Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Vitamin C ubija stanice kancera

Preuzmite sliku

Neka naučna istraživanja pokazuju kako antioksidanti samo pogoršavaju situaciju kada se radi o raku, a već neki drugi rad pokaže da vitamin C, izvikani antioksidant, ubija stanice raka i da je Linus Pauling bio u pravu.

Također, jedno istraživanje je pokazalo kako vitamin C ima značajnu ulogu u prevenciji neurodegenerativnih oboljenja. Metastudije su pokazale kako pušenje i uzimanje vitaminskih suplemenata beta karotena nikako ne idu zajedno: beta karoteni čak povećavaju rizik od dobijanja raka pluća.

Mutirani gen

Naučnici sa Weill Cornel Medicine u NYC (laboratorija dr. Lewic Cantley, istraživač Jihye Jun) su došli do zaključka kako velike količine vitamina C štetno djeluju po stanice tumora debelog crijeva tako što