović, nekada samo nas dvojica na stadionu znamo da aplaudiramo na dobre akcije Slobode” – priča Saša Arnautović koji dodaje da osim zvaničnih utakmica Slobodu prati i kada crveno-crni igraju prijateljske mečeve.

“Često sam znao otići gledati utakmice koje se igraju i u sklopu priprema pa sam tako išao i u Sloveniju kada je Sloboda pod vodstvom Miroslava Ćire Blaževića igrala u Kopru protiv Crvene Zvezde. Iako je na tom meču bio zabranjen ulazak za publiku i navijače nas nekoliko uspjelo je sa tribina gledati tu utakmicu” kaže Saša kojeg čak ni zadravstveni problemi nisu onemogućili da bude uz svoj voljeni klub kada igra.

“Noga mi je bila u gipsu skoro dva mjeseca ali ni tada nisam mirovao. Išao sam gledati Slobodu u Gabeli, Vitezu, Zenici. Nema prepreka kada je u pitanju Sloboda. Jednom prilikom čak sam išao na gostovanje dok mi je supruga bila u bolnici i primala infuziju. Sloboda je gostovala u Gračanici tog dana, a supruga Elvira mi je sama rekla blizu je otiđi gledaj Slobodu brzo češ se vratiti znam koliko ti to znači. Njena podrška mi je od neprocjenjive važnosti, a bude i gostovanja kada odemo zajedno gledati utakmicu” – kaže naš sagovornik koji je sa nekoliko fudbalera Slobode sklopio i velika prijateljstva.

“Osim utakmica skoro da ne propuštam niti jedan trening. Nekad imam osjećaj da fudbalere i njihove živote bolje poznajem od trenera i ljudi u stručnom štabu. Istina sklopio sam velika prijateljstva sa mnogim igračima, a posebno mogu da istaknem Ivana Kostića, Harisa Mehmedagića koji nisu više u Slobodi kao i sadašnjeg kapitena Pericu Ivetića” – kaže Saša.

Svakom navijaču poraz njegovog omiljenog kluba teško pada pa tako i našem sagovorniku ali kaže da se brzo to sve prebrodi jer je ljubav jača od svega i ide se dalje. Najteže mu je bilo kaže kada je Sloboda nakon poraza od Slavije u Istočnom Sarajevu rezultatom 2:0 morala da napusti Premijer ligu BiH.

“Ispadanje iz lige mi je baš teško palo i žao mi je što do sada nismo uspjeli osvojiti neku titulu ali evo nadam se da će se i to dogoditi u skorije vrijeme” – nada se Saša Čabrija Arnautović koji na Tušnju kada igra Sloboda ima isto mjesto na kojme svaki put sjedi.

Od FK Sloboda za predanu vjernost klubu Sašin otac na poklon je dobio dres sa natpisom “Zlaja” koji su potpisali svi fudbaleri i taj dres krasi unutrašnjost ćevabdžinice koja je u njihovom vlasništvu i gdje igrači Slobode također rado dolaze na ćevape.

Do sada kaže nije imao neugodnih situacija na gostovanjima kada igra Sloboda osim jedne prilike u Visokom kada mu je kako kaže bio razbijen automobil.

– Bez obzira na sve okolnosti, svaki stadion na kojem igra Sloboda moj je prioritet, takvu ljubav riječi ne opisuju, zaključio je Saša za kraj razgovora. (Tuzlanski.ba)