Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Humana Tuzlanka spasila na desetine uličnih pasa: ”Tek kada pas stigne u novi dom, duša mi je ispunjena” (FOTO)

Preuzmite sliku

Iako Tuzla nije u problemima kao Sarajevo kada je u pitanju problem pasa lutalica i u ovom gradu ih nažalost ima mnogo. Naravno kriv je ljudski faktor i nemar vlasti. Iako u Tuzli postoji azil za pse o čijim životima se brine Udruženje ”Nirina”, taj azil nema dovoljne kapacitete niti uslove da zbrine sve ulične pse u Tuzli, piše Tuzlanski.ba.

Nažalost, svjedoci smo da na tuzlanskim ulicama svaki dan ima i sve veći broj rasnih odraslih pasa. To govori da su ti psi ipak nekome pripadali dok su bili mali i slatki štenci, a kada su odrasli neko ih se riješio tako što ih je izbacio na ulicu i ti psi uglavnom nisu ni kastrirani. Psi koji nisu kastrirani samo doprinose tome da se sve svodi na ”začarani krug” – jedni se sklone s ulice, drugi se okote na ulici.

Međutim, iako su ti psi napušteni i od svojih vlasnika ali i od sistema u kojem živimo, ipak postoje i ”njihovi anđeli” u Tuzli. Jedan takav ”anđeo” je djevojka po imenu Sanela Kujović koja je rodom iz Brčkog ali već dugi niz godina živi u Tuzli.

Sanela je spasila živote na desetine napuštenih pasa u Tuzli, kaže da ne zna ni sama broj koliko ih je udomila van Bosne i Hercegovine a ovo je njena priča:

Tuzlanski.ba: Sanela, odakle tolika ljubav prema psima?

Sanela Kujović: ”Ljubav prema psima u mom životu je prisutna dugi niz godina, otkako znam za sebe praktično a posebno zadnjih 12 godina koliko dugo imamo našu Lilly. Tata je našao na ulici 2004. godine i donio nam je kući kao štene od 6 mjeseci i od tada se naši životi mijenjaju (u pozitivnom smislu naravno).”

  • 1liliy
  • Tuzlanski.ba: Kada i kako je započeo tvoj humanitarni rad koji se ogleda u pomoći napuštenim i povrijeđenim psima na ulicama Tuzle? 

    Sanela Kujović: ”Moj humanitarni rad počinje 2010. godine kada sam na parkingu u blizini mog solariuma našla psa u katastrofalnom stanju. Bukvalno je ležao u lokvi krvi i bio je ostavljen tu da umre. Bez razmišljanja smo mama i ja uzele kutiju i unijele psa u stan. Zahvaljujući društvenim mrežama, tadašnjem Facebook profilu “Volim životinje” i mojoj sada velikoj prijateljici Amili Čitaković koja je skupila novac za dan, psa smo tata i ja odveli u Domaljevac veterinaru. Ženka je bila u kritičnom stanju. Ali uz veliku ljubav i veliko zalaganje veterinara, uspjeli smo je spasiti i ostala je da živi u našem domu. Postala je naša princeza. Lilly je dobila sestru Lulu. Zajedno smo proveli 5 godina od spašavanja i nažalost zbog problema sa srcem, Lulu nas je napustila 15.6.2015. godine. Toliko je sreće unijela u naše živote i ostavila toliku prazninu kad je otišla. Pazi na nas odozgo anđele a mi te nikad nećemo zaboraviti…”

  • lulu-prije-poslije
  • Tuzlanski.ba: Na koje sve načine pomažeš uličnim psima i zašto?

    Sanela Kujović: ”Uličnim psima pomažem na više načina. Ako nekome treba prevoz do veterinara, uskočim ako sam slobodna. Svi u Tuzli već znaju da se za svakog povrijeđenog psa novac može donijeti u Solarium ”Lilly” i mi to proslijedimo osobi koja je odgovorna za psa, itd… A psima pomažem i pomagat ću čitav život jer oni nisu krivi što su se našli na ulici u ovoj državi, kriv je ljudski faktor. Pas vam ne može reći da ga nešto boli ili da je gladan. Oni su živa bića i nezaštićeni su od svih a mi kao ljudi smo odgovorni i imamo dužnost da im pomognemo.”

