Krenete li u šetnju Tuzlom naići ćete na veliki broj onih koji prose i ni u kojem slučaju ne možete izbjeći \”povlačenje za rukav\”.

Na području Tuzlanskog kantona, tačnije Tuzle, primjetno je porastao broj prosjaka na ulicama. Granice u godinama nema, ni gornje, ni donje, prosi se od malih nogu pa sve do zadnjih dana života. Na ulicama možete vidjeti veliki broj onih koji sjede ispruženih ruku i traže novac od prolaznika, a i one koji trčkaraju i povlačenjem za rukav traže dvadeset ili pedeset feninga.

Skoro se pričalo o tome kako svaki prosjak koji bude uhvaćen na djelu morat će platiti između 100KM i 1000KM, ali mi se pitamo odakle?! Postoje oni koji nemaju novca, ali iza njih obavezno stoji \”veća riba\” koja ih usmjerava i koja ih iskorištava. Ovo je postao unosan biznis sa lakom zaradom. Dakako, problem prosjačenja ne možemo prepisati samo policiji nego i našim građanima. Svako udjeljivanje novca prosjake podstiče na daljnje aktivno prošenje te se tako na ulicama pojavljuje sve više takvih.

U nekim državama, malo stabilnijim od naše, građani se kažnjavaju ukoliko udijele novac sirotinji, dok na drugoj strani imamo ljude koji svojim angažovanjem, svojim razmišljanjem, bez kažnjavanja uspijevaju iskorjeniti prosjačenje.

Naime, u jednom malom gradu u Švedskoj građani su organizovali podjelu letaka kojim su se prolaznici upozoravali da ne daju novac prosjacima kako bi se taj problem iskorjenio. Nakon godinu dana prosjačenje na ulicama tog grada se vidno smanjilo, a za malo više od godine se i totalno ukinulo.

Da li bi u Tuzli rješenje bilo kažnjavanje građana koji \”udijele sirotinji\” ili će građani sami shvatiti da su oni glavni krivci za povećan broj prosjaka na ulicama, ostaje nam da vidimo…

E. Hurić / Tuzlanski.ba