Paroh tuzlanski Miloš Trišić predvodio je večeras svečanu liturgiju u Sabornom hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Tuzli, nakon čega je zapaljen badnjak kojim je najavljen dolazak pravoslavnog Božića. Nakon paljenja badnjaka upriličen je i vatromet u dvorištu crkve.
U Božićnoj čestitci koju je uputio sveštenik Miloš Trišić kaže se da je Božić praznik radosti i ljubavi prema bližnjima i pozvao je vjernike da budu vijesnici vitlejemske radosti.
“Draga braćo i sestre, sretno vam badnje veče i navečerje najradosnijeg praznika hrišćanskog Božića. Sabrala nas je ovdje Vitjelemska zvijezda i ona svjetlost kandila te badnjaka na ovo božićno bdijenje. Sabrali smo se, zahvalili i pomolili Bogomaldencu Hristu, radosno pjevajmo kao oni anđeli i pastiri koji su objavili Hristovo rođenje. Slava Bogu na visini, a na zemlji mir”, rekao je Trišić i dodao:
“Danas kada slavimo Badnje veče, hrastovo i cerovo drvo predstavljaju snagu koju nam je pokazalo radosno rođenje Hristovo, jer to je drvo najjače, najbolje gori i najbolje sija i najbolju svjetlost daje. To je snaga i svjetlost nastupajućeg rođenja Hristovog. Danas sabrani kao pastiri dočekujemo Bogomaldenca Hrista i grijemo vatru u dušama.”
Prije večernje molitve vjernici su u dvorištu crkve upalili svijeće za duše svojih najmilijih, a zvona s crkve označila su početak bdijenja i iščekivanja dolaska Isusa Hrista.
Večernjom misom vjernici su potom proslavili dan u kojem je Bog sišao na zemlju kako bi smrtne i prolazne vjernike obdario vječnim i neprolaznim životom i uzdigao ih do nebesa.
Badnjak su u dvorištu crkve zapalili vjerski službenici i okupljeni vjernici, koji je simbol drveta koje su, kako kaže predanje, pastiri donijeli Josifu i Mariji da založe vatru i zagriju pećinu u kojoj je rođen Isus.
Badnjak gori do Božića kada se objavljuje radost Hristovog Rođenja. Dogorijevanje badnjaka je simbol rastanka sa starim vjerovanjima i prihvatanje nove svjetlosti koja dolazi sa vjerom u Novorođenog Hrista.
Svi običaji imaju smisao hrišćanskog zajedništva, pa se smatra da se ljudi okupljeni oko badnjaka zagrijavaju ljubavlju i slogom, a njegovu svjetlost unose u mrak neznanja i praznovjerja.
Pravoslavni vjernici danas su obilježili hrišćanski praznik Oci ili Očevi, koji uvijek pada u prvu nedjelju pred Božić.
Tog dana, isto kao na Materice, djeca porane i unaprijed pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem na prepad vezuju svoje očeve za noge na isti način kao što su njih vezivali na Djetinjce.
Djeca čestitaju praznik, a očevi im onda dijele slatkiše i poklone i na taj način se “driješe”.
Oci, Materice i Djetinjci su porodični praznici i za taj dan domaćice pripremaju svečani ručak na kome se okupi cijela porodica.
Večeras je u Sabornom hramu Uspenja Presvete Bogorodice upriličen i vatromet kojim je na kraju najavljen dolazak Božića. (Tuzlanski.ba | Foto: V. Živković)