Tragična vijest da je Alma Šehović, mlada uspješna poslovna žena i majka sebi oduzela život ostavila je Tuzlake bez riječi.

Piše: Biljana Skoković-Tomić

Dodatna objašnjenja da je to učinila zbog dugogodišnjeg i permanentnog mobinga na poslu u kantonalnom Zavodu zapošljavanja, pokrenula je lavinu reagovanja u nevladinom sektoru. Saopštenjem su se oglasili HO Horizonti, Ženska lobi grupa i Nova ženska inicijativa sve iz Tuzle, te Mediacentar Sarajevo i Ženska mreža BiH.

U međuvremenu stiglo je i Saopštenje Demokratske fronte TK čime su se samo posložile kockice u mozaiku zvanom – nepotizam i korupcija, kao savremene bolesti bh.društva. Prepoznatljiva matrica u cijeloj zemlji naišla je, nažalost, i u Tuzli, na plodno tlo. Almino samoubistvo postalo je tako metafora za sve Alme ovog grada i zemlje, te nepravde koje se čine ljudima na radnom mjestu i društvu u cjelini.

Naizgled mi mirno posmatramo ove devijacije društva?! Postali smo neka čudna bratija. Jer su mnogi, zaista, nemoćni da bilo što promijene, drugi sretni što imaju kakav takav posao i žele da ga zadrže, a oni – što se zovu vlast i koji bi to trebali da promijene, kao i kompletan društveno-politički milje, ostaju nijemi saučesnici. Tačnije – Ne čine ništa. Pusti oportunisti i karijeristi kojima smo bitni samo onda kada trebaju od nas glas za svoje sterilne programe. Nije ni čudo što je sve više samoubica i kriminala u zemlji!

Ali vratimo se našoj rahmetli Almi. Bila je rukovodilac Sektora za finansije u Zavodu za zapošljavanje Tuzlanskog kantona. Ranije je u izjavama za medije govorila da je na meti menadžmenta zbog toga što se usprotivila štetnom postupku uknjižavanja imovine Zavoda za zapošljavanje TK-a, koju je započela Uprava. U Skupštini Tuzlanskog kantona potvrđeno je da se Alma Šehović obraćala i Antikorupcionoj komisiji Skupštine. Njene žalbe su se odnosile na mobing u Zavodu za zapošljavanje TK. Na sve to direktor je s poslom premješta u Kladanj, potom Lukavac. I nije jedina. Njena kolegica završila je kao arhivar…

Nije poznato da li je bilo ko reagovao na žalbe ove uposlenice, niti da li je iko odgovarao zbog eventualnog mobinga u Zavodu. Sve do sada, ali kasno za Almu i stotine Almi širom ove zemlje. Vjerovatno i u trenutku dok vi ovo čitate negdje se neko na neki način zlostavlja. Krvnik i žrtva kao potvrđena matrica, u državi gdje se pravo jačeg mjeri stranačkom pripadnošću, (čitaj podobnošću) zaista su u neravnopravnom položaju, iako je možda žrtva neko kome krvnik po znanju, obrazovanju nije ni do koljena…..

Konačno je neko prepoznao nepravdu. Pa se u Saopštenju DF i Sabida Zekana, predsjednika Kluba poslanika ove stranke u Skupštini TK navodi: U JU Službi za zapošljavanje TK godinama hara kriminal, nepotizam pri zapošljavanju, mobing prema neposlušnim radnicima, a sve pod pokroviteljstvom političkih stranaka i moćnika. U zadnjih 20 godina stvorena je armija javne administracije koja je veoma moćna i uticajna i koja je spremna da ubija ljude samo da bi zadržali moć – završen citat. Navode se i činjenice na koje je ukazivala Alma Šehović. Samo ukratko – nekretnine Zavoda na lokaciji Hendek su umanjene sa 8 na 4 miliona KM kako bi bile prodate na slobodnom tržištu. U prevodu čitajte – krađa. Zato je Alma morala na posao u Kladanj i Lukavac…

U međuvremenu je mimo konkursa u Zavodu za samo 18 mjeseci zaposleno 15 lica bez konkursa. Sve djeca, rodbina, prijatelji stranačkih drugova…. Po nalogu Šemse Berbića, bivšeg direktora, tako su zaposleni Spomenka Iljukić, Mirela Kravić, Miralem Softić, Halila Mujić, Amela Zahirović i Sadmira Zahirović. Kada mu je istekao mandat Berbić je postao savjetnik novog direktora Senada Muhamedbegovića zajedno sa Sulejmanom Gutićem. Tu se priča ne završava. Novi direktor zapošljava svog zeta Rusmir Hasanović, ali i Berisu Ahmetović, kćerku Predsjednika udruženja RVI TK Fahrudina Hasanovića zvanog „Beli“.

Uhljebljenje su našli i Jasmina Husić Mujić iz Banovića, Ibrahim Mahmutović iz Sapne, Azur Avdić i Mešić Suada.

Time je kadrovska križaljka ove Javne ustanove konačno popunjena. Ključ poveznica su rodbinski i stranačko-jaranski talovi. Da bi sve ove ljude nekako uklopili u zakon, zbog finansiranja, morao se promijeniti i Pravilnik o radu kojim je predviđen veći broj uposlenika sa većim koeficijentom. Oni koji su ukazivalli da to tako ne može šikanirani su, smjenjivani sa svojih radnih mjesta, ponižavani slanjem na poslove koji nisu bili primjereni njihovoj stručnoj spremi. Postali su žrtve mobinga, žrtve krvnika kojima je ovaj nakaradni politički sistem i horda poslušnika i pohlepnika dozvolio da kroje zakone prema sebi.

Srećom ima i ona divna narodna koja kaže – možeš kako hoćeš, ali ne i dokle hoćeš. Ovim se ova priča još ne završava. Sve dokumentovano stiglo je na više adresa, dok DF traži od kantonalne Vlade da smijeni kompletni menadžment ove Javne ustanove, a Skupština ovu temu korupcije i mobinga stavi kao tačku dnevnog reda… Vidjećemo šta će na kraju biti, ali vlasti koje ne koriguju devijacije na vrijeme postaju saučesnici problema koji u njemu nastaju. U ovakvoj konstelaciji odnosa vrlo brzo postaje jasno ko će zauzeti koju poziciju.

I na kraju da parafraziram našeg velikog Ivu Andrića koji je ovakva vremena i ljude nazivao „fijaker fukarama“: – To ti je primitiva koja se u svako doba digne, iskoči iz mahala, istuče, ubije, opljačka, sve u tamu zavije i opet se povuče u mahale kada dođu jaki i pošteni ljudi. Na žalost, na ove jake i poštene mi i u Tuzli i BiH moraćemo pričekati. Do tada imaćemo situacije koje su i povod ovog pisanja.

(Biljana Skoković-Tomić)