Dragi Djeda Mraze. Bliži se Nova Godina, a i Božić, a i zima je, uglavnom, vrijeme je kada treba da ti se pišu pisma … ono, šta želimo da doneseš i tako to … Ja želim “ništa” da mi doneseš. Mene više zanima možeš li ti odnijeti neke stvari, ljude, pojave i ostalo što mi stvara problem. Odnesi, molim te, i vjeronauku iz vrtića… da ti ne objašnjavam zašto… a stvarno nemam ideju gdje bi je odnio. Odnesi, Tita ti, i ove kapitalističko-ublehaške socijaldemokrate… brukaju ti dragi Djedice boju tvog odijela. Odnesi…
Dragi Djeda Mraze…
Bliži se Nova Godina, a i Božić, a i zima je, uglavnom, vrijeme je kada treba da ti se pišu pisma… ono, šta želimo da doneseš i tako to…
Ja želim “ništa” da mi doneseš.
Mene više zanima možeš li ti odnijeti neke stvari, ljude, pojave i ostalo što mi stvara problem.
Odmah da ti kažem, bio sam jako dobar i slušao sam mamu čitavu godinu. Samo da znaš.
Dakle, ako mi možeš pomoći (u što ja duboko vjerujem) onda:
– Odnesi, molim te, onu komšijinu betonsku ogradu koju je nacalio na krivinu i zbog koje će sigurno neko nekada nastradati… evo, na primjer, odnesi je Izraelcima… oni vole takve stvari…
– Odnesi, molim te, sve one “cuke lutalice”… stvarno me strah kad ih po 17 ide mojom stranom ulice, a ja sa dvoje male djece… npr. pokloniš ih djeci iz čitavog svijeta koja žele psića (cuko=pas)… ili onom Šaptaču, pa nek’ im šapće… uostalom, tvoj problem.
– Odnesi, molim te, i one komentatore po raznim portalima što jedu govno gdje god stignu, ali naprave i po deset lažnih profila na društvenim mrežama pa onda mogu komentarisati, samo da se ne bi, slučajno, imenom i prezimenom potpisali… znam ja da su to obično balavi i glupi dječaci i djevojčice ali me nerviraju (zato što su piiip…)… odnesi ih sve na neko mjesto gdje nema interneta.
– Odnesi, molim te, i vremenske prilike i neprilike, ali SVE… i kišu i sunce i snijeg i mraz i vjetar i maglu i rosu i šta god još ima, pa da vidimo kako će nam biti… jer ja više prenose uživo oluja, pljuskova, tornada, poplava, toplotnih udara i svu tu dramu oko toga ne mogu da gledam, slušam i čitam na TV-u, internetu, radiju, novinama i Avazu.
– Odnesi, Tita ti, i ove kapitalističko-ublehaške socijaldemokrate … brukaju ti dragi Djedice boju tvog odijela, posebno onaj jedan muzikant, a i još onaj jedan što pjeva kad ovaj svira i onaj jedan… ma, nema veze… sad ćeš ti pomisliti da sam ja tužibaba, a nisam… samo mi je pun k—- (kofer) svega… nosi ih u Kinu oni će znati šta će sa njima… ili ih odvedi u zemlju gdje raste glogov kolac..
– Odnesi, molim te, i ove druge i treće i četvrte… ma odnesi ih sve.. i “naše” i “njihove” i “njegove” i “moje”… to sam spreman i platiti… tek onda ću postati bogat.
– Odnesi, molim te, i vjeronauku iz vrtića… da ti ne objašnjavam zašto… a stvarno nemam ideju gdje bi je odnio.
– Odnesi, molim te, i one što pričaju dok su im puna usta hrane. Ja ih zovem “punoustači”… mislim, stvarno je glupo kad ti neko priča vic, a zeljanica mu ispada iz usta… stvarno nije u redu.
– Odnesi, molim te, i Manćinija i Samarasa… tu ti je sve jasno.
Eto…
Toliko za sada.
Znaš i ti, a znam i ja da toga ima još, ali ima i iduća godina, a ima i druge djece koja nešto žele.
Mogu ti i ja pomoći malo, imam odijelo i kapu i čizme i bradu, ako treba.
Znam da sam se za neke od ovih stvari trebao obratiti Njemu, ali Njemu ne mogu pisati… a preko ovih “posrednika” nema šanse da idem… nije normalno koliko im je visoka provizija za posredovanje…otimačina, vjeruj mi… i molim te, odnesi i pojedine od njih… što prije, to bolje.
Još nešto…
Znam ja da ti ne postojiš… (možda)
Unaprijed zahvalan,
Amel Ugarak
Lupiga / Tuzlanski.ba
