Disciplinski centar za maloljetnike Tuzla osnovan je 2009, ali je zvanični rad sa maloljetnicima počeo 2011. godine. Od tada, iz godinu u godinu, broj maloljetnika koji prođu kroz izvršenje krivične sankcije u ovoj ustanovi se povećava.

– Od samog osnivanja ustanove do sada kroz Disciplinski centar je prošlo oko 150 maloljetnika, i to samo na izvršenju odgojne mjere. Što se tiče individualnog preventivnog tretmana, taj broj je nešto manji, ali kada u obzir uzmemo preventivne radionice i projekte koji su rađeni, taj broj dovede do hiljada djece, kazao  je za Oslobođenje Denis Husić, v.d. direktor JU Disciplinski centar Tuzla.

Jednominutni film

Prema njegovim riječima, u strukturi krivičnih djela koja su počinili maloljetnici koji su boravili u Centru, u proteklim godinama, dominirali su imovinski delikti, odnosno krađe i teške krađe.

– U 2013, po našim evidencijama, došlo je do upućivanja maloljetnika u Centar i po osnovu učinjenja krivičnog djela posjedovanje i omogućavanje upotrebe droga. Ipak, imovinski delikti dominiraju sve ovo vrijeme, naglašava Husić.

Jedan od štićenika, kojeg je krađa dovela na rehabilitaciju u Disciplinski centar Tuzla, svoju priču ekranizirao je u jednominutnom filmu u okviru projekta Pravda za svako dijete: Zaštita djece izložene riziku i zaštita djece u kontaktu sa pravosudnim sistemom u BiH.

Kako u filmu kaže ovaj štićenik, u jednom momentu u svom životu našao se u bezizlaznoj situaciji. Naime, njegov otac bio je u zatvoru, a majka bolesna. Pokušao je da joj pomogne, ali nije imao novca, niti od koga da traži, pa je odlučio da uzme nešto tuđe.

– Mislio sam da je to lakši način da dođem do novca. Tražio sam pomoć prijatelja i pomogli su mi da ukradem. Lijek za majku koštao je 150, a za ukradenu stvar dobio sam 12 KM. Dobio sam i mjesec boravka u Disciplinskom centru. Otac je izašao iz zatvora, a majka je, hvala Bogu bolje, čeka operaciju.

Kako je kazala Melisa Slavuljica, pomoćnica direktora za dijagnostiku i opservaciju DC-a Tuzla, postoje dva načina na koja maloljetnici dolaze u ovu ustanovu. Prvi je po uputama suda na izvršenje odgojne mjere, a drugi je preventivni tretman.

– Sud izriče maloljetnom učionicu krivičnog djela mjeru upućivanja u DC. Kada od nadležnog Centra za socijalni rad dobijemo svu dokumentaciju prije početka tretmana tog maloljetnika, određujemo prioritete u radu s njim, odnosno na šta se trebamo fokusirati. Također, iz prvog razgovora koji obavimo sa maloljetnikom i roditeljima, vidimo koje su to oblasti na koje bi trebali usmjeriti pažnju u tretmanu. Nakon te prijemne procedure napravimo individualni plan tretmana za svako dijete i onda ga realiziramo, istakla je ona.

Maloljetnicima sud izriče mjeru upućivanja u Disciplinski centar za maloljetnike na način da se opredijeli za jedan od tri modaliteta (određen broj sati, neprekidan boravak ili boravak četiri dana za dane praznika). To može biti kontinuirano cjelodnevni boravak 20 dana, može biti mjesec nekoliko sati u toku dana, a po Zakonu može biti četiri uzastopna dana praznika. Pri izvršenju ove mjere mora se osigurati da maloljetnik redovno pohađa školu. Mjera koja se najčešće izriče je da dijete dolazi mjesec nekoliko sati u toku dana.

Kada je u pitanju preventivni tretman maloljetnika, zainteresovani mogu biti škole, roditelji, staratelji, usvojioci, a prijem maloljetnika obavlja se putem Centra za socijalni rad.

Saglasnost roditelja

– Za realizaciju preventivnih tretmana uvijek je neophodna saglasnost roditelja za dolazak djeteta na tretmane. Tu također formiramo individualni plan za svako dijete i određujemo dužinu trajanja tretmana, koji mogu trajati do šest mjeseci, ali nisu tako intenzivni kao izvršenje mjere, naglasila je Slavuljica.

