Ponedjeljak, 20. Maj 2019.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Historija semafora: Prvi je prije 150 godina ekplodirao i ubio policajca

U Londonu, 1868. godine prvi uređaj koji je korišten za regulaciju prometa, funkcionirao je uz pomoć plina.

Prva žrtva tada revolucionarne tehnologije bio je lokalni prometni policajac koji je tog dana u Londonu njime upravljao. Nakon curenja plina iz semafora došlo je do eksplozije koja je ubila nesretnog policajca…

Semafor danas služi kao uređaj za davanje svjetlosnih ili drugih vidnih signala, najčešće za regulisanje odvijanja cestovnog i željezničkog saobraćaja. Boje ili znakovi koji se na njima izmjenjuju pokazuju kada i ko i kamo smije proći, a kad ipak za to nema dozvolu. Tako su kroz historiju spriječeni brojni sudari, ali i saobraćajni kolapsi dok nisu postojali saobraćajni znakovi i pravila. Današnji su semafori tehnološki na visokom nivou pa su neki potpuno kompatibilni s odvijanjem saobraćaja i prema potrebi pale, odnosno gase svjetla ili mijenjaju znakove ako je riječ o tramvajima.

  • Naprimjer, postoje semafori s ugrađenim senzorima koji prate događanja u saobraćaju, a postoje i takozvani nagazni semafori čiji su senzori smješteni u asfaltu pa kada vozilo naiđe svjetla se na njima mijenjaju. No nekada to nije bilo tako, a evo ukratko kako je sve počelo. Prvi slučaj regulisanja saobraćaja zabilježen je u Londonu 1722. godine. Tada su trojica saobraćajnih policajaca svojim tijelima davali prednost prolaska na popularnome London Bridgeu. Vratimo se semaforima. Njihova historija seže i dalje no što to mnogi misle, a rijetki su oni koji znaju da se semafori prvotno nisu koristili za regulaciju prometa. Godine 1792., za revolucijskih ratova, francuski je izumitelj Claude Chappe osmislio uređaj za optički prijenos poruka s jednoga mjesta na drugo. Činio ga je stup na kojemu je položaj mehanički pokretljivih dijelova u obliku ruke imao određeno značenje. Niz takvih semafora bio je postavljen širom Francuske i omogućavao je brz prijenos poruka na velikim udaljenostima.

    Razvojem žičane i radijske telegrafije potreba za njima nestaje, ali zbog sve većega broja cestovnih vozila prijenosnici poruka bivaju prenamijenjeni. Upravo se zbog toga s pravom mogu nazvati pretečom današnjih semafora.

  • Doduše, trebalo ih je malo prilagoditi pa se u Londonu 1868. godine koristio uređaj koji je danju funkcionirao mehaničkim signalima u obliku ruke, a noću crvenim i zelenim plinskim svjetiljkama. Iako se mislilo kako je takav sistem odlično rješenje prometnih kolapsa, njegov radni vijek bio je kratak. Godinu dana poslije, kao posljedica curenja plina dogodila se eksplozija u kojoj je poginuo lokalni policajac koji je semaforom upravljao.

  • Novo rješenje čekalo se do 1912. godine, kada je svijetu predstavljen prvi električni semafor. Izumio ga je policajac Laster Wire iz Salt Lake Cityja, a koristio je samo crveno i zeleno svjetlo. Osam godina poslije (1920.) izumljen je trobojni semafor kakav poznajemo i danas, a konstruirao ga je policajac William Potts iz Detroita. Iste je godine u Los Angelesu proizveden i instaliran prvi automatski regulator saobraćaja, a 1922. godine je izumljen cijeli sistem automatskih, međusobno povezanih semafora.

  • U Evropi se prvi električni, trobojni semafor pojavio 1922. godine u Parizu. Neki izvori tvrde kako je upravo takav semafor u Hrvatskoj prvi put postavljen u Požegi 1929. godine, ali i da je u Zagrebu zaživio 1959. godine. No u enciklopediji piše kako se prvi semafor u Hrvatskoj pojavio 1941. u Rijeci, a Zagreb je svoj prvi moderan sustav regulacije prometa dobio 1963. godine. (Autostart.hr)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: ,