Kultura je, čini se, daleko od svakodnevnice mladih u BiH. Da li zbog navika mladih ili zbog nepristupačnosti i neprilagođenosti kulturnih sadržaja njihovom ukusu, pitanja su o kojima se može raspravljati. Činjenica je i da osim rijetkih svijetlih primjera, društvo ne brine o potrebama mladih, pa su oni u suštini prepušteni sami sebi.

Nermina Kuloglija, 17-godišnja učenica 3. razreda srednje škole iz Sarajeva, voli pozorište, kino i dobru izložbu, ali često nema društvo sličnih interesovanja:

„Malo je teško naći osobe mojih godina koji vole u svakom trenutku da odu u pozorište i pregledaju neku noju predstavu, da vide neki dobar film, da odu na izložbu. Novac nekada zna biti razlog zbog kojeg ostanemo uskraćeni od odlaska u pozorište. Mladi možda nisu toliko zainteresovani, s tim da uvijek ima onih koji odskaču od većine, koji vole da odu i pogledaju nešto novo, da nauče nešto novo. Svaka predstava, svaka izložba, svaki novi film donosi i neki novi pogled na svijet, nešto novo nas nauči. Mladi su uglavnom zainteresirani samo za izlaske petkom i subotom, tamo gdje se sluša turbo folk.”

Najveći dio svog slobodnog vremena mladi provode u dokolici uz TV i kompjuter:

„Većinom za kompjuterom, ali izlazimo i vani.”

„Slušam sve.”

„Čitam obično lektire za školu.”

„Slušam narodnjake, izlazim po kafićima.”

„Kino ponekada, ali pozorište slabo.”

„Posjećujemo pozorište i klubove. Organizujemo svoje vrijeme da provedemo sa prijateljima.”

„Idem u kino, družim se s prijateljima, slušam muziku.”

„Najmanje čitam i ne provodim puno na kompjuteru.”

Većina mladih Bosanaca i Hercegovaca nema interesovanja za bilo kakav vid kulturnog stvaralaštva. Jasno je da su u manjini oni, čiji ukus od malena grade odrasli. Ko je za to kriv, odgovara profesor jezika bh. naroda, Namir Ibrahimović:

„Niti u obrazovnim programima, niti u ponudi pozorišnih kuća ne postoji bilo šta ozbiljno, što bi djecu zainteresiralo. Otuđenost od onoga što jeste i ono malo sadržaja, jeste neprijemčivo, nejasno, nešto kao neka vrsta predstava samo za elitu. Djecu bi bilo najmanje pošteno kriviti.”

Na tom tragu je i bosanskohercegovačka glumica Nela Đenisijević, koja smatra da su svi vidovi kulture daleko od svakodnevnice mladih ljudi u BiH.

„Mislim da postoji veliki jaz između tog uzrasta i nečega što se zove elitizam. Mislim da postoji jedna velika prijetnja, da kultura postane nešto što je namijenjeno malom, zatvorenom krugu ljudi. Da postoji jedan vrlo zatvoren odnos od strane samih proizvođača kulture prema publici. Kultura mora ići danas mladima, djeci, adolescentima na noge, a ne čekati da oni sami dođu. Mislim da neće doći dok god postoji taj jedan elitizam, i kada je u pitanju sama produkcija i proizvodnja kulture“, kaže Nela Đenisijević.

Ipak, ima i drugačijih…

Srednja Ekonomska škola iz Sarajeva pozitivan je primjer obrazovne institucije koja ima brojne sekcije, čiji je fokus podizanje svijesti među mladima o značaju kulture.

„Puno imamo projekata. Profesori se zaista trude, posebno profesori bosanskog jezika. Imamo literarne sekcije, recitatorske, dramske, posjete kulturnim institucijama. Mislim da to djeca jako dobro prihvataju“, navodi pedagog ove škole Amela Teranović.

„Nastojimo uvijek izdvojiti ono što je najbolje i što je reprezentativno, ali ne možemo zatvarati oči pred činjenicom da današnja omladina nije izgradila ukus, kada je u pitanju, pogotovo muzika. Kada dođu iz osnovne škole, mi smo tu da ih usmjerimo, da kroz četiri godine rada u našoj školi oni profiliraju sebe u nekoga ko će sutra znati prepoznati pravi kvalitet“, navodi profesor bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika u ovoj školi Dženana Tanović- Hamzić.

Za obilježavanje 100 godina postojanja škole, učenici su sami, uz pomoć nastavnika i pedagoga, napravili pozorišnu predstavu. Prvi put sa glumom susreo se 17-godišnji Vedad Kučuković:

„Sve je neočekivano počelo i velika mi je čast što sam dio toga. Glumio sam generaciju koju ja predstavljam, učenika Srednje ekonomske škole. To je bio predivan osjećaj.”

Gotovo svakodnevno na naslovnicama dnevne štampe osvane vijest o nasilnom ponašanju mladih, a statistički podaci pokazuju da raste broj slučajeva maloljetničke delikvencije.

U takvom sistemu poremećenih vrijednosti, u kojem društvo ne vodi računa ni o osnovnim potrebama mladih ljudi, teško je govoriti o kulturi.

„Šta je mladima danas kultura? Mislim da je to neodvojivo od pitanja šta su mladi danas kulturi? Imamo situaciju u kojoj zatvaramo muzeje i umjetničke galerije. Tako da je ta populacija ostavljena praktično sama sebi“, ocjenjuje bh. književnik i novinar Ahmed Burić.

Tuzlanski.ba / RSE (Aida Đugum)