Bračni par Sivčević iz Tuzle sinoć je bio neugodno iznenađen u garaži Bingo City Centra jer su sva parking mjesta predviđena za invalide bila zauzeta automobilima koja nisu imala oznaku odnosno karticu za invalide.

Majka Zare Sivčević djevojčice rođene sa 820 grama i dijagnozom cerebralne paralize čije kretanje godinama ovisi o kolicima putem Facebook stranice “Zarin san – Prodaja odjeće i obuće” podijelila je sa pratiocima neugodno iskustvo.

Ako ste sinoć u BCC u Tuzli (kod BKC), u garaži vidjeli čudnu situaciju… Među stotinama parkiranih auta, djevojku u invalidskim kolicima i ženu uz nju… To smo bile Zara i ja.

Zarin tata je kružio po garaži, kružio…. Kružio. Jer nije mogao da se parkira.

Sva parkirna mjesta predviđena za invalide bila su zauzeta.

Pogađate!… Nijedno auto nije imalo karticu za invalide.

Svi koje smo vidjele da su izlazili iz Binga i sjedali u ta auta, nećete vjerovati, fizički nisu imali nikakav problem. Nosili su gomile kesa u rukama. Fizički zdravi, sposobni. Onaj drugi dio, očito da im nije na zavidnom nivou.

I da tuga bude bude veća kad se jedno od tih mjesta oslobodilo, Zara i ja smo stale tu, da čuvamo. Onda se pojavi novi “sretnik” koji je pomislio da se tu uparkira. I svira nama…

Pokazujući rukama da se pomjerimo. Sa mjesta predviđenog za invalide da se pomjeri osoba u invalidskim kolicima… Invalid.

Dama pored njega je bila posebno ženstvena i domišljata. Pokazivala mi je rukama da sam malo “puknuta”.

Pitam se da li bilo gdje u svijetu (čim se pređe granica ove naše divne zemlje), neko smije stati na mjesto predviđeno za invalide…?

Ne smije… Niti pomisliti na to niko ne smije.

Što li ne volimo ovu zemlju i njene ljude pa se bahatimo i uništavamo ljepotu življenja u njoj?, navela je Gordana Sivčević i ovim statusom posramila svakoga ko je ikada pa i u velikoj žurbi zauzeo parking mjesto predviđeno za invalide.

Zara će uskoro da napuni 17 godina. Veliki je borac i čvrsto vjeruje da će joj nakon više operacija i drugih višegodišnjih tretmana, nastavak liječenja omogućiti da se nakon četvoronožnog stava, potpuno uspravi i uz ortopedska pomagala, počne da korača sama bez pomoći drugog.

Njena majka kaže da je djevojčica na pragu tog uspjeha zahvaljujući dosadašnjem liječenju, vježbama i Zarinoj želji te ogromnoj upornosti.

Zara dje već duže boravila zbog liječenja u Sloveniji gdje pohađa i školu čiji prilagođeni program joj dozvoljava odlazak na tretmane. (Tuzlanski.ba)