Tročlana porodica Delibegović iz Tuzle preživljava sa skoro nikakvim mjesečnim primanjima.

Mirza je teško bolestan, trajni je invalid i dijabetičar, njegova supruga Ana ima problema s kičmom. Sa sinom Robertom njih troje žive u stanu od 15 kvadrata, a kako spajaju kraj s krajem već godinama ni sami ne znaju.

Sa nepunih 16 godina Mirza je postao pripadnik Armije R BiH. Nakon rata je demobilisan i dobio je potvrdu da je trajno nesposoban.

Nikada nije uspio pronaći trajno zaposlenje, stoga nema pravo na penziju.

‘Živimo sa mizernim primanjima. Nisam u stanju da kupim sebi ni potrebne lijekove ni hranu zbog svih dijagnoza koje imam. Unaprijed se želim zahvaliti svim dobrim ljudima ukoliko mi neko pomogne’ kazao je Mirza Delibegović koji je pretrpio i moždani udar.

Sve što od ove države imam su papiri da sam trajno nesposoban, imam papira više nego prašine u kući, a šta ću s njima, ne mogu papir jesti” , kazao je Delibegović.

Nebrojeno je kaže puta dok je bio nešto mlađi kucao na brojna vrata tražeći posao, ali je dobijao odbijenice.

Situacija u kjoj se nalazi porodica Delibegović nije teška od jučer, oni naime već godinama ovako teško žive.

‘Penziju ne mogu ostvariti, jer nemam radnog staža, a kako bih ga imao? Pa ja sam rođen 1979. godine, bio sam u ratu, demobilisan sam i proglašen invalidom, gdje sam mogao raditi?”

Delibegovići po hranu najčešće idu u javnu kuhinju, odnosno u Merhamet. Mirza ističe kako je zahvalan na tome što barem hranu može dobiti besplatno, ali on, s obzirom na dijabetes, često ne može jesti tu hranu.

“Džem i inzulin ne idu skupa”, kazao je.

Njegov sin Robert ide u školu i potreban mu je školski pribor i knjige ali njegovi roditelji nemaju novca za to.

‘Ja sam bolje uslove imao i bolje živio 1993. godine’, razočarano je kazao.

Svi dobri ljudi koji žele i mogu pomoći porodici Delibegović mogu pozvati Mirzu na broj telefona 061/936-155 ili lično uručiti pooć Delibegovićima koji žive u ulici Rudarska 73 na XVII spratu.