Danas 18. septembra 2016. god. navršena je peta godišnjica od iznenadnog odlaska našeg prijatelja, druga, brata: Saše Grgića.
Gotovo da nije prošao niti jedan dan, a da se njegovo ime nije spomenulo. U vrijeme jutarnjih kafa, popodnevnih druženja, večernjih izlazaka a naročito na tribinama za vrijeme utakmica kluba kojem je Saša posvetio i najveći dio svog života. Saša nas je napustio 18. Septembra 2011. godine. Od toga dana on je postao dio svih onih koji su ga poznavali i koji su znali njegove istinske ljudske vrijednosti.
Nije bilo potrebno da ga poznajete godinama da bi zavoljeli nekog poput njega, dovoljan je bio jedan razgovor ili pak jedno druženje na tribini. Saša Grgić ili od milja Sale Vilenjak je bio mnogo više od običnog tuzlaka, sugrađanina i jarana. Sale je bio zaštitni znak osmijeha i lijepog raspoloženja, mjerna jedinica za dobrotu, čovjek koji je na svom ličnom primjeru pokazivao koliko voli ljude oko sebe, iskrene prijatelje, svoju Slatinu, Tuzlu, Bosnu i Hercegovinu.
Niko više kao Sale!
Njemu je Sloboda bila sve i vjera i nacija i stranka, životno opredjeljenje mu je bilo u znaku crveno-crnih boja. Ne postoji stadion i dvorana koju Sale nije obišao. Znate onda kada svi dignu ruke od voljenog kluba a samo njih nekolicina i dalje navija, bodri, putuje i daje podršku, e baš u toj nekolicini je uvijek bio i on: Naš Sale Vilenjak, čovjek kojeg će Tuzla pamtiti vječno! Smrt ne postoji, ljudi umiru tek kada ih svi zaborave, tebe brate Sale nikada nećemo zaboraviti!
Isječak iz pisma “Posljednji pozdrav od djece sa tuzlanskih ulica”: Posljednje dvije-tri godine Saša je imao problema sa srcem. Išao je u Zagreb na pretrage, vadio nalaze. U ponedeljak ujutro su ga našli njegovi drugari sa Slatine, beživotnog na kuhinjskom podu. Obdukacija je pokazala da je našem Saši puklo srce. Zar je moguće…Sale brate da tvoje srce pukne.I za kraj, oprosti nam Saša ako nam možeš oprostiti. Oprosti ako ti je trebala naša pomoć, a nikog od nas nije bilo tu da ti pomogne. Mi smo svi imali nekoga, a Saša ti si bio sam…i svi znamo da si ti za sve nas pojedinačno učinio više nego što smo mi svi skupa učinili za tebe. Saša, hvala ti sto si živio u naše vrijeme i dao nam tu čast da budemo tvoji prijatelji, tvoji drugari. Ti si bio naš vilenjak, lik iz bajke.”
Od Saletove smrti niti jedna utakmica Slobode nije se odigrala, a da njegovi drugovi sa tribine ne spomenu njegovo ime. (Tuzlanski.ba)
