Ćevabdžinica Zlaja u Tuzli locirana u naselju Slatina već punih 36 godina dobro je poznata svim ljubiteljima dobrih, ukusnih i sočnih ćevapa koji se služe uz neizostavan poljev po čemu je ova ugostiteljska radnja posebna.
Međutim, ono što ćevabdžinicu “Zlaja” izdvaja u odnosu na sve druge ugostiteljske radnje kako u Tuzlanskom kantonu tako i u čitavoj Bosni i Hercegovini je radno vrijeme koje nekada traje svega četiri do pet sati.
Kada je prije 36 godina Zlatan Arnautović otvorio ovu ćevabdžinicu počeo je da radi na način da porcija uvijek mora biti svježa i friška što su brojni gosti prepoznali kao kvalitet, a potom i poseban specijalitat.
Zanimljivo da do danas nakon 36 godina postojanja ćevabdžinice Zlaja i napravljenih preko 2 miliona porcija ćevapa niko drugi za roštiljem nije napravio porciju osim Zlatana i njegovog sina Saše koji je nakon penzionisanja oca nastavio da vodi posao.
“Ljudima koji prvi puta navrate kod nas na ćevape, a mi u međuvremnu rasprodamo sve porcije pomisle da se šalimo kada im kažemo da je za danas gotovo. Međutim, eto njih opet za koji dan, samo što sada dođu ranije” – priča nam Saša uz smiješak na licu dok je završavao posao i planirao kako provesti ostatak dana jer je njegovo radno vrijeme završilo iza podnevnih sati.
U šali smo konstatovali da je ugostitelj Saša Arnautović neko ko zarađuje i odmara u isto vrijeme, baš kao i njegovi uposlenici?
“Ma vidite mi se ovdje naradimo od ranih jutarnjih sati nemamo dvije smjene već samo jednu zapnemo svi, rasprodamo dnevno oko 200 porcija ćevapa i to je to. Dan je gotov svako može dalje svojim poslom. Nije mi nikada palo na pamet da mijenjam nešto što je moj otac započeo i što su naši gosti jednostano prihvatili. Pa čak da i uradmo neku super modernu adaptaciju objekta bojim se da više to neće biti ista priča” – priča Saša Arnatuović za Tuzlanski.ba.
Dok je i dio naše redakcije uživao u ukusnim zalogajima posljednje dvije porcije ćevapa za današnji dan pitali smo pristune goste kako komentarišu “kratko” radno vrijeme ove ugostiteljske radnje.
“Uvijek je sve friško i ukusno. Godinama ovdje jedem upravo iz razloga što znam šta će mi biti servirano na tanjiru. Samo ovako nešto i može da traje svih ovih godina” – navodi Rada Nikolić koja je dugogodišnji zadovoljni gost ćevabdžinice Zlaja.
Riječi Rade Nikolić potvrdili su i student Eldar Šarić iz Olova kao i Tajana Martinović iz Banovića koja je prvi puta probala ćevape kod Zlaje.
“Kolega Eldar već godinama ima želju da probam ćevape kod Zlaje i svaki put kasno dođemo. Evo danas smo uspjeli da dođemo prije 12 sati i dobili smo svoje porcije. Zaista mogu da kažem da sam oduševljena i sigurno da ću u narednom periodu često dolaziti ovdje” – kazala je Tatajana.
“Meni je na početku baš bilo čudno da dođem ovdje iza podnevnih sati i da tako kažem ostanem gladan i poljubim vrata. Međutim, kasnije sam prihvatio njihov način rada i uvjerio sam se da su porcije ćevapa zaista uvijek svježe i ukusne” – kazao je student Eldar Šarić.
“Ovdje imaju neki svoj princip rada čime pokazuju da novac nije najvažniji u životu. S mužem često dođem ovdje da jedemo. Nekada čekamo i do 45 minuta svoje porcije ali ako zakasnimo onda se vraćamo kući u Kiseljak praznog stomaka nećemo nigdje drugo da idemo” – kazala nam je Sabina Ajanović.
Ekipa našeg portala svjedočila je danas i situaciji kada su pojedini gosti nažalsot obaviješteni da je sve rasprodato i da je posao završen za današnji dan nevoljko ali sa razumijevanjem morali su ustati od stola.
Kultna tuzlanska ćevabdžinica Zlaja: Već 36 godina rade do 12, a onda fajront #ćevapi #Tuzla #Zlaja #tradicija pic.twitter.com/49AdFA0qTM
— Tuzlanski.ba (@Tuzlanski) June 16, 2022
Kultna tuzlanska ćevabdžinica Zlaja: Već 36 godina rade do 12, a onda fajront #ćevapi #Tuzla #Zlaja #tradicija pic.twitter.com/Kdf2JH1Eci
— Tuzlanski.ba (@Tuzlanski) June 16, 2022
Saša Arnautović inače jedan je on največih navijača FK Sloboda ispričao je jednu anegdotu kada je ćevabdžinicu zatvorio u 11 sati jer je taj dan Sloboda gostovala u Mostaru, a valjalo je stići na tu utakmicu.
“Sloboda je gostovala kod Veleža i mi smo uspjeli prodati sve planirano do 11 sati. Odmah nakon toga ključ u bravu. Sjedam u automobil i pravac Mostar kako bi bodrio našu svetinju Slobodu čije utakmice ne propuštam već godinama kako na Tušnju tako i u gostima” – prisjeća se Saša.
Saši u poslu osim dvije uposlenice pomaže i mama koja je već godinama u penziji kako bi sve savršeno funkcionisalo, baš kako je to bilo proteklih 36 godina. (Tuzlanski.ba)
