Srijeda, 10. Avgusta 2022.
Tuzlanski.ba logo

Kako izgleda posao dispečera u taksi službi: Kafa se šest puta ohladi dok je kreneš piti

Preuzmite sliku

Posao dispečera u taksi službi zna biti vrlo stresan obzirom da radnici ove službe iz minute u minutu prime veliki broj poziva.

Ekipa portala Tuzlanski.ba razgovarala je sa Samirom Mešalićem, dispečerom Tuzla taxija (15-17), koji je za naš portal ispričao sa čime se sve kroz posao susreće, te koji su to pozivi koje on pamti kroz godine svog rada.

Dobra organizacija, komunikacija, odlično poznavanje gradskih ulica, naselja, ali i strpljenje u najkraćem su ono što svaki dispečer taxi službe treba da posjeduje kod sebe. Također, kvalitetna koordinacija sa kolegama važan je faktor u radnom danu jednog dispečera taxi službe.

Tuzlak Samir Mešalić, zaposlen je u taxi službi Tuzla taxija već preko 6 godina. Tokom svog rada u periodu 2018. godine, uslijed velikog stresa napustio je ovaj posao.

“Bio je mislim, juli mjesec, dijaspora, nekih manifestacija u gradu, odmori, koncerti i taxi je tad bukvalno eksplodirao sa pozivima, a to je dovelo do prevelikog stresa i dobijem anginu pektoris, i dam otkaz. Radio sam jedan period u lokalnoj firmi, međutim vrijeme mi nije odgovaralo, a onda se vratim se ponovo u taxi službu“, počinje svoju priču dispečer Mešalić koji dalje u razgovoru za Tuzlanski.ba, ističe kako je posao koji obavlja izuzetno dinamičan, stresan, traži puno koncentracije, strpljenja, živaca, snalažljivosti, manevara, te ga zato, prema njegovim riječima ljudi maksimalno i izbjegavaju.

  • “Zna se bukvalno desiti da se ne pomjeriš sa stolice po 2-3 sata u kontinuitetu, ono skuhaš sebi kafu, staviš sendvič i zaboraviš da si pošao jesti, a kafa se 6 puta ohladi dok je kreneš piti“, dodaje naš sagovornik.

    Početak radnog dana

    Dispečer u taksi službi na poseban i veoma kompleksan način počinje svoj radni dan, što uključuje posebnu pripremu smjene kako ništa ne bi promaklo.

    “Sve počinje u principu primanjem smjene od kolege prije tebe, prenosi ti informacije tipa da li ima naručenih vožnji, ima li kakva daljinska, da li ima kakvih isključenja kolega za taj dan, ima li kakvih dugova od strane putnika i slično. To prekontrolišeš, sebi namjestiš sve potrebne “alatke” za rad, pregledaš da slučajno nema konekcije, da nije viber “zakočio” i slično. Onda ulaziš u dnevnu “vatru” – primanja poziva i prosljeđivanje adresa kolegama”, govori nam Samir, te dodaje kako je rad puno više olakšan kako se prešlo na automatizaciju i digitalizaciju, te  da se sad radi preko servera, taxi aplikacije, a stanica se koristi čisto za neke iznenadne intervencije ili neku pomoć kolegama za adresu, cijenu vožnje i slično.

    Neobični zahtjevi

    Kao u svakom drugom, tako i u poslu dispečera taxi službe postoje momenti koji ostanu u posebnom sjećanju. Jedni od tih trenutaka svakako su neobični pozivi, odnosno zahtjevi mušterija.

    Znaš kako je ono primiš danas “1000” poziva u smjeni, moraš dobro zaprimiti adresu. Nije mi se jednom desilo naručuje putnik adresu, pogotovo stariji svijet, ali mi ne daje lokaciju gdje se on nalazi, već gdje treba otići, i ti pošalješ taxistu na adresu, poslije nekih 10-tak minuta kolega traži provjeru, ti pozivaš putnika, govoriš mu da je kolega tu, kad čovjek hladno, pa ja trebam tu ići, a ja se nalazim, primjera radi kod pozorišta. Pa gospodine dragi zbog čega mi dajete adresu gdje trebate ići, meni treba lokacija gdje treba po vas doći, čovjek hladno odgovara: Pa ja sam mislio da vi znate gdje se ja nalazim”, kroz smijeh nam govori.

