U Tuzli je nastavljeno snimanje dokumentarnog filma “Kuće koje plaču”, u režiji Emira Hadžihafizbegovića, a snimljeni su uspješni sportisti koji su se prisjetili Edina Salaharevića, perspektivnog košarkaša koji je ubijen u 19. godini života tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu javlja Anadolu Agency (AA).
Salaharević je sa Slobodom Ditom u martu 1992. godine osvojio Juniorsko prvenstvo Jugoslavije i bio je jedan od najperspektivnijih evropskih košarkaša. S tadašnjom juniorskom reprezentacijom Jugoslavije trebao je ići u Poljsku, međutim, ovaj se talentirani košarkaš, skijaš i atletičar odlučio na odlazak u rodnu Vlasenicu kako bi Ramazanski bajram proveo s porodicom.
Košarkaši Damir Mršić, Damir Mulaomerović i Asim Paščanović, te treneri Borislav Džaković, Ešref Isabegović i sportski radnik Predrag Jovanović danas su evocirali uspomene na Salaharevića, koji je zajedno sa ocem Muhamedom, 13. septembra 1992. godine, odveden u zloglasni vlasenički Sušica, gdje mu se gubio svaki trag do 2008, kada su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani iz sedam različitih masovnih grobnica. Ovaj bivši košarkaš ukopan je na Šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici 2009. godine, a Muhamed ni poslije 23 godine nije pronađen.
“Dok sam bio manji, stariji su nam uvijek govorili: Pazite djeco da ne dođe do rata. Mi, djeca, gledali smo i voljeli smo partizanske filmove, pa nismo shvatali težinu njihovih riječi. Ali, kada je počelo granatiranje Tuzle 15. maja 1992. godine, odmah, nakon prve granate, shvatio sam na šta su mislili. Taj nesretni rat donio je toliko tuge, ugasio brojne živote i razorio porodice. Između ostalih, oduzeo nam je našeg Edu, koji je bio povučen i miran dječak, ali je na parketu bio neustrašiv, srčan i borben, te veoma snažan za svoje godine”, ispričao je Mršić.
Potresni kadrovi snimljeni su u slastičarni Bosna, gdje su nerazdvojni drugovi, Salaharević i Mulaomerović, krajem marta 1992. posljednji put sjedili i jeli kremšnite, ne sluteći da se više neće vidjeti. Mulaomerović smatra da je Salaharević sa ocem pošao u logor, kako bi spasio majku Hatidžu i mlađeg brata Nedima.
Paščanović ističe kako zvuči nevjerovatno, iako činjenice dokazuju da to nije tako, da su neki ljudi, koji su zajedno odrastali sa Salaharevićem, mogli da mu naude.
U razgovoru za AA Hadžihafizbegović je izjavio da ga je naročito dojmila ispovijest Salaharevićeve bivše djevojke Samele Huremović.
“Da biste shvatili koliko je bolna ova priča, treba sačekati premijeru filma, koja bi trebala biti tokom idućeg Sarajevo Film Festivala. Ovih dana u Tuzlu su došli ljudi sa različitih strana kako bi govorili o ovoj priči koja ne smije ostati neispričana i gurnuta na ropotarnicu povijesti. Posebnu zahvalnost dugujemo Davoru Pušiću, vlasniku Producentske kuće ‘FIST’ , a na filmu rade još i Saša Lugonjić, hrvatski sportski novinar, i Amra Hadžihafizbegović. U narednom periodu očekuju nas putovanja i snimanja u Istanbulu, Boru, Beogradu, Zagrebu i Splitu. Dešava se i nešto čudno tokom snimanja. Prisutna je neka dobra aura i posebno osjećanje, odnosno kao da nas dobri duh Edina Salaharevića vizira i gleda iz nekog prikrajka kako ne bismo šta pogriješili”, rekao je Hadžihafizbegović. (Tuzlanski.ba)
