Doktorica Ivana Iveljić je već je skoro pet godina šef Odjeljenja za endovaskularnu angiologiju u Klinici za invazivnu kardiologiju UKC Tuzla.
Njen dosadašnji rad je odavno prepoznat u stručnim krugovima širom svijeta. Mr.med.sci.dr. Ivana Iveljić, specijalista interne medicine uspješno je položila subspecijalistički ispit iz kardiologije čime je stekla zvanje subspecijaliste kardiologije.
“Dugo, dugo godina sam se trudila i čekala da dobijem subspecijalizaciju, radeći ono što rijetko ko od kardiologa radi, predavala po svijetu kao jedina iz Bosne i Hercegovine, educirala se u salama za kateterizaciju po Evropi – nije išlo. Ali ja sam uporna kao mazga. I uspjela sam. Postigla sam svoj cilj” – napisala je doktorica Ivana Iveljić.
“Hvala svima koji su se trudili na svakom koraku da me spriječe u svemu što radim, hvala na svakom mobingu – da ih nije bilo, vjerovatno ni ja ne bih bila tu gdje jesam. Sve sam postigla sama. Uz ogroman vjetar u leđa mojih najmilijih, koji su uvijek tu da me podrže u svemu. Mojih divnih roditelja, mog supruga, i mojih prijatelja. Ljudi koji su razumjeli silna dežurstva, pripravnosti, nedostatak vremena za skoro bilo šta, učenje, nervozu i svakog pacijenta kojeg ‘donesem’ u mislima kući. Hvala im. Bez njih pogotovo ne bih bila tu gdje jesam. Hvala mojoj Klinici za invazivnu kardiologiju JZU UKC Tuzla, svim doktorima, medicinarima, a posebno mojim specijalizantima na silnom cvijeću-čast je raditi sa svima vama. Sretna sam. Strašno sam sretna. Hvala i vama svima što se radujete samnom” – navodi Iveljić koja je inače Rođena je u Tuzli 1984. godine.
Kaže da medicina nije bila njena prva ljubav. Kako joj je otac završio elektrotehniku, a bila je dobra u matematici i fizici, htjela je upisati taj fakultet, ali joj je otac tada rekao: “Ma daj, to je muški posao”.
Rezultate rada sa njenim pacijentima u Tuzli prezentovala je na najvećem evropskom kongresu interventnih kardiologa u Parizu, zatim najvećem kongresu za Aziju, Australiju i Pacifik koji se održavao u Singapuru, te u Dubaiju, najvećem kongresu za Bliski istok.
Studentske dane kaže pamti po divnim druženjima i studentskim kongresima u Turskoj i Egiptu, na kojima je sa svojim kolegama prezentovala radove. Nestrpljivo je čekala da završi onaj dio studija koji se obavlja u prostorijama fakulteta i da pređe u bolnicu.
Tada se zaljubila u medicinu, i na četvrtoj godini studija, kada se susrela sa kardiologijom, znala je da će to biti njen životni poziv.
