Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Lik i nedjelo Besima Durakovića: Zlupotreba položaja, korupcija, reket, enormno bogaćenje, plagijat magistarskog rada (VIDEO)

Preuzmite sliku

Zlupotreba položaja, korupcija, reket, enormno bogaćenje, plagijat magistarskog rada. Sve u liku direktora Kantonalne inspekcije u Tuzli. Uhapšen je. A sud ranije umjesto njemu presudio novinaru. Tamo gdje prestaje logika počinje bh. pravosuđe. Čast izuzecima.

Priča Omera Hasanovića

Konačno! Njegovom kriminalu došao je kraj. Besim Duraković, direktor Kantonalne uprave za inspekcijske poslove, uhapšen je u pokušaju da skrije dokumentaciju. Inspektori su ga presreli na izlaznim vratima Inspekcije.

Posljednih mjeseci Duraković i referent za javne nabavke Šefik Hodžić pokušali su prikriti dokaze nezakonitih radnji. Fokusirali su se na skrivanje dokumentacije koja se odnosi na kriminal u javnim nabavkama, odnosno odabir firme autoservis “Bajrić” iz Gračanice koja je pet godina servisirala vozila inspekcije.

“Ugovori su dati jednoj firmi iz Gračanice koja nije ispunjavala uslove iz konkurentskog zahtjeva. Na taj način je ova firma Upravi tokom ovog perioda ispostavila više faktura za određene nabavake, autodijelova, servisiranje automobila – koje nije obavila. Niti su nabavljeni dijelovi niti su servisirana vozila. Tako je pribavljena protivpravna imovinska korist od 30.000 maraka”, pojašnjava portparol Tužilaštva TK-a Admir Arnautović.

Nakon što su pretresli zgradu Inspekcije, porodičnu kuću Besima Durakovića u Gračanici, istražitelji MUP-a Tuzlanskog kantona su pokucali i na vrata autoservisa “Bajrić” u Gračanici. Tamo su nam potvrdili da su servisirali službena vozila inspekcije.

“Radili smo za Inspekciju. Od 2010. do marta 2012. godine. Servisirali smo auta. Samo mehaničke dijelove. Održavali smo 32 vozila”, kazali su nam.

Još jedan detalj potvrđuje poslovnu vezu autoservisa “Bajrić” i Durakovića. U dvorištu autoservisa nalazi se reklama Durakovićevog hotela “Tilija”. Kada je ova afera otkrivena, Duraković se obrušio na istražitelje MUP-a koji su dokumentovali ovaj kriminal.

“To je krajnje neprofesionalno od MUP-a. To je predistražnja radnja i jedan izvještaj koji ide prema Tužilaštvu. I Tužilaštvo je to koje će ocijeniti izvještaj”, tvrdio je Duraković.

Tužilaštvo je ocijenilo i uhapsilo Durakovića zbog više krivičnih djela. Skrivenu dokumentaciju koja je bila pripremljena za uništenje istražitelji su pronašli u njegovoj kući u Gračanici.

Tužilaštvo Durakovića sumnjiči i za primanje mita od pijačnih trgovaca iz Živinica, koji su mu davali određene sume novca kako bi mogli nesmetano raditi. “Istraga se vodi i protiv nekoliko korisnika štandova, odnosno prodavača na toj pijaci i to za krivično djelo davanja dara i drugih oblika koristi. Također, Duraković je osumnjičen za krivično djelo primanja dara i drugih oblika koristi”, potvrdio je Arnautović.

Svemu tome je prethodilo često zatvaranje pijace i zabrana rada prodavcima. Duraković se uglavnom pozivao na anonimne prijave, koje je često i sam pisao. “Svaki put kaže da je to bila anonimna predstavka ili prijava za pijacu. Ja po toj prijavi moram izaći, zatvoriti pijacu. Sve se radilo anonimno”, kaže Mirnes Goletić, predsjednik Udruženja pijačnih prodavaca Živinice.

