Gvardijan Franjevačkog samostana sveto Petra i Pavla u Tuzli fra Željko Nikolić, u povodu velikog blagdana Božića, uputio je poruku vjernicima, ali i svojim sugrađankama i sugrađanima.

– Živimo u vremenu kada je poruka Božjega učovječenja, poruka Božića, aktualnija i vrjednija pažnje nego ikada. Suvremene prilike u svijetu, u našoj zemlji i našemu gradu pokazuju da čovjek svojom neumjerenom željom da gospodari svijetom, da se proglasi apsolutnim i suverenim vladarom svoje sadašnjosti i budućnosti, uporno čini nesagledivu štetu i sebi i daravanome svijetu u kojemu živi. Globalna nesigurnost i poljuljanost povjerenja u institucije, uzrokovane postpandemijskim sindromom, strahom od novih migracija i blokovskih podjela, ekonomskom nestabilnošću i ratom u Ukrajini, postali su dio našega svakodnevlja i svakodnevnoga iskustva – naveo je fra Željko Nikolić.

Prilike u našoj zemlji i našemu gradu, kako je naveo, “duboko obilježene nepravednim pravnim i političkim okvirom privremenoga mira od prije 27 godina, pokazuju svoje drugo, negativnije lice u stalnom potenciranju nesporazuma, nemogućnosti dogovora oko općega dobra svih ljudi koji dijele prostor ove lijepe zemlje i našega grada”.

-Na svim razinama života, od obiteljske do one političke i društvene, nedostaje ne samo jednostavne osobne odgovornosti, nego i moralne i metafizičke, vjerničke odgovornosti. Religijske zajednice, koje su snagom svoga poslanja pozvane buditi nadu i otvorenu perspektivu budućnosti, također su dijelom suodgovore za to da status quo bude glavna vrednota našega društvenoga i političkoga modela ponašanja – istakao je fra Željko Nikolić.

Kako je ocijenio, živimo svi u akutnome stanju nesigurnosti i neodgovornosti jednih za druge. U deficitu solidarnosti s čovjekom kao čovjekom, jer smo pristali na princip zatvorenih identiteta, čvrsto ukorijenjenih u strahu od drugoga i drugačijega, “u svojim malim, omeđenim prostorima čvrstih svjetonazora, politika, kantona, entiteta i država”.

-U Božiću, koji se teološko-vjernički opisuje kao Božje učovječenje, kao Božji nenametljivi dolazak k nama, u našemu tijelu, u našemu ‘mesu’, kršćanstvo nudi alternativu takvome svijetu bez nade, bez orjentacije, bez cilja i smisla. Poruka je to čovjeku da, iako živi duboko uronjen u probleme svakodnevnoga traženja dostajanstvenijega života, postane drukčiji, bolji, odgovorniji, solidarniji. Ako je Bog za kojega sve religije drže da je onostrani temelj svijeta i ljudskoga postojanja, dodirnuo čovjekovu ranjivost i malenost rođenjem u ljudskome ruhu i životom s ljudima u običnosti njihovih životnih briga i nada, onda taj čovjek može osmisliti svoj život i dati od sebe više nego što daje danas. Božji korak prema čovjeku i njegovu svijetu, kojega kršćani tako radosno obilježavaju u svetkovanju Božića, mora postati novi hrabri korak čovjeka prema Bogu i prema drugome čovjeku – poručio je gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli.

Zato je Božić, kako je rekao, blagdan poziva svima nama da promijenimo perspektivu, da se usudimo shvatiti sebe – u našoj ranjivoj i nejasnoj ljudskosti, u našim razdijeljenim identitetima, u neljudskim robovanjima ideologijama tla i zemlje, nacionalizmima, gospodarstvu i “trgovačkoj religiji“ koja rasprodaje sveto – kao muškarce i žene vrijedne života i dostojne Božjega prebivanja u nama i u našoj ljudskoj životnoj situaciji. (Fena)