Esnaf efendija Imamović, imam tuzlanske Svijetle džamije, Behram-begovu medresu u Tuzli završio je 1998. godine, a od 2000. do 2011. godine proveo je na studijima u Medini.

Završio je arapski jezik, te odbrani magistarski rad o temi: Metodologija islamskog prava i intencije šerijata. Upisao je doktorski studij, počeo pisati doktorski rad, ali ga za sada nije okončao jer se odlučio na povratak u domovinu.

U Medini su mu rođena djeca: Hamad, Madžid i Nedžma, koji će zajedno sa suprugom Enisom iftariti i klanjati teravih-namaz u kućnom ambijentu dok će efendija Imamović zajedno sa mujezinom Svijetle džamije čuvati tradiciju teravih-namaza u džamijskim prostorijama.

Prije odlaska u Medinu efendija Imamović je bio imam, hatim i mualim u povratničkom džematu Jelovo Brdo kod Kalesije. U Svijetloj džamiji je od 2014. godine, a, kao i svi vjernici, vrlo rado se prisjeća ramazana u djetinjstvu. Taj period je bio ratni ali, kako kaže, vjernici su ispunjavali džamije na teravih-namazima i pod kišom granata. Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu imao je priliku da prvi put kao imam predvodi teravih-namaz.

‘Prvu i drugu godinu medrese nisam išao na praksu, u trećoj sam išao u mjesto Palavre nedaleko od Kalesije. To je bilo prvo iskustvo da ja budem kao imam. I to mi je upečatljiv ramazan, a i samim mještanima jer im je to bila prva teravija u novosagrađenom mektebu’, rekao je za Anadolu Agency (AA) Esnaf ef. Imamović.

Poslije završene Behram-begove medrese odlazi u Medinu na školovanje, a jedan od najupečatljivijih ramazana proveo je u Mekki.

‘Nakon toga moje teravije su bile u Medini ili i Meki za imamima. Najupečatljivija je bila 2001. godine kada smo bili u Meki posljednjih deset dana ramazana i kada smo klanjali teravije i noćni namaz’, kaže on.

Nakon povratka u BiH, poslije školovanja, bio je malo razočaran posjetom vjernima u džamijama u kojim je bio. Bilo ih je, kaže on, malo manje nego u ratnom i poratnom periodu. No, stanje se u posljednje vrijeme popravilo i džamije su ponovo bile pune u vrijeme teravih-namaza. Razlika između ramazana i teravih-namaza u Medini i Mekki i u BiH se prema njegovim riječima ogleda u sljedećem:

‘Naravno moramo uzeti okolnosti da je tamo po konceptu dosta šerijatski organizovana država, da se za vrijeme namaza zaključavaju prodavnice, marketi, tržni centri… Dok sam ja bio tamo morali su se zaključavati. Tamo je, dakle, prisustvo namazu neupitno. Kod nas je malo drugačiji sistem u državi, treba to sve uskladiti, mi smo nekad opterećeni običajima, želimo sve to da ispoštujemo, neki običaji nisu ni toliko značajni, do njih držimo, neki su i značajni…’, ističe efendija Imamović.

Ramazan koji je nastupio po svemu sudeći bit će najspecifičniji koji pamtimo. Teravih-namaze će klanjati imami i mujezini, a efendija Imamović ističe kako takva odluka veoma teško pada vjernicima, da su tužni, ali im poručuje da ne smiju padati u očaj. U kućnom ambijentu se može klanjati teravih-namaz, a trenutno situacija može dodatno ojačati porodične vrijednosti na koje smo, možda, malo i zaboravili. Bilo je i svakojakih pisanja po društvenim mrežama o tome da se mjesec ramazana treba odgoditi, ali…

‘To su nebuloze koje nemaju nikakvog uporišta u šerijatu jer bereket ne dajemo mi nego Allah dž.š. i ne možemo mi to premještati. I teravih-namaz iako je sveden na imama i mujezina kada se napašta mjesec ramazan ko nije bio u stanju da posti ako je bio bolestan ili putnik, ko je dužan napostiti ne klanja teraviju nego samo napašta’, pojašnjava efendija Imamović.

Jasno je da su tradiciju islama i tradicije na našim prostorima, zajedno sa imamima, održali stariji ljudi kojima najteže pada činjenica da ne mogu u džamije. Međutim, Esnaf ef. Imamović ističe kako se nakon pandemije COVID-19 mora nastaviti sa upozoravanjem na grijehe koji su se toliko ukorijenili da su, faktički, postali običaji.

‘Mislim da smo malo zapostavili pozivanje u vjeru, upozoravanje na grijehe. Mislim na grijehe koji su postali već običaji i to se ukorijenilo i iziskuje od Alaha dž.š. kaznu. Možda nam je i ovo jedan vid nekakve sugestije Allaha dž.š. da trebamo to upozoravati. Znamo kakvo je bilo predratno stanje i da ljudi možda nisu bili toliko privrženi vjeri, ali nije bilo ovih javnih grijeha, nije bilo veličanja šejtana i njegovih puteva i slavljenja. Nije toga bilo. Nije bilo oskudnog oblačenja kao sada. Znači zato Allah dž.š daje razne vrste i vidove kazne’, istakao je efendija Imamović.

Njegovi sinovi Hamad i Madžid već uče u Kur'anu, kćerka Nedžma je počela učenje. Sinovi mu ponekad i pomažu, a na prošlim teravih-namazima prisustvovali su mukabelama. Efendija Imamović ističe na kraju da se i iskreni nijet za klanjanje teravih-namaza piše kao nagrada.