Gdje započeti priču o najstarijoj frizerskoj radnji u Tuzli i mnogo šire? Gdje se nalazi početak priče duže od našeg životnog vijeka? Možda da počnemo sa čovjekom. Taj čovjek, u našem slučaju frizer, hoda ovom zemljom već 71 godinu i velike su šanse da će se još dugo družiti s nama. Zanat je izučio kod majstora Osmana Latifagića. Tačno se sjeća prvog dana kada je krenuo učiti o šišanju, bilo je to 5.9.1961., bio je ponedeljak.
Sve u frizerskoj radnji Saliha Meškovića odiše prošlošću. Malo je zanatskih radnji koje se mogu pohvaliti time. Mnogi se trude svoje zanatske obrte modernizirati, preurediti i time se nepovratno gubi neka magija koja neminovno prati brisanje starog. I Salih nam priznaje da je razmišljao o renoviranju, ali ipak se odlučio ne mijenjati ništa i tako nas sve zadužio da o tome pričamo i da govorimo svima kako je tradicija važna, kako je dobro nečemu ostati vjeran. Pokazuje nam i frizersku stolicu, na kojoj i dan danas šiša, a koja ima preko 100 godina. Stolica je rađena specijalno za frizersku radnju, može se okretati oko svoje osi.
Sam Salih neobično je radostan čovjek. Dok s njim razgovaramo i fotografiramo, dok šiša mušterije i priča nam o svom bogatom životu, u radnju ulazi mnogo ljudi, neki samo da pozdrave, da čuju toplu riječ, a mnogi da se ispričaju, nasmiju, upiju tu neiscrpnu životnu energiju koju Salih nesebično isijava. Priča nam viceve, nasmijava i nas. Priča i o posljednjem ratu. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu ošišao je preko 17000 vojnika armije BiH ne naplativši nikom ni marku. Ističe nam to s ponosom, vidimo da je to njegov doprinos hrabrosti ovih ljudi koji su nas branili.
Gledamo stare slike okačene na zidovima, dok nam Salih objašnjava o kome se na fotografijama radi. Na jednoj od fotografija vidi se i slavni tuzlanski kipar, Franjo Leder, koji sa dvojicom prijatelja sjedi ispred majstorove frizerske radnje.
Kao hobijem bavi se meteorologijom, pa nam pokazuje svesku u kojoj od 1987. do 2014. godine bilježi kada je pao prvi snijeg i naglašava kako za sve te godine nijednom nije pao u petak. Kaže da je imao spise u kojima je pratio vrijeme svake godine u periodu od Božića do Nove godine i na osnovu toga prognozirao kakvo će vrijeme biti iduće godine, ali su mu ukradeni kada je radnja obijena.
Spominje kako mladi danas, kada dolaze na zanat, ne poštuju majstora niti znaju sve “trikove” frizera, pa priča kako je to bilo u njegovo vrijeme kad se majstor poštovao i slušao. Na pitanje kome će on ostaviti radnju kaže da ima mlađu unuku koja će sada u 8. razred i volio bi nju primiti na zanat i obučiti. “Lakše je danas šišati uz svu tu opremu i mašinice.”, govori majstor Salih, ali nema ozbiljnost u poslu.
Nije nam bilo teško primjetiti majstorovo dobro držanje i vitalan izgled, pa nam na komentar o tome govori da je njegova tajna u umjerenoj ishrani pretežno zdravom i prirodnom hranom i mnogo fizičke aktivnosti, u njegovom slučaju dugim šetnjama i po nekoliko kilometara svaki dan.
Previše je uspomena, previše bogatstva i iskustva u ovom starom frizeraju da bismo to mogli jednim kratkim posjetom obuhvatiti. Salihu želimo još mnogo radosnih dana, mnogo mušterija i mnogo sreće u privatnom životu.
Za Tuzlanski.ba Davor Matošević/Nela Atlić