    Tuzlanski.ba: Kako se ti zapravo osjećaš kada ti neko javi da je u Tuzli negdje povrijeđen/napušten pas a da znaš da mu je hitno potrebna pomoć?

    Sanela Kujović: ”Kada ja i moji prijatelji pomagači vidimo na Facebook-u da je pas povrijeđen i da mu treba pomoć, automatski dijelimo post i tagujemo ljude koji su u blizini i koji bi mogli odmah pomoći. Nekad se jednostavno osjećate nemoćno jer svi mi koji u Tuzli pomažemo i spašavamo ulične pse smo pretrpani i nekad ih nemamo gdje smjestiti. Ali uvijek se nađe neko ko će psa odvesti veterinaru, da mu se ukaže prva pomoć.”

  • sanela-kujovic-humanitarka-iz-tuzle-napusteni-psi
  • Tuzlanski.ba: Koliko si do sada spasila pasa i na koje načine to radiš?

    Sanela Kujović: Pitate me za broj pasa koje sam spasila?! Davno sam prestala da brojim! Ali, u svakom slučaju, to su na desetine pasa. Ponosna sam jer svi mi koji spašavamo pse sa ulice se pomažemo međusobno a ima nas popriličan broj. Kod nas je bitno spasiti život i ne želim sve zasluge pripisati samo sebi. Svi mi koji učestvujemo u pomoći psima lutalicama smo zaslužni za veliki broj spašenih pasa sa ulica Grada Tuzla. Način na koji spašavamo pse je sljedeći: pas se prvo odvede veterinaru i kada se izliječi odmah ga smjestimo u neki od pansiona. Tu primi sve potrebne vakcine, čip, dobije pasoš, a u međuvremenu mu tražimo dom iz snova i to daleko od Bosne i Hercegovine i naravno preko provjerenih osoba. Tek kada pas stigne u novi dom, duša je ispunjena. Sretni oni, sretni mi.”

    Tuzlanski.ba: Kada je u pitanju udomljavanje napuštenih tuzlanskih pasa koliko si ih do sada udomila i u koje zemlje?

    Sanela Kujović: ”Ja sam imala loša iskustva sa udomljavanjem pasa u našoj državi, tako da se držim udomljavanja u stranim zemljama. To su pretežno Njemačka, Danska, Holandija, Italija i jedno sretno udomljenje u Hrvatskoj…”

  • sanela-kujovic-humanitarka-iz-tuzle-napusteni-psi2
  • Tuzlanski.ba: Da li možeš izdvojiti neki pozitivan primjer udomljavanja ili spašavanja nekog psa a da je to na tebe ostavilo dubok trag?

    Sanela Kujović: ”To je definitivno spašavanje Klare i njenog šteneta Mirte. Naime, u maju 2015. godine krenemo tata i ja do veterinarske stanice. Upravo smo završavali obradu psa koji je trebao ići na udomljenje u Italiju. Vruć dan. Na magistrali prema Lukavcu pored puta leži veliki crni pas, dahće, a oko njega minijaturno štene skakuće, a pored njih krvavi tragovi pregaženih pasa. Pogledamo se tata i ja i bez razmišljanja vratimo se do njih. Ženku je udarilo auto pri pokušaju da spasi svoje štene – pregaženog mužijaka i ona tu leži nepomično s tugom u očima. Toliko je auta prošlo ali niko se nije zaustavio. Stavimo nju i njeno drugo divlje štene u auto i krenemo u veterinarsku stanicu. Uradimo RTG – slomljena kičma. Svi veterinari u BiH su predlagali eutanaziju ali ja to nisam mogla dopustiti! Ko sam ja da se igram Boga i nekome oduzimam život?! Objavama i ”moljakanjima” na Facebook-u, zatim mnogo neprospavanih noći, prolivenih suza i jave nam se prijatelji iz Banja Luke i Italije – kažu Klara će živjeti. Brzom reakcijom i prikupljanjem sredstava naših sugrađana Klara odlazi u Zagreb na operaciju kičme koja je koštala 1000 €. Tu su nam pomogli prijatelji iz Italije i zahvaljujem im se ovim putem u ime svih nas koji smo učestvovali u spašavanju. Klara nije stala na svoje noge ali je Klara živa! A možete da prosudite po fotografijama i da je Klara sretna! Porodica koja je udomila je obožava i kažu da je posebna, a ovdje u Tuzli je bila NIŠTA! Klara ima svoja kolica sa kojima šeta po obali mora. U kući u kojoj živi najbolji prijatelj joj je maca. To je slučaj koji je ostavio dubok trag u meni i u nama svima koji smo učestvovali u spašavanju Klare. A što se tiče njenog šteneta, Mirto je par mjeseci poslije udomljen u Italiju. E pa ”djeco” naših bh. ulica, želimo vam sretan život daleko od BiH.”

