Porodice žrtava masakra na tuzlanskoj Kapiji 25. maja 1995. godine s gorčinom su dočekale informaciju da je Viši sud u Beogradu ponovo odgodio početak postupka protiv Novaka Đukića na kojem je trebalo biti razmatrano preuzimanje izvršenja 20-godišnje zatvorske kazne za počinjeni zločin.

Vijeće je na početku prošlosedmičnog ročišta kazalo da je Đukića sredinom decembra 2017. godine pregledao sudski vještak koji je zaključio da je njegovo zdravstveno stanje stabilno i da može pratiti suđenje.

Potom je Đukićev advokat Milorad Konstantinović istakao da je zdravstveno stanje njegovog branjenika pogoršano te da se već mjesec dana zbog psihičkih problema nalazi na liječenju, zbog čega ne može prisustvovati ročištu.

Porodice stradalih i preživjeli građani koji su se zadesili kobnog 25. maja na tuzlanskoj Kapiji ne mogu se pomiriti s tim da pravda još uvijek nije zadovoljena.

Smatraju da su postupci srbijanskog pravosuđa politički montirani, a pravosudni bh. sistem gledaju kao glavnog krivca zbog toga što se Đukić još uvijek nalazi na slobodi.

“Uobičajeno je postalo da se Đukić ne pojavljuje, a svaki put je isto opravdanje koje se ogleda u psihičkom oboljenju ili tegobama. Svi mi, a posebno roditelji ubijene djece, već 22 godine sa sobom nosimo ogromne psihičke tegobe i niko nas za to ne pita, niti se na to osvrće. Bez obzira na tegobe, svi su davali iskaze na sudu, vještačeni su od različitih lljekara i niko nije izostao od toga uprkos boli koju osjećaju zbog gubitka najmilijih”, rekao je za Tuzlanski.ba Edin Hurić, predsjednik Udruženja “25. maj” iz Tuzle i jedan od preživjelih žrtava masakra na Kapiji.

Hurić ne vjeruje u srbijansko, ali ni bh. pravosuđe koje je oslovio glavnim krivcem za to što je Đukić uspio napustiti Bosnu i Hercegovinu.

“On nije pobjegao, nego je odšetao kao gospodin i za to je isključivo krivo bh. pravosuđe. Kompletan pravosudni sistem je zakazao kako na slučaju Đukić, tako i na svim drugim slučajevima”, naglasio je Hurić te dodao:

“S druge strane granice imamo predsjednika susjedne države (Aleksandra Vučića, op.a.) koji kaže da ima prijateljske namjere, pruža ruku pomirenja i dolazi u BiH uz poruke da smo mi za njih bitna država i da žele s nama uspostaviti odnose na sve moguće načine. Međutim, taj isti predsjednik i njegovi saradnici puštaju da po Srbiji hodaju pravosnažno osuđeni ratni zločinci, da uživaju u blagodetima života dok ljudi ovdje pate gledajući kako niko ne odgovara za ubistva njihove djece u Tuzli i drugim bh. gradovima.”

Predsjednik tuzlanske Fondacije “Istina, pravda, pomirenje” Sinan Alić smatra da odugovlačenje početka postupka protiv Đukića ima političku pozadinu.

“To je samo dokaz više u opstrukcijama koje prave Srbija i Vučić skupa sa svojom garniturom kada priča o integracijama, tranziciji i priznavanju grešaka. Druga strana medalje govori da bh. institucije ne znaju prisiliti Srbiju da poštuje protokol koji su ove dvije zemlje potpisale. Beograd sad treba postupiti po protokolu koji je ratifikovan u srbijanskom i bh. parlamentu, ali zbog traljavog i nikakvog odnosa BiH to oni mogu da razvlače godinama”, izjavio je Alić za Tuzlanski.ba.

Đukić je osuđen je na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina na tuzlanskoj Kapiji 25. maja 1995 godine kada je granata ispaljena s Ozrena ubila 71 osobu, a veliki broj njih ranila.

Kao što je poznato, Viši sud u Beogradu je nekoliko puta odgađao ročište na kojem je trebalo biti razmatrano preuzimanje izvršenja Đukićeve 20-godišnje zatvorske kazne.

Kao razlog odgađanja navedeno je nedostavljanje dokumentacije iz Suda BiH koju je zatražila Đukićeva ddbrana, kao i njegovo zdravstveno stanje.

Đukićevi advokati su tražili da se presuda potpuno preispita, tvrdeći da njihov klijent nije imao fer suđenje. Srbija i BiH su 2010. godine potpisale sporazum prema kojem je moguće preuzimanje pravosnažnih presuda. (A.K. | Tuzlanski.ba)