  • Samir je za naš portal prepričao jednu situaciju koju će posebno pamtiti.

    “Jedne prilike imao sam poziv od jedne gospođe da taxi dođe po nju na Gradinu. Na pitanje gdje se nalazi, ona je rekla, “evo me preko puta vrbe, topole, sjedim ispred ulaza”. I ti sad ideš sa pogađanjima gdje se nalazi ona; “pa jeste li ispred hirurgije?”, “nisam”, “je li interno?”, “nije”, “da niste kod plave?”,  “nisam”, pa reko “gospođo je li vi stojite ispred kakvog ulaza?”, sad ona već ljutito, “pa stojim”, pitam je,  “a jel se mozete slučajno okrenuti i vidjeti šta piše na vratima?”. Okreće se i čita ona sad ljutito jer ti nisi mogao pogoditi gdje se ona nalazi, pročitati “ginekologija, ortopedija”, i na kraju zaključiš da je ispred stare bolnice.”

    Na pitanje, šta je to što putnici obično pitaju Samir nam kaže;

    “Pa uglavnom ih interesuju cijene, za koliko može doći, ono tipa da li ima veći gepek imaju invalidska kolica, dječija kolica, ako su večernji sati pitaju za dostave, ali i hoće li im taxista kupit tipa burek, pečenje iz restorana i slično.

  • Od stvari koje putnici najčešće u taxi vozilima zaboravljaju su kaže nam obično mobiteli, ključevi, šalovi, kišobrani, ostanu i dječije igračke, a putnici nekada zaborave i torbu izvaditi iz gepeka.

    “Desilo se jednom da je nekom našem čovjeku iz dijaspore ispao novčanik bilo je poprilično novca, kolega je donio u centar, slikali smo, snimili radi evidencije i brzo se pronašao zahvalni vlasnik.”

    Prilikom zaprimanja poziva, Samir se susretao i sa neobičnim pitanjima. Ispričao nam je neka od njih.

    “Bilo je pitanja, tipa, “da li znate broj autobuske stanice?”, na odgovor “pa gospođo dobili ste taxi službu”, pozivateljica kaže, “znam, ali vi ste taxisti svugdje hodate”. Isto tako kada je bila ova pandemija, zvali su me pa pitali da li se može preći preko nekog graničnog prelaza sa testom, sa jednom vakcinom i slično, onda ti pokušaš objasniti putniku da ti takvih informacija nemaš, to treba pozvati neku nadležnu službu, da li radni neki restoran, a znali su pitati i znamo li slučajno da li taj i taj utorkom peče jagnjetinu pa i do kad radi pošta”, prepričava nam sagovornik.

    Kroz svoj rad, Samir je zaprimao i pozive koji su bili vezani za hitne slučajeve.

    “Redovno imaš poziva da se ljudi voze u hitnu, visok pritisak, temperature, zubobolje, bilo je nažalost i poziva gdje ljudi imaju srčani udar, pa tebe zovu jer im hitna kasni. Bio je jedan sjećam se i moždani udar. Suprug je tražio da mu kolega iznese suprugu iz zgrade, tada mu je kolega objasnio da to ne smije raditi jer nije ni stručan ni ovlašten, te da moraju sačekati hitnu”.

  • Ovaj posao nosi i trenutke zbog kojih se slatko nasmiješ. Samir nam je ispričao slučaj sa djevojkom koja je zapamtila neobičan detalj kod vozača, ali ne i firmu, ili marku automobila u kojem je prevezena.