Kada je oduzimao metalni otpad firmi “Tri točka” Duraković nije radio anonimno. On je zajedno s inspektorom Osmanom Džafićem omogućio ovoj firmi da nezakonito proda otpad firmi “Akva-invest”, koja je u vlasništvu kontroverznog Irfana Hasića. “Utjecao je na inspektora koji je obavio inspekcijske preglede da u potvrdi o privremenom oduzimanju roba i predmeta, konkretno se radi o željezu i limu, izostavi veći dio tog lima koji je ova firma zabranjeno prodala drugoj firmi i na taj način ovoj firmi nezakonito pribavio korist od šest hiljada maraka“, pojašnjava Arnautović.

Mnogo veći iznos bio je u igri oko privatizacije BIT Centra u Tuzli. Da bi to brzo i ekspresno završio, Duraković je pokušao podmititi gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića, koji je takvu ponudu odbio. Tužilaštvo i u ovom slučaju vodi detaljnu istragu, navodi Arnautović: “U tom predmetu je prijavljen od strane gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića da je Besim Duraković od njega zahtijevao određenu uslugu za koju mu je on htio isplatiti oko 100.000 maraka što je gradonačelnik odbio.

Potvrđuje nam to i sam gradonačelnik: “Imao sam nemoralan prijedlog zbog kojeg sam mu rekao da mora odmah napustiti moju kancelariju“, kaže Imamović.

Na sumnjiv način Duraković je stekao višemilionski vrijednu imovinu u našoj zemlji i inostranstvu.

Ima hotel u Poreču, ima imanje u Bjelovaru. Takvog čovjeka, kriminalca, alkaponca treba, jednostavno, pod hitno smijeniti jer je najveći reketaš. U neke firme će Inspekcija ući – ako mu ne platite reket – petnaest puta, a u neke u 15 godina ne uđe nijednom“, tvrdi Sakib Kopić iz Sindikata solidarnosti TK-a.

Deset godina je Duraković u direktnom sukobu interesa. On je istovremeno direktor Kantonalne uprave za inspekcijske poslove i direktor firme za trgovinu i usluge “Veneto”, koja je registrovana u Bjelovaru. U radnom vremenu za koje je plaćen u Inspekciji upravlja i firmom “Veneto”, a što potvrđuje i dokument koji je 2010. godine uputio Poreznoj upravi u Poreču.

Također, Duraković upravlja i istoimenom firmom u Gračanici. A što potvrđuje i broj telefona za kontakt s tom firmom. Duraković potvrđuje da se radi o njegovom telefonu.

On je u sukobu interesa jer godinama upravlja i hotelom “Tilija” u Gračanici. Inpekcijski nadzor u tom hotelu vrše inspektori kojima je on direktor. Nakon hapšenja Durakovića istražitelji MUP-a detaljno su pretresli ovaj hotel. Potvrdio je 2013. i FTV-u da je bio većinski vlasnik hotela te da je svoj vlasnički dio prebacio na sina. Javna je tajna ovaj hotel. Svi su znali da je Durakovićev, ali nikome to nije smetalo. Često su tu odsjedali i kantonalni i federalni inspektori.

Hotel “Tilija” je stekao na sumnjiv način tokom kriminalne privatizacije preduzeća “Park”, kojem je pripadao ovaj hotel. Da bi se domogao većinskog vlasništva u ovom hotelu, Duraković je obilato iskoristio svoje javne funkcije, poziciju zamjenika načelnika Gračanice i predsjednika Upravnog odbora d.o.o. “Park”. Nezvanično saznajemo da je roba koja je oduzimana u inspekcijskom nadzoru, ponajviše meso, završavala u kuhinji hotela “Tilija”. Taj posao Duraković je organizovao sa Šefikom Hodžićem, šefom magacina Kantonalne inspekcije, koji su sve to skrivali od postupajućih inspektora.

“Inspektor i ne vidi tu robu. Za to je odredio svoje ljude, komisiju koja radi, donosi papirologiju retroaktivno. I tako to ide već šest-sedam godina”, kaže Izet Redžić, bivši inspektor Kantonalne uprave za inspekcijske poslove.

Roba koja nije za hotelsku upotrebu završavala je na deponiji u Srebreniku, kojom gazduje tamošnje komunalno preduzeće i direktor Zajim Đedović. Za njegovog sina Edina Duraković je izmislio radno mjesto u Inspekciji, gdje radi kao inspektor socijalne zaštite.

Predmet istrage Tužilaštva su i tone uglja koje je Duraković oduzimao na Dubravama, a koje su, također, završavale na nepoznatima lokacijama. Istražuje se i Durakovićeva poslovna saradnja s firmom “Prokom” iz Gračanice, kojoj je plaćao fiktivne edukacije za inspektore. I njegova postdiplomska edukacija je sporna. Njegova magistarska titula trebala je biti oduzeta, jer je nadležna komisija Ekonomskog fakulteta u Tuzli utvrdila da je Durakovićev magistarski rad plagijat. Prepisan je od Snežane Vučković iz Beograda, te nekoliko tuzlanskih profesora ekonomije, među kojima je Zijad Đafić, Durakovićev mentor, čiju je suprugu Duraković zaposlio u Inspekciju. Bez navođenja izvora, Duraković je prepisivao paragrafe i pasuse od nekoliko domaćih i stranih autora. Čak je bez navođenja izvora prepisivao i tabele.

“Radi se o klasičnom plagijatu i da se o relativizaciji preuzetog djela”, kaže Izudin Kešetović, član Komisije za ocjenu ispravnosti magistarskog rada.

Kako bi spriječio Univerzitet u Tuzli da mu oduzme magistarsku titulu, Duraković ekpresno šalje inspekciju u ured rektora Envera Halilovića i dekana Ekonomskog fakulteta Safeta Kozarevića, vrši na njih pritisak i prijeti kaznama za druge prekršaje koje je na Univerzitetu utvrdila Inspekcija za obrazovanje. S rektorom Halilovićem, koji je inače sam sebe imenovao za redovnog profesora, Duraković postiže nagodbu, povlači prijavu za doktorat kako bi sačuvao titulu magistra, koja je trebala biti poništena.

Prije nego što je postao glavni inspektor, Duraković je, kao bivši kantonalni ministar trgovine i saobraćaja, bio umiješnan u još jednu korupcijsku aferu. Naime, kao ministar je lobirao za “Grawe” osiguranje, zloupotrebljavao ministarsku funkciju vršeći pritisak na preduzeća da se moraju osigurati u ovu osiguravajuću kuću. Prijetio im velikim novčanim kaznama ukoliko ne postanu klijenti tog osiguranja. No, ta afera je brzo zataškana zahvaljujući njegovim političkim zaštitnicima, među kojima se posebno izdvaja njegov zet Senaid Šaković, bivši premijer Tuzlanskog kantona, koji je Durakovića javno štitio i na sjednicama skupštinske Komisije za borbu protiv korupcije. Durakovićevo hapšenje Šaković nije želio da komentariše.

I pored višemilionski vrijednih nekretnina koje je na sumnjiv način stekao, bivše kantonalne vlade su Durakoviću čak omogućile i 30 posto dodatka na plaću. Samo na tom povećanju u posljednjih pet godina je inkasirao oko 60.000 maraka. Više puta smo izvještavali o Durakovićevom kriminalu i zloupotrebama položaja, plagijatu i korupciji. Općinski sud u Tuzli to je smatrao neozbiljnim, pa je Federalnu televiziju dva puta, na zahtjev Durakovića, osudio zbog klevete. Godinu dana poslije, na osnovu činjenica koje smo objavili, Duraković završava iza rešetaka. A Kantonalna vlada ga suspenduje s direktorske funkcije.

(federalna.ba/Mreža)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje