U posljednje vrijeme svjedočimo kontinuiranom porastu cijena osnovnih životnih
potreba.
Kako su poskupjele brojne namirnice, troškovi prijevoza, grijanja, tako su se nizala i brojna druga povećanja.
Posljedice poskupljenja najviše snose građani, ali naročito penzioneri i socijalno ugrožene kategorije stanovništva, čija primanja često nisu dovoljna da pokriju osnovne životne uslove.
Međutim, poskupljenja nisu samo problem za penzionere i socijalno ugrožene skupine. I studenti, koji često žive s ograničenim budžetima, suočavaju se s velikim izazovima.
Mnogi od njih ovisni su o studentskim stipendijama, povremenim poslovima ili podršci porodice, a povećanje cijena dodatno otežava njihovu svakodnevicu. Studenti su sada u situaciji da moraju prilagoditi svoje navike potrošnje, odabirom jeftinijih opcija ili smanjenjem ličnih troškova. Povećanje troškova smještaja, hrane i prijevoza ima dugoročan uticaj.
Dželila Hadžić, studentica Žurnalistike na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli kaže kako je sada pri kupovini namirnica znatno pažljivija, te kako bira samo ono što joj je potrebno.
"Ranije nisam obraćala toliko pažnje na to koliko ću kupovati čega. Kupovala bih ono što mi se svidi i što volim da jedem. Međutim, sada kupujem isključivo namirnice od kojih mogu spremiti dva ili tri obroka, kako bih uštedjela novac", kazala je.
Hadžić je rođena u Tešnju, te je tokom svih godina studiranja morala stanovati u Tuzli, međutim sada je i to kako kaže postalo luksuz.
"Poskupjele su kirije stanova. Sada sam pronašla manji smještaj koji ima samo najpotrebnije, dok sam ranije živjela u većem prostoru. Moramo se prilagoditi, jer drugačije ne može. Pored mene, moji roditelji imaju i moju sestru, koja je srednjoškolac, te su i njeni troškovi zajedno sa mojim u konačnici jako visoki", ispričala je.
Neki studenti su prinuđeni na dodatne mjere štednje, poput zajedničkog stanovanja, ograničavanja izlazaka ili čak odricanja od određenih akademskih i društvenih aktivnosti koje su ranije bile sastavni dio njihovog studentskog života.
Svi ovi faktori značajno povećavaju ukupan iznos koji studenti moraju izdvojiti svakog mjeseca, dok niska mogućnost zaposlenja tokom studiranja stvara dodatni problem.
Poslodavci često nude slabo plaćene poslove s nesigurnim radnim vremenom, što studentima otežava balansiranje između akademskih obaveza i pokušaja da sebi osiguraju dodatne prihode.
Poskupljenje osnovnih životnih troškova ne utiče samo na same studente, već direktno pogađa i njihove roditelje koji se nalaze u situaciji da moraju prilagoditi svoje finansijske planove kako bi omogućili djeci studiranje.
Admir Čavalić, ekonomski analitičar kaže kako postoji niz različitih faktora koji imaju uticaj na rast cijena proizvoda u Bosni i Hercegovini. On smatra da je riječ o unutrašnjoj inflaciji koja se prije svega veže za odluke koje se tiču izuzetnog rasta minimalne plate, bez da su se uradile fiskalne reforme.
"Fiskalne reforme su imale za cilj da rasterete rad, kako to ne bi imalo dalji uticaj na inflaciju. Zbog ove odluke imamo rast cijena usluga i domaćih proizvoda. Bitno je razumjeti da mi nismo ekonomski vakum, tako da promjene na regionalnom i globalnom nivou se vrlo brzo manifestiraju i u našoj zemlji, te na neke ne možemo imati utjecaj", kazao je Čavalić.
Nakon ankete koju je Tuzlanski.ba sproveo na uzorku od 149 studenata, rezultati su pokazali da se studenti, naročito oni koji dolaze iz drugih gradova, suočavaju sa povećanim troškovima koji su im stvorili dodatni teret i stres.
Vezani članak
Prosječni mjesečni troškovi studiranja za studente koji nisu iz Tuzle kreću se od 800 do 1000 KM, što uključuje smještaj, fakultetske naknade, hranu, prijevoz i druge nužne troškove.
Iznos obuhvata jednu minimalnu platu, dakle troškovi za samo jednog studenta iznose koliko i nečije mjesečno primanje, što je za porodice u kojima je zaposlena jedna osoba suma koja je itekako visoka.
Uzimajući u obzir inflaciju i nepredvidive ekonomske promjene, budućnost finansiranja studenata postaje sve nesigurnija.
Određen broj mladih se i tokom studiranja odlučuje na zaposlenje, onako kako je to dozvoljeno zakonski, prema honorarnim ugovorima ili ugovorima o djelu. Bio to posao na nekoliko sati dnevno ili sedmično, upravo iz razloga kako bi uštedjeli i zaradili novac za sebe, te na neki način pružili olakšicu svojim roditeljima.
Prema rezultatima ankete, čak 90% ispitanika izjavilo je da povećanje cijena stvara stres, pri čemu su najviše pogođeni studenti iz porodica s jednim zaposlenim roditeljem ili iz samohranih porodica.
Roditeljski budžet je pod velikim pritiskom, naročito u porodicama koje imaju više djece koja se školuju ili samohranih porodica. Sve je češći slučaj da roditelji preuzimaju dodatne poslove ili traže alternativne načine finansiranja kako bi pomogli svojoj djeci da završe obrazovanje.
To često dovodi do dodatnog stresa i odricanja na porodičnom nivou, jer prioritet postaje osiguravanje osnovnih sredstava za studiranje.
Od ukupnog broja anketiranih studenta, njih 27 ima neku vrstu radnog angažmana. Iako su troškovi brojni, od materijala za fakultet, knjiga, prijevoza, hrane, studenti svojim zaposlenjem uspijevaju priuštiti sebi i druge stvari o kojima maštaju. Međutim, rad tokom studiranja ima i svoje negativne strane.
Često dolazi do preopterećenosti i umora, što može uticati na akademske rezultate, a u nekim slučajevima i na mentalno zdravlje studenata koji pokušavaju balansirati između studija i posla.
Ćerima Hasić, jedna je od studentica koja se tokom studiranja odlučila i na zaposlenje. Kaže kako je bilo teško uskladiti obaveze između studija i posla.
"Tokom studiranja zaista je bilo teško pronaći vrijeme za posao, posebno u periodima kada su se gomilale ispitne obaveze ili projekti. Posao je znao da bude dodatno opterećenje, jer je bilo teško uskladiti radne sate sa predavanjima i učenjem", kazala je.
Navodi kako je nekada uspjevala sve obaveze završiti na vrijeme, ali da je bilo i situacija kada je morala raditi pod pritiskom ili odlagati neke zadatke za zadnji trenutak.
"Morala sam se odreći dijela slobodnog vremena. Slobodno vrijeme postalo je luksuz koji pažljivo planiram. Rad tokom studija jeste dodatno opterećenje, ali bih rekla da je finansijska olakšica mnogo značajnija. Sama mogućnost da pokrijem dio svojih troškova daje mi je osjećaj samostalnosti i sigurnosti, što mi dosta znači", dodala je.
Obrazovanje postaje privilegija?
S obzirom na sve veće finansijske izazove, mnogi studenti razmišljaju i o alternativnim opcijama, uključujući studiranje u inostranstvu, gdje su stipendije i mogućnosti rada povoljnije.
Stipendije ostvaruje njih 35, što im u jednu ruku predstavlja džeparac koji može biti koristan, ali ako se ponovo uzmu u obzir današnje cijene stipendije od 200 KM mjesečno, ili manje ne mogu pokriti neke velike troškove.
Kontinuirani rast troškova života postavlja ozbiljna pitanja o budućnosti obrazovanja i dostupnosti visokog obrazovanja za sve slojeve društva. Ako se trend poskupljenja nastavi, postoji rizik da će obrazovanje postati privilegija samo onih koji ga mogu priuštiti, dok će mnogi mladi ljudi možda razmišljati i o odustajanju od svojih akademskih ambicija zbog finansijskih ograničenja.