    “Ima tome i 3 godine. Poziva me neka djevojka, skoro kroz suze da priča. Izgubila je neku važnu dokumentaciju od firme, fasciklu u taxiju, i ti prvo upitaš, je li zvala taxi po pozivu, kaže nije već mu “mahnula”. Objasnio sam joj da ti sa tim nemam ništa jer ne znam gdje je ušla i kod koga. I hajde, ali ona već 5-ti put zove, sad već plače preko telefona, moli. I hajde da joj pokuišam izaći u susret pa vidjeti sa kolegama da neko možda ne zna tog taxistu, ono pomišljam možda ga poznaju po vrsti vozila. Krenem ja u ispitivanje, “je li znate slučajno koje je marke vozilo?”, kaže ona ne zna, “dobro znate li slučajno koje je boje, da li je karavan, veće luxuznije vozilo?”, “joj ne sjećam se”, nastavljam ja, “pa dobro jeste li vidjeli ispred sebe na tabli vozila bude identifikacija vozača?”, odgovara, “joj nisam ni to vidjela”, “pa dobro jeste li išta vidjeli da mi može pomoći da identifikujem vozača?”, a onda mi ona odgovara, “hej, imao je prelijepe plave oči”, onda sam se tako nasmijao, kao nikad”, govori nam kroz smijeh Samir.

    Kako za Tuzlanski.ba govori, kroz rad u službi bilo je i posebnih zahtjeva, ali i upita za relacije koje nisu tako blizu. Od onih najdaljih ističe jednu, čak u Skandinaviji.

    “Najdalja relacija koju sam zaprimio je bila Norveška, neka je gospođa htjela gore voziti u prikolici pse, ali koliko se sjećam nije niko htio otići na tu vožnju. Što se tiče drugih relacija, uglavnom su to regionalne ono Beograd, Zagreb i slično”.

  • Dešavalo se, Samir nam kaže i da ljudi nemaju čime platiti vožnju, da novac zaborave ili nešto treće.

    “Ima tih slučajeva redovno. Znaju zaboraviti novčanik, ili su možda potrošili sav novac u kafani, pa ih taxisti prevuku kući, na adresu, i u većini slučajeva to putnici plate naredni dan. Imaš i sijaset slučajeva gdje se zadese penzioneri pa nemaju dovoljno novca, a kolege taxisti to uglavnom kažu da se ne stavlja dug, prevuku nekad i džaba.”

    Što se tiče frekventnosti poziva u odnosu na period dana, Samir nam kaže da se radi o nekoj standardnoj šemi, obično je to ujutro kad se ide na posao, popodne kad se vraćaju sa posla. Petak, subota kad su izlasci. Koncerti znaju itekako napraviti velike gužve, također kada kiša pada tad “taxi gori”, ali i sada kada su ove topline tad nema nikavih pravila.

  • Na kraju razgovora, Samira smo pitali da li se on i njegove kolege, vozači taxija susreću sa neprijatnim situacijama, naročito kada su u vozilu osobe u alkoholiziranom stanju, te da li su imali problema. Kaže nam da su obično dispečeri na prvoj liniji gdje trebaju ocjeniti putnika da li je u alkoholisanom stanju, te da kolegu uopšte ne šalju po njega.

    “U velikom broju slučajeva konobari znaju zvati za njih, ono da ih se otarase, pa da tebi uvale problem. Nisu jednom kolegama povratili u vozilu, neki se i umokre, pa ti odmah imaš vozilo “van stroja”. Uglavnom imaš tih nekoliko lokala gdje znaš da nećeš dobiti ništa pametno niti dobro. Većinom budu u alkoholisanom stanju, agresivni, bezobrazni i to odmah ne šalješ na te adrese. Desilo se x puta da dođu čak i ispred centra prijetiti i svađati se sa kolegama.

    Također, znalo se desiti da žene šalju muževe da ti zaprijete što si im napomenuo da imaju dug, ili što joj je taxista naplatio 1,00 KM više pa ono “pokrao si je” a prešuti ti ti npr da je utovarila “tele u gepek”. I onda to budu komične situacije sa tim muževima”, zaključuje na kraju razgovora za naš portal Samir Mešalić. (Razgovarao: Faruk Begtašagić | Tuzlanski.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje