Struka za Tuzlanski.ba: Je li bojkot trgovina moćan alat za sniženje cijena ili uzaludan pokušaj?

''Ni dinara, ni marke, ni eura'', ''Bojkot visokim cijenama'', ''Danas ne kupujte ništa'', ''Da bi sačuvao svoju ljudskost, čovjek mora da se pobuni, makar jednom godišnje'' - ovo su samo neke od poruka koje su proteklih dana preplavile društvene mreže.

Bojkot trgovina prvo su započeli građani Hrvatske, a ubrzo se ova akcija proširila i na Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Sloveniju gdje brojni građani danas izostavljaju odlazak u kupovinu.

Razlog je jasan - više se ne živi, nego preživljava, a cijene osnovnih životnih namirnica ekspresno rastu. O drugim proizvodima suvišno je i govoriti, jer su brojni, poput kafe ili čokolade, postali luksuz.

Može li bojkot trgovina imati efekta i je li ovo dobra mjera u borbi potrošača za njihova prava? Na ova pitanja za Tuzlanski.ba govorili su Gordana Bulić, predsjednica Kluba potrošača Tuzlanskog kantona i Admir Čavalić, ekonomski analitičar.

Bojkot je izraz nezadovoljstva i mjera opomene

''Ovo je u suštini neka mjera opomene. Ovim želimo postići određene ekonomske efekte – ne da nekoga kaznimo ili da nekome smanjimo promet i zaradu, nego da pošaljemo poruku da su potrošači ipak moćni, da su trgovci, proizvođači i državne institucije u suštini tu zbog građana. To su praktično samo produžene ruke građana, koji nažalost vrlo često ne obavljaju posao onako kako bi trebalo'', kaže Gordana Bulić za Tuzlanski.ba.

Ekonomski analitičar, Admir Čavalić, kaže da je bojkot legitimna aktivnost na tržištu i predstavlja izraz nezadovoljstva potrošača u vezi određenog pitanja.

''Sigurno da će poslati određenu poruku. Pitanje je reakcije, odnosno efekta. Moguće da će krajnja reakcija trgovinskih lanaca biti poput one u Hrvatskoj, a to je da ponude novu marketinšku kampanja, katalošku akciju kao odgovor na bojkot. Samo je pitanje ko će prvi iskoristiti tu priliku'', kaže Čavalić za Tuzlanski.ba.

Ova akcija bi mogla biti obećavajuća, jer je krenula s neformalnim pozivom putem društvenih mreža, a uzevši u obzir broj građana koji koriste društvene mreže, mogla bi odjeknuti.

''Nadam se da je dosta ljudi vidjelo ovaj poziv i da će danas pokušati da se suzdrže od kupovine, da ne idu u trgovine i ne troše novac. Naravno, ovom prilikom ih i pozivamo da to učine, mada ih i razumijemo, posebno roditelje koji imaju djecu i kojima je kupovina rutina uz put s posla – plate obdanište, moraju odvesti dijete na trening, imaju brojne obaveze. Znamo da je to teško, ali možemo i moramo pokušati svi zajedno'', objašnjava dalje Gordana.

Moramo biti svjesni da se trgovinama neće osjetno smanjiti promet, jer su mnogi jučer kupili ono što bi im trebalo danas ili će odložiti kupovinu za subotu.

''Ali u svakom slučaju, današnji dan bi mogao donijeti primjetan pad prometa, što bi pokazalo da sve što trgovci i proizvođači rade zapravo zavisi od potrošača. Svi ti lijepi trgovački centri nisu napravljeni samo za one koji mogu puno potrošiti, već i za sve obične građane koji dolaze da kupe samo hljeb, paštetu ili mlijeko za taj dan'', kaže Gordana.

Ovo bi mogao biti i početak veće saradnje između građana i potrošačkih udruženja.

''Naša misija je edukacija potrošača, da znaju da imaju prava, da postoji zakon i institucije koje im mogu pomoći da ih ostvare. Također, naša misija je i poticanje građanske svijesti, građanskog aktivizma, pa i građanskog bunta protiv onih pojava koje se ne mogu riješiti na uobičajen način, već zahtijevaju širi društveni pritisak'', dodaje.

Promjena kreće od pojedinca

Na pitanje ko sve, osim trgovaca, utječe na formiranje cijena, odgovor je – svi smo mi adresa.

''Potrošači, proizvođači, distributeri, trgovci i državne institucije. Zašto to kažem? Često nismo racionalni potrošači. Kupujemo više nego što nam treba i često bacamo hranu. Vidimo kese pune hljeba u kontejnerima, dok istovremeno imamo gladne životinje i ljude kojima bi ta hrana značila. Malo ko od nas planira unaprijed šta će kupiti i kako iskoristiti ono što već ima. To se može mijenjati, ali postepeno, kroz edukaciju i promjenu potrošačkih navika.

Posebno je važno da potrošači prate cijene i kupuju tamo gdje su povoljnije. To može natjerati trgovce da spuste cijene kako bi ostali konkurentni. Ako potrošači kupuju u trgovini gdje je ulje jeftinije, pa čak i za 5 pfeninga, drugi trgovci će morati pratiti taj trend i spustiti cijene kako bi ostali konkurentni'', pojašnjava.

S druge strane, proizvođači često koriste svaku priliku da povećaju cijene.

''Ako energija poskupi 20%, oni često podignu cijene svojih proizvoda za 10 ili 20%, iako bi realno povećanje trebalo biti samo 4%. Tako dolazi do zloupotreba, jer potrošači često ne razmišljaju o realnim troškovima i opravdanosti poskupljenja. Inspekcije bi mogle provjeravati kalkulacije cijena, ali problem je što su poslovne kalkulacije tajna. Trgovci i proizvođači koriste različite metode za raspodjelu troškova i teško je dokazati zloupotrebu.

Također, državne institucije bi mogle imati veću ulogu u regulaciji cijena. Bilo je pokušaja zaključavanja cijena određenih proizvoda i to je dalo neke rezultate, ali problem je što nema dugoročne strategije i komunikacije između ministarstava'', kaže naša sagovornica.

Vezani članak

Vezani članak

ANKETA: Pitali smo građane Tuzle hoće li se odazvati bojkotu trgovina?

Mišljenja su podijeljena – dok jedni smatraju da je bojkot opravdan način da potrošači izraze nezadovoljstvo i izvrše pritisak na trgovce, drugi su skeptični da će takva akcija donijeti konkretne promjene. Poskupljenja su itekako primijeti...

Također, kada je riječ o dugoročnim mjerama, struka kaže da je bitno da identificiramo uzroke monopolističkog ponašanja odnosno zašto nema konkurencije na našem tržištu.

''Uklanjanjem barijera za ulazak novog konkurentna, smanjujemo mogućnosti za "divljanje cijena". Odnosno da pojednostavim - kada god vidimo neki proizvod koji ima izuzetno visoku cijenu, pravo pitanje treba da bude - zašto nema drugog ponuđača koji bi ponudio jeftinije?'', mišljenja je Admir Čavalić.

U BiH se godinama govori i o potrebi uvođenja diferencirane stope PDV-a – niže stope na osnovne prehrambene proizvode, a više stope na luksuz.

''U nekadašnjoj Jugoslaviji to je postojalo, pa su hljeb, mlijeko i osnovni proizvodi bili oslobođeni poreza. Danas bi barem osnovne verzije tih proizvoda trebale imati niži PDV, dok bi luksuzna roba i usluge trebale biti više oporezovane'', zaključuje.

Mišljenja građana podijeljena

Dok jedan dio građana smatra da je bojkot opravdan način da potrošači izraze nezadovoljstvo i izvrše pritisak na trgovce, drugi su skeptični da će takva akcija donijeti konkretne promjene.

''Moramo se odazvat''; ''Bojkot donosi kratkoročna rješenja, jedino možda mjesec dana'';''Odazvat ću se ali nema ništa od toga, teško onome ko traži na ulicama prava'';''Bojkot treba da bude svaki dan'', kazali su građani sa kojima je razgovarala ekipa portala Tuzlanski.ba.

Ovaj bojkot nije samo ekonomska mjera, već i test solidarnosti, prilika da potrošači pošalju jasnu poruku trgovcima, proizvođačima i nadležnim institucijama da ne pristaju na nekontrolisana poskupljenja.

Hoće li ovaj glas biti dovoljno jak da se čuje, zavisi od spremnosti građana da stanu jedni uz druge i pokažu da moć nije samo u rukama tržišta – već i u rukama onih koji ga svakodnevno pokreću svojim novcem.