  • klara-i-mirto-udomljeni-u-italiji
  • Tuzlanski.ba: Koji slučaj te najviše potresao otkako se baviš ovim humanitarnim radom?

    Sanela Kujović: Bilo je to u Kalesiji kada sam otišla po jednog psa. Rekli su mi da leži u potoku nekom i da ne može da ustane. Otišla sam sa prijateljicom i prijateljem po njega, pas je bukvalno ležao u kanalu, u kanalizaciji. Pošto naši ljudi misle da će se ošugati, ostavili su ga tu čitav dan u ljetnim danima. Izvukli smo ga, bez gađenja, stavili u auto i krenuli veterinaru. Nažalost, od toplog dana i vreline pas je bio ucrvan. Kupali smo ga ali izlazilo je na hiljade crva iz njega, nažalost i iz svih otvora na tijelu. Veterinar me ubjeđivao da mu nema spasa i da ga crvi jedu iznutra i tako smo morali pustiti “starog anđela” da ide iza duge. Obećali smo mu da tamo neće patiti, da će tamo biti zdrav i sretan, da će trčati zelenim livadama i igrati se s drugarima… Stari anđele i Bože, oprostite nam… To je najteža stvar koju sam morala uraditi.”

    Tuzlanski.ba: Često smo svjedoci na Facebook-u da ti pse nekada zbrineš i kod sebe kući? 

    Sanela Kujović: ”Da, jednostavno imate situaciju kada okice nekog psa kažu: molim te primijeti me, povedi me sa sobom… Ja poslušam svoje srce i ono kaže da je to ispravno. Taj pas boravi onda u našem stanu po 3-4 mjeseca, sve dok ne završimo veterinarsku obradu i kada mu pronađemo savršen dom, onda krene na svoj put. Tako sa svakim od njih, ode i dio mog srca, ali moramo biti sabrani u tim momentima, ne možemo postati “skupljači pasa”. Bitno je da je spašen i da ide u bolje… Nisam uvijek ja ta koja psa dovede kući, nekad su to i moji roditelji. Osim naša dva psa u stanu, tu su pretežno jos po jedna ili dvije “izbjeglice” kako mi to kažemo, a trenutno imamo najslađu izbjeglicu, prosudite sami… Dali smo joj ime Astra.

  • upoznajte-astru
  • Tuzlanski.ba: Da li radiš sve sama ili ti neko pomaže? I kako tvoja porodica gleda na tvoj humanitarni rad a šta kažu prijatelji, okolina?

    Sanela Kujović: ”Imam veliku podršku mojih roditelja, ja puno radim i bez njihove pomoći to nebi bilo moguće. Volim ih najviše na svijetu! Prijatelji mi nekad kažu da pretjerujem, da sebi najmanje vremena posvećujem. Zapostavljam svoj život, svoje obaveze… Oni su ti koji su realni, ali na sreću slabi su na mene i pse, pa uvijek uskoče i pomognu. A okolina… Neki se dive mojoj požrtvovanosti a neki misle da nisam normalna.”

    Tuzlanski.ba: Pomoć psima u nevolji košta. Da li uspjevaš sama to sve da isfinansiraš? Pomažu li građani Tuzle? Da li ima veterinara koji također žele besplatno pomoći psu?

