Na redakciji email portala Tuzlanski.ba stiglo nam je pismo čitateljke tuzlanskog naselja Drežnik i nekoliko fotografija uz molbu da članak objavimo na našem portalu i tako nadležnim skrenemo pažnju na problem gubitka pitke vode.
Pismo prenosimo u cjelosti bez intervencija…
Građani tuzlanskog naselja Drežnik (koje broji na stotine domaćinstava) izražava zabrinutost i ogorčenost činjenicom da su izgleda godinama zaboravljeni i prepušteni sami sebi i pitaju ko plaća gubitke vode i ko će odgovarati za moguće ugrožavanje zdravlja zimi ukoliko se šta ne riješi?
Naime, pored činjenice da mnoga domaćinstva ni u 21. vijeku nemaju kanalizaciju, pa svakom novom padavinom udišu neprijatne mirise u svojim domovima (koji su, blago rečeno, nepodnošljivi), udišu i dim iz Termoelektrane koja je u blizini, posljednjih godina u ovom naselju je put toliko oštećen da taksisti imaju glavobolju kada moraju voziti tom relacijom, a vode ima i „za bacanje“.
Iako naša Vlast konstantno troši novac na reklame tipa „Čuvajmo vodu, štedimo naše bogatstvo“ i sl., u ovom naselju rijetkost je vidjeti suhu cestu. Vodovodne cijevi konstantno pucaju, voda skoro svaki dan teče niz cestu, i danas dok ovo pišemo na nekoliko lokacija cijevi su pukle, a i ako jedan dan „zakrpe“, drugi dan isti scenario…a svi mi znamo da će cijenu opet platiti samo građani!
S druge strane, ova voda koja se svakodnevno slijeva sigurno će ostaviti i mnogo veće posljedice. Da stanje bude još gore, svakom novom sanacijom, „krpljenjem“ tih cijevi, put se mora iskopati, a rijetko kad će se to dovesti u približno prvobitno stanje. Tako danas na ovom putu u naselju koje broji, kako već navedosmo, na stotine a vjerovatno i hiljade domaćinstava (jer se radi o zaista velikom naselju u kojem se konstantno povećava broj domaćinstava, a većina ako ne i svi izlaze na izbore, nastoje izabrati one koji će ih zaštititi, a ne zapostavljati), možete zateći rupe, kamenje, „grubo“ zakrpljene lokacije i morate biti izuzetno dobar vozač da izbjegnete posljedice.
Još da napomenemo, ovdje se radi o naselju koje broji i na desetine mališana kojima nikad, i pored brojnih apela i protesta građana, nije urađeno adekvatno igralište, a moraju i ovakvom cestom hodati.
Zamislite kako je ovdje tek zimi (brdo s kojeg se slijeva voda, zaleđene ceste, pa nerijetko stariji ljudi umjesto na poslu, završe u bolnici slomljene ruke ili noge), a pritom i udišu zagađene materije, dimove i neprijatni miris iz septičkih jama!