Iako je u pitanju rad sa djecom koja su počinila krivična djela, i prema kojoj postoji jaka stigma u našem društvu, naša sagovornica ističe da se do sada nije susretala sa velikim poteškoćama kada je u pitanju rad sa ovom djecom.

– To su počinioci lakših krivičnih djela ili djeca koja su upala u loše društvo. Dakle, djeca koja dolaze ovdje su djeca koja nisu baš duboko ušla u te probleme, oni su na tom nekom samom ulazu i mi smo tu da pokušamo uticati da ne idu tim putem. Dešava se rijetko da dijete odbije da dođe, onda mi to javimo sudu, pa oni poduzimaju dalje zakonske mjere, rekla je Slavuljica, dodajući da u svom radu imaju pristup uvažavanja djeteta i razgovor sa njim.

– Nema pridike, nema galame, nego pokušavamo razgovorom shvatiti šta je dovelo do toga da dijete počini neko krivično djelo. Kada dođemo do uzroka, onda imamo i neke šanse da pomognemo djetetu da to više ne radi, naglašava sagovornica Oslobođenja .

Kada je riječ o recidivizmu, odnosno povratku činjenja krivičnih djela, uposlenici DC-a Tuzla imali su samo nekoliko slučajeva da su bivši štićenici ponovili učinjeno krivično djelo.

– Bilo je takvih slučajeva, ali se radi o veoma malom broju. Ako se uzmu u obzir uslovi kako se to dogodilo, znači najčešće se tu radi o maloljetnicima koji nemaju adekvatnu kontrolu i nadzor roditelja ili su bez roditeljskog staranja, gdje je briga o njima prepuštena starateljima, djedovima, nenama koji, nažalost, nemaju nadzor nad takvim maloljetnikom. Nekada su tim maloljetnicima potrebne trajnije mjere da se vrate na pravi put, ističe v.d. direktor Denis Husić.

Iako je u padu, problem maloljetničke delinkvencije je nešto što sve više pritišće bosanskohercegovačko društvo zbog činjenice da naše društvo postaje sve nesigurnije radi određenih političkih i društvenih dešavanja.

Prema mišljenju sociologa Srđana Vukadinovića, ono što je jako zabrinjavajuće, jeste činjenica da je maloljetnička delinkvencija mnogo izraženija kod učenika osnovnih škola.

Razaranje porodice

– Razlog tome je jedna brzina vremena, jedno društvo u kojem se sve mjeri samo kvantitetom i brojem, a ne kvalitetom života, osjećaja, emocija i unutrašnje dimenzije koju čovjek nosi kao svoju blagodet. Naravno, u jednoj takvoj brzini, u jednoj takvoj datosti roditelji ne mogu da se puno posvete djeci. Dolazi do razaranja porodice, ona gubi svoju funkciju koju je ranije imala. Nije dovoljno da roditelji svoju posvećenost mjere količinom novca koji daju, naglasio je Vukadinović.

On smatra da pored porodice, koja je izgubila svoj značaj, veliku krivicu za to snosi i društvo koje potpuno nesmotreno, neplanski, nepromišljeno ulazi u nekakve tehnološke datosti, u nešto što najmanje može da bude ideal mladom maloljetnom čovjeku.

– Najlakše je u krizama udariti po obrazovanju, skresati obrazovanje, primanja prosvjetnih radnika, ne znajući da tako ruše temelje na kojima počivaju. Sve je to dakle splet različitih okolnosti od tehnoloških datosti, koje su umrežene sa nemogućnošću da se roditelji posvete djeci, do potpune nespremnosti društva da se odupre nusproduktima koje takve tehnološke datosti nude, i koje neminovno mlade ljude vode u radnje i nedjela maloljetničke delinkvencije, zaključio je Vukadinović.

Od samog osnivanja Disciplinski centar Tuzla uspješno sarađuje i sa MUP-om TK-a, tačnije Odjelom za maloljetničku delikvenciju, s kojima su realizirali preventivne radionice u školama TK-a. (Oslobođenje)