Petak, 29. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Dijete i pas dobitna su kombinacija: Savjeti psihijatra i veterinara…

Preuzmite sliku

Možda ćete nakon puno nagovaranja popustiti djetetu i nabaviti psa za kućnog ljubimca. Ipak, vodite računa o tome da je pas briga cijele porodice, a ne vašeg maloljetnog djeteta.

Pas i dijete u zajedničkom kućanstvu zapravo su dobitna kombinacija, a to mišljenje mnogih roditelja koji imaju pse odavno su potvrdili i stručnjaci. Psi su, naime, blagotvorni za mentalno, kao i fizičko zdravlje djece. Dokazano je da mališani koji odrastaju uz psa uglavnom ne pate od raznih alergija i kožnih ekcema u kasnijoj dobi, a istovremeno ih krznati prijatelj uči kako biti odgovoran, privržen, samostalan i kako voljeti drugo živo biće.

Razvija se privrženost

– Dobro je imati psa u bilo kojoj dobi, ali djeca zapravo imaju najviše koristi od života s ljubimcem. Pas, naime, ima spektar emocija koje lako pokazuje, pa razvija privrženost kod djece, a ona mu uzvraćaju ljubav, pažnju i brinu se za njega. Pas se, s druge strane, može na neki svoj način brinuti za djecu, što ona shvaćaju i cijene – kaže psihijatar Nenad Jakušić i dodaje kako je poznato da su psi izvrsni terapeuti.

Naprimjer, ako autistično dijete odrasta sa psom, utvrđeno je da će s njim lakše komunicirati nego s bilo kim drugim iz svoje okoline, a osim toga, maženjem psa kod djeteta se smanjuje stres.

Iako je riječ o dobrobiti na duge staze, kad je riječ o prvom susretu psa i djeteta, treba biti jako oprezan. Mnogi roditelji pogriješe – dovedu dijete iz rodilišta, ili psa iz skloništa, i ostave ga nasamo s djetetom. To je recept za katastrofu, upozoravaju stručnjaci.

Odrastanje djeteta s psom ima mnogo prednosti, od razvijanja empatije, učenja odgovornosti, dijeljenja, pokazivanja ljubavi, pa sve do terapijskih učinaka kod oboljele djece.

Pripazite na dojenčad

Žrtve čak sedam od deset ugriza pasa su djeca, i to ona koja s njima žive u zajedničkom kućanstvu. Najviše je ugrožena dojenčad.

Postupak upoznavanja treba biti postupan, savjetuje veterinarka Silvija Rakočević. Ako je pas u kućanstvu bio prije dolaska djeteta, prvo ga treba naviknuti na miris novog člana porodice. Postupak neće usrećiti roditelje, ali je neminovan: najbolje je donijeti jednu djetetovu pelenu iz rodilišta i pustiti da se pas navikne na miris. Nakon toga, kada dijete dođe u dom, psa prvo treba pustiti da ga izdaleka pomiriše, a tek potom da mu se približi. I, najvažnije, nikad ne ostavljati dijete i psa nasamo.

Učite dijete kako se odnositi prema psu

– Negdje do četvrte, pete godine dijete ne razumije da neki njegovi postupci bole psa. Kad ga potegne za uho, rep, gurne mu prst u nosnicu, to životinji smeta i boli je. Njen instinktivni način reakcije je ugriz i zbog toga ne treba mališane ostavljati nasamo sa psima. Kad je roditelj tu, on uvijek djetetu može reći da psu nešto ne smije raditi i onda neće biti nikakvih problema. Za sve što se dogodi između psa i djeteta odgovoran je roditelj – kaže S. Rakočević i dodaje da posebno treba biti pažljiv kad je riječ o hrani: psi ne smiju jesti ostatke dječje hrane, baš kao što dijete ne smije biti u blizini zdjelice svog ljubimca kad se on hrani.

Veterinarka Silvija Rakočević slaže se kako je jako dobro da djeca odrastaju uz psa, međutim upozorava i kako bi roditelji trebali djecu od malih nogu učiti kako se odnositi prema kućnom ljubimcu.

Ako pas u prvom razdoblju nakon što je dijete došlo u kuću promijeni ponašanje – primjerice, vrši nuždu na krevetu svojih vlasnika, veterinari kažu da je riječ o najobičnijoj psećoj ljubomori. Pas ima otpor prema novom članu porodice i to daje do znanja na svoj način, a time pokazuje i da njegovi vlasnici nisu vodili računa o prilagodbi. Naime, pas je ljubomoran na dijete, zbog čega mu treba nastojati pokloniti jednaku količinu pažnje kao i inače.

Neka pravila ipak postoje

Veterinarka Rakočević dodaje da psa ne bi trebalo udomiti ili kupiti djetetu koje je mlađe od deset godina jer roditelji moraju biti spremni na to da će se sami brinuti o psu. Mnogi pogriješe i nakon dugog nagovaranja djece popuste i nabave im psa, ali poslije se sami moraju brinuti o njemu, što rezultira velikim brojem ostavljenih pasa u skloništima.

– Osim toga, roditelj nikada ne bi trebao dovesti psa u svoj dom zato da djetetu pravi društvo jer je to pogrešan motiv. Odluka da se dovede psa velika je i ozbiljna: to je živo biće koje će u domu živjeti i do 15 godina. To biće treba skrb i pažnju, što mnogi zaborave kada nabavljaju psa. To je velika odgovornost, a u mnogim se slučajevima ne može osloniti isključivo na djecu da će se brinuti o psu. Ona mogu pomoći, ovisno o svojoj dobi, no kućni ljubimac je briga cijele porodice – ističe Rakočević. (Živim.hr)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje