Bivša država imala je brojne svjetski poznate industrijske proizvode, a među njima su bili i automobili.

Kad je autoindustrija u pitanju, redovito se kao glavni izvozni proizvod spominjao Yugo i njegov “posao stoljeća u Americi”. Međutim, svoje svijetle trenutke imali su i drugi modeli iz Kragujevca, pa tako i Zastava 101 koja se također nudila na zapadnoeuropskom tržištu. U suradnji s Yugopapirom vraćamo se u početak 1980-ih kad je Stojadin stigao na britansko tržište. Testirali su ga i britanski novinari. Evo što je o njemu pisao The Times.

Februar 1982: Ugledni britanski dnevnik recenzirao je automobil Zastava 101 koji se sad prodaje i na Otoku. Stručnjak koji je proveo test ističe neke mane, ali i jednu veliku prednost – nisku cijenu…

“Posljednji istočnoeuropski automobil koji se pojavio u Velikoj Britaniji je Zastava iz Jugoslavije. Oni koji poznaju sovjetske ili poljske modele, znat će šta i ovdje mogu očekivati: staromodnu, ali provjerenu konstrukciju, auto vrlo primamljive cijene.

Kao i Rusi i Poljaci, Jugoslaveni su izgradili svoju automobilsku industriju na temelju licencnog ugovora s Fiatom. To je počelo ranih pedesetih godina, a prošle godine proizvedeno je 265.000 vozila. Tvornica, smještena stotinjak kilometara južno od Beograda, nedavno je modernizirana sredstvima zajma od 300 miliona funti dobivenog od Svjetske banke.

Proizvođač se zove ZCZ (Zavodi Crvena Zastava), a tvornica je osnovana još 1860. godine. Isprva je proizvodila uglavnom oružje, a danas osim putničkih vozila proizvodi kamione, kombije, avione i tešku industrijsku opremu. Njena vozila prodaju se u nekoliko zapadnih zemalja, Francuskoj, SR Njemačkoj, Holandiji i Belgiji.

Britanski uvoznik je Zastava Cars Ltd. iz Readinga čiji je glavni šef gospodin Michael Heerey, čovjek s iskustvom u prodaji Volkswagena i Lada. On očekuje da će u 1982. godini prodati oko 5000 Zastava. Počeo je s trideset maloprodajnih agenata, a nada se da će ih do kraja godine imati oko stotinu.

Na početku se prodavao samo jedan model, Zastava, mali automobil odrezana repa, temeljen na Fiatu 128. Na kraju 1982. godine pridružit će mu se i Yugo 45, temeljen na Fiatu 127, ali ima širu, u Jugoslaviji dizajniranu karoseriju.

Zastava ima odličan pedigre jer je svojedobno Fiat 128 bio jedan od najboljih automobila u Evropi. Međutim on je lansiran prije 12 godina, sad su ga nadmašili noviji modeli. To, uz Zastavinu cijenu, moraju potencijalni kupci imati osobito na pameti.

Automobil se može dobiti u verziji s tri odnosno s pet vrata, s naprijed smještenim motorom od 1116 kubika. Pogon je na prednje točkove. Postoji i Zastava Specijal od 1290 kubika. Automobil ima neovisan ovjes, a gume su mu britanske – Goodyear.

Zastava je duga 12 stopa i 5 inča, nešto između Ford Escorta i Fieste. Zgodno je kompaktna za parkiranje i manevriranje u prometu, ali iako ima prednji pogon, prostor u stražnjem dijelu jedva je dovoljan za višeg čovjeka.

Stražnja vrata otvaraju se nagore, a prostor za prtljagu može se uvelike povećati pomicanjem stražnjeg sjedišta.

Stroj od 1100 kubika razvija 55 konjskih snaga, ali se ipak čini slabijim od strojeva modernih automobila poput najnovijeg Escorta.

Ubrzanje do 60 milja/h traje dugih 18 sekundi, a prilikom preticanja najčešće je potrebno prebaciti u treću brzinu. Proizvođači tvrde da je maksimalna brzina 90 milja/h, ali vibracije iznad 70 milja/h tako su jake da najčešće odvrate vozača od brze vožnje.

Međutim ako se ne vozi odviše brzo, stroj nije suviše glasan. Potrošnja goriva je dobra iako neki noviji modeli, kao što su Escort i Austin Allegro, troše znatno manje.

Najbolja je karakteristika Zastave svakako odlično držanje na cesti, čemu, nema sumnje, pripomažu i gume Goodyear. Upravljanje automobilom nije tako precizno kao kod nekih drugih modela i ta nepreciznost osobito smeta pri parkiranju.

Kočnice su efikasne, ali nužno je jako pritisnuti papučicu. Prilikom prebacivanja u vožnju unatrag potrebno je poprilično stisnuti kvačilo, a tvrdo je i prebacivanje u prvu i drugu brzinu.

Sama vožnja nije baš jaka strana Zastave, vjerovatno zbog amortizera. Čak i po ne odviše neravnoj cesti putniku se dobro protresu kosti. Sjedišta ipak prilično kompenziraju trešnju. Iako su sjedišta pokrivena tkaninom, a na podu je tepih, automobil ima spartanski izgled. Ima samo najnužnije instrumente. Grijač je vrlo efikasan.

Zastava daje trogodišnju garanciju protiv korozije.

Dno automobila prekriveno je plastičnom masom, što bi ga trebalo štititi od kiše, blata, soli i kamenja. Sve rupe na karoseriji prekrivene su voskom.

S cijenom od 2499 funti  za model s trima vratima, 2749  za model s petorim vratima te 2899 za Specijal, Zastava je jedan od najjeftinijih automobila na britanskom tržištu.

Mnogo je jeftinija i od Minija, a jeftinija je od Escorta za punih 1000 funti. Međutim je li to dobra prilika za kupca, vidjet će se tek nakon nekog vremena prema tome pokaže li se pouzdana i kvalitetna.

Budući da se temelji na provjerenom dizajnu, automobil ne bi smio zadavati mnogo mehaničkih glavobolja, ali kvaliteta uistinu ovisi o jugoslavenskim standardima montaže i kontrole kvalitete. Prilikom svog prvog pokusa ustanovio sam da vratima treba jak udarac da se zatvore i da brave prave neprilike.

Što se tiče kupovine i prodaje polovnih Zastava, iskustva s drugim istočnoeuropskim automobilima pokazuju da se oni troše brže od drugih te da im i cijena stoga brže pada, pa će ih možda poslije biti teško preprodati.” (index.hr)