Na policama marketa u BiH uglavnom dominiraju etikete uvoznih flaširanih voda, dok domaći izvori ostaju nedovoljno iskorišteni i promovisani.
Tako je u deset mjeseci ove godine uvoz flaširane vode u BiH povećan za 5,8 miliona litara, dok je uvoz bezalkoholnih pića porastao za 13,9 miliona litara.
Ovaj rast uvoza dodatno je produbio trgovinski deficit u sektoru bezalkoholnih pića i flaširane vode, koji je u deset mjeseci ove godine dosegao rekordnih 121 milion KM.
Za vodu u BiH se često kaže da je među najkvalitetnijima, no nedostatak snažnijeg brendiranja i izvoza stavlja lokalne proizvođače u sjenu poznatih međunarodnih marki.
Brojni su razlozi koji utiču na to, od navika potrošača i marketinške dominacije stranih brendova, do percepcije o kvaliteti.
Ipak ohrabruje činjenica da je u istom periodu izvezeno 13,1 milion litara flaširane vode i 10,8 miliona litara bezalkoholnog pića više u odnosu na isti period prošle godine, rečeno je na sjednici Odbora Grupacije proizvođača bezalkoholnih pića i voda Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine koja je održana u Kreševu.
Vezani članak
Istaknuto je da jedan od većih problema u tom sektoru predstavlja nedostatak kvalitetne sirovine i njeno poskupljenje na svjetskom tržištu, kao i visoka carina i nameti na voćne koncentrate koji se koriste u industriji, a koji se ne proizvode u Bosni i Hercegovini.
Također, kao i u ostalim granama privrede i u tom sektoru bilježi se odliv i nedostatak kvalitetne radne snage, te izazovi u prilagođavanju novim direktivama EU u pogledu ESG-a, ambalaže i zelene ekonomije.
Vodu uvozimo čak iz Saudijske Arabije
Bosna i Hercegovina je 2023. godine potrošila gotovo 35 miliona KM na uvoz flaširane vode, uključujući mineralne i gazirane vode.
Najveće količine stigle su iz susjednih zemalja, poput Srbije, Hrvatske, Mađarske, Slovenije, ali uvoz nije izostao ni iz Italije, Turske, Njemačke, Poljske, Češke, Sjeverne Makedonije, Rumunije, Kosova, Norveške, Belgije, Grčke... U manjim količina voda je stizala i iz Sjedinjenih Američkih Država, Litvanije, Estonije, Portugala, Egipta, Južne Koreje, Sjeverne Koreje, Moldavije, Tajlanda, Vijetnama, Kine, Japana, Libanona i Brazila. Zanimljivo je da je voda uvezena čak i iz Saudijske Arabije.
Ukupno je uvezeno 60,5 miliona litara vode, dok je izvoz bio znatno manji, s nešto manje od 50 miliona litara u vrijednosti od 7,5 miliona KM.
Poticanje lokalnih proizvođača, jačanje svijesti građana o vrijednosti domaćih proizvoda i strateška ulaganja u promociju mogli bi pomoći da domaća voda zauzme svoje zasluženo mjesto. Na kraju, pitanje nije samo ekonomsko, već i ekološko – oslanjanje na lokalne resurse znači manji ekološki otisak i podršku domaćoj privredi.