    Sanela Kujović: ”Sve to jako puno košta ali zahvaljujući našim dobrim ljudima koji su van granica BiH i naših Tuzlaka koji se uvijek odazovu kada je nešto hitno, uspijevamo platiti operacije pasa, smještaj u pansionima, vakcinacije i slično… Dosta donatora nas poznaje lično i zahvaljujem im se ovim putem na povjerenju. Tu su uvijek za naše pse. Ponosna sam što ih mogu nazvati prijateljima. Zahvaljujući ovome što radim, imala sam priliku da upoznam divne ljude, što ovako nikad ne bih. Hvala, hvala, hvala!!! Kada pas boravi u mojoj kući, tu mi ne treba novčana naknada ni za šta. To je nešto što ja radim od srca, nešto što ispuni moju dušu. A postoji samo jedan veterinar u Tuzli, naš čika Rasim, koji nam nekad i ne naplati za uličnog psa, a i kada naplati, to je nešto vrlo simbolično. To je tuzlanski veterinar sa dušom…”

  • sanela-kujovic-humanitarka-iz-tuzle-napusteni-psi3
  • Tuzlanski.ba: Vjerujemo da učestvuješ i u humanitarnom radu kada je potrebna i pomoć ljudima!? Jer stara izreka kaže da ”ko ne voli životinje ne voli ni ljude….” Ali, nažalost, često smo svjedoci negativnih komentara na društvenim mrežama. Pojedini ljudi imaju stav: ”Ima ljudi koji su gladni, pomozite njima itd….” Šta bi poručila takvim ljudima?

    Sanela Kujović: Naravno! Nažalost, često budemo napadnuti od strane ljudi i ja i moji prijatelji u smislu – tolike pare bacate na pse, a ima gladnih ljudi, što njima ne pomognete? Nažalost, to su ljudi koji ne pomažu ni ljudima a ni životinjama. To su osobe koje samo znaju sjediti u svojim domovima i tipkati po tastaturi. Eh, sada da razjasnim, svi mi koji pomažemo životinjama, pomažemo i ljudima, ali o tome ne pišemo javno! Ja ne mogu proći pored starog insana i djeteta kome treba pomoć a svi ostali koji su sposobni za rad, neka se dignu i rade, njih mi nije žao!”

    Tuzlanski.ba: Sanela, po tvom iskustvu, da li u Tuzli ima dobrih ljudi koji žele pomoći životinjama u nevolji? I šta je najveći problem – ko je kriv što je toliko pasa na ulicama? 

    Sanela Kujović: ”Da, hvala Bogu u Tuzli ima mnogo humanih ljudi. U zadnje vrijeme se budi svijest kod ljudi i sve nas je više koji pomažemo životinjama u nevolji. A ko je kriv što je toliko pasa na ulicama!? – Krivi su ljudi! Nažalost, na tuzlanskim ulicama susrećemo sve više rasnih pasa. Problem našeg društva je što ljudi kupe psa, misle da je to igračka za djecu, poslije vide da je to skup hobi i odvedu ga na drugu lokaciju, ili u šumu i ostave. Psi imaju dušu, ali pojedini ljudi ne. Zapitajte se, da li bi to vaš odani prijatelj pas vama ikad uradio?!”

  • sanela-kujovic
  • Tuzlanski.ba: Poruka za kraj našeg razgovora svim dobrim ljudima kada vide napuštenog/povrijeđenog/gladnog psa? I poruka za sve koji izbace svog psa na ulicu!

    Sanela Kujović: ”Ne bacajte hranu!!! Bar spustite kesu sa hranom pored kontejnera, to će pojesti neki gladan pas. Ako je pas povrijeđen, a ne znate kako pomoći, danas bar na Facebook-u ima toliko stranica za pomoć životinjama u nevolji. Slikajte, objavite, tražite pomoć, nemojte da vas bude sramota, pomažete psu, ne sebi! Ako ne možete pomoći finansijski, pružite psu privremeni dom. Podijelite svaki post za pomoć, možda se baš neko iz vaših prijatelja sažali na njegovu priču i poželi da baš on uzme psa i pruži mu život kakav zaslužuje. A svi oni koji se riješe svog psa, tako što će ga izbaciti na ulicu, želim da doživite istu sudbinu od vaše djece onda kada budete stari i nemoćni!” (Tuzlanski.ba/I.K.)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje