Ponedjeljak, 27. Septembra 2021.
Tuzlanski.ba logo

Preminuo Fahrudin Avdičević, kapiten za sva vremena

Preuzmite sliku

Fahrudin Avdičević, simbol FK Sloboda, najdugovječniji kapiten i fudbaler sa ubjedljivo najviše nastupa za Crveno-crne sa Tušnja preminuo je tokom noći u Tuzli u 76. godini života, saznaje Tuzlanski.ba.

Avdičević je prije dvije sedmice operisan u UKC Tuzla, kada su mu zbog srčanih problema ugrađene premosnice i pacemaker, 28. jula je pušten na kućni oporavak, ali organizam nije izdržao.

  • Legendu tuzlanskog kluba Fahrudina Avdičevića su pred utakmicu između Slobode i Širokog Brijega posjetili predsjednik UO FK Sloboda Sead Kozlić i predsjednik Skupštine kluba Kemal Kurević.

    Podsjetimo, Fahrudin Avdićević je fudbaler sa preko upisanih 800 nastupa za FK Sloboda.

    Također, bio je reprezentativac Jugoslavije i jedan je od najofanzivnijih odbrambenih igrača kojeg pamti evropski fudbal sa 17 postignutih golova u jednoj sezoni, četiri manje od legendarnog Ronalda Koemana, koji je igrajući za PSV 1987/1988 postigao 21 pogodak. U Slobodu je iz FK Radnik Bijeljina došao “greškom”, koja se pokazala najboljom u istoriji kluba.

    Avdičević je 29. juna u Tuzli prisustvovao promociji knjige “100 godina Slobode” autora Almira Šećkanovića i Harisa Šahovića u kojoj se nalazi i priča o njemu koji donosimo nastavku:

    Fahrudin Avdičević, kapiten za sva vremena

    U bijeljinskoj mahali Pašine bašče stanovala je porodica Avdičević. Mnogočlana. Supružnici Abdulah i Kadira imali su desetero djece. Među njima i Fahrudina, sina kojem će igra sa loptom obilježiti život.

    “Kao dječak, po sokacima i u gimnazijskom dvorištu, igrali smo fudbal. Moj otac je bio protivnik toga, pa sam se morao kriti. To je povećavalo ljubav prema lopti. Fudbalske vještine sam učio od svojih vršanjaka, ali i od brata Mehmedalije, koji je također bio talentovan fudbaler Radnika. U prvi tim Radnika sam ušao sa 17 godina“, sjeća se svojih početaka Fahrudin Avdičević, Bijeljenac koji je tokom višegodišnje karijere odigrao preko 820 utakmica u crveno-crnom dresu Slobode.

  • Sloboda je po Avdičeviće stigla u proljeće 1963. godine. Tadašnji trener Ostoja Simić i sekretar Drago Karaman uputili su se u Bijeljinu s ciljem da Fahrudina i Mehmedaliju u paketu dovedu na Tušanj. Radnik nije želio pustiti obojicu, pa je, po bratskom dogovoru, put Tuzle krenuo stariji Fahrudin.

    “U Tuzlu sam došao sezonu nakon što je Sloboda ispala iz Prve savezne lige. Trener Simić, koji je i insistirao na mom dolasku, odmah je krenuo da me forsira u prvoj postavi. Valjda je i Sloboda te godine osjetila da mora napraviti ekipu koja će snažnije krenuti ka osvajanju prvog mjesta i povrataku u društvo najboljih. A imali smo strašnu ekipu, možda i najbolju u dugoj historiji kluba. Na golu Fuad Hajrović i Rizah Mešković, zatim Alberto Altarac. Pa, možete li zamisliti kakav je Alberto bio igrač. Vrhunski. Tridesetsedam nastupa u omladinskoj reprezentaciji Jugoslavije. U timu su bili i Miralem Kuko Fazlić, Nazif Šehić, Aco Ivoš, Momo Radović, zatim Omer Jusić i Mesud Nalić. I Huka je počeo da stasava i postao je bitan igrač naše ekipe“, nabraja u jednom dahu Avdičević.

    Moćni tim Slobode, ipak, nije uspijevao vratiti se u društvo najboljih jugoslovenskih ekipa. Godinama su ostajali na drugom mjestu, uglavnom slabiji od Čelika, Borca i Rijeke. No, porazi su gradili tim, pa je Sloboda u sezonu 1968./69, nakon poraza od Rijeke u finalu doigravanja, ušla odlučna da se jednom za sva vremena vrati u Prvu saveznu ligu. Predvodio ju je tada već kapiten Fahrudin Avdičević.

  • “I zaista smo bili odlučni. Imali smo veliko fudbalsko znanje, ali i zajedništvo prožeto drugarstvom. Nismo se nikoga plašili, ni prvoligaša, niti drugoligaša“.

    Historijski dvomeč protiv podgoričke Budućnosti počeo je na Tušnju.

    “Budućnost je bila bolja. Napadali su snažno i poveli pred sami kraj utakmice. Onda je Omer Jusić uspio izjednačiti rezultat. Javnost nije bila zadovoljna tim rezultatom, ali ekipa jeste. Znali smo da je bilo bitno da ne izgubimo, jer je ekipu Budućnosti u tom trenutku trenirao Gojko Zec, a on je bio trener koji se volio zatvoriti. Da je ostalo 1:0 on bi se zatvorio u Titogradu, pa bi nama bilo izuzetno teško da probijemo njihovu odbranu jer je Zec imao fizički jaku ekipu“.

    No, Sloboda je imala fudbalski bolju ekipu. Na stadionu Pod Goricom crveno-crni su svirali pravu fudbalsku baladu. Tri nula i pobjeda za ulazak u Prvu ligu. Među strijelcima i kapiten Fahrudin Avdičević.

    “Prva dva gola je na kontra napade postigao Mesud Nalić, a onda u 82. minuti imali smo jedan indirekt na oko dvedeset metara od gola domaćina. Omer Jusić je loptu blago vratio ka našem dijelu terena, a onda sam ja, po našoj uigranoj akciji, šutirao dovoljno snažno i postigao efej da se lopta rolala u mreži titogradske ekipe. Tri nula“, prisjetio se Avdičević.

    Publika u Titogradu, razočarana rezultatom, utrčala je na teren. Navijači su počeli paliti mreže i ostale rekvizite, a igrači Budućnosti su spas potražili u tunelu stadiona. Slobodu niko nije dirao.

    “Ne samo da nas nisu dirali nego su nas častili u titogradskim kafanama. Mi smo tu noć proveli u Titogradu, pa smo malo i slavili. Domaćini su se potrudili da naši stolovi nikada ne budu prazni. Tek narednog dana smo se vratili u Tuzlu“.

    Ceremonija u Tuzli ostat će jedna od najljepših uspomena Fahrudina Avdičevića. Prepun Soni trg i mnoštvo Slobodinih zastava. Igrači na rukama svojih navijača. Sloboda je u Prvoj ligi! Kapiten postaje dio historije velikog kluba, na pedesetu godišnjicu njegovog osnivanja.

    “Poslije tog uspjeha klub se stabilizovao. Već u narednim sezonama osvojili smo i naš prvi trofej, Kup prvoligaša. Pobijedili smo jaki Željezničar, a gol je postigao Jusuf Hatunić. Musa je bio drag i lijep čovjek, dobar drug. Žao mi je bilo kada su ga beogradski novinari proglasili ubicom nakon što je nesretno slomio nogu mladom Zoranu Raciću. Bio sam na toj utakmici i moram reći da Musa nije kriv. Ali javnost je bila nemilosrdna. Posebno me iznenadilo što je tadašnji predsjednik Udruženja prvoligaša, čovjek iz Zenice, tražio da se Hatuniću doživotno zabrani igranje fudbala. Svi mi u Slobodi smo to shvatili kao poziv da se našem drugu uzme hljeb iz usta“, lijepim riječima Avdičević se sjeća svog druga iz odbrane.

    Tokom igračke karijere Avdičević je dva puta bio blizu odlaska iz Slobode. Na sreću crveno-crnih navijača ni jedan od dva ozbiljna pokušaja velikih jugoslovenskih klubova nije urodio plodom. Prvi je otkup Avdinog ugovora ponudio splitski Hajduk.

    “Poslali su svog sekretara u Tuzli na predzadnji dan prelaznog roka. Sloboda je postavila uslove, a čovjek kada je čuo te uslove rekao je da nema ovlaštenje da pregovora o tome. Zatražio je da se Hajduku omogući da odgovori na Slobodinu kontra ponudu narednog dana, do 10 sati ujutro. I tako i bude. U Splitu se sastane Upravni odbor Hajduka, a ja kod predsjednika Bode Vokića čekam poziv. I 10:15 sati a poziva nema. Ja kažem: Predsjedniče, sad ako oni hoće, ja neću! I izađem iz prostorije. Hajduk nazove u 10:30 sati, kažu da pristaju na uslove Slobode, ali predsjednik sav sretan kaže: Igrač sada neće kod vas“.

    Potom je ponudu poslao i Partizan, a Sloboda je postavila još teže uslove. Zatražili su da umjesto Avde dobiju najmanje pet Partizanovih igrača, te trenera Stevana Vilotića. Na naslovnici Sporta iz tih dana, iz sliku Avdičevića i Vilotića, je pisalo: Sloboda za Avdičevića traži cijelu ekipu Partizana!

    Avdičević je karijeru završio kao igrač-trener u Radniku iz Bijeljine, klubu u kojem je sve počelo. Šest mjeseci, a onda početak savršene trenerske karijere u kojoj je između ostalih vodio i svoju Slobodu. U danima kada je trebalo braniti Slobodu, pred rat u BiH, postao je i direktor Kluba. Ta pozicija će ga obilježiti u ratnim i poslijeratnim godinama, a generacije fudbalera koje su igrale tada kada ga sretnu u gradu, na njegovom Sjenjaku, s ponosom kažu: Naš direktor!

    Fahrudin Avdičević je lijepo lice naše Slobode!

    Informaciju o komemoraciji, mjestu i terminu dženaze objavit ćemo naknadno. (Tuzlanski.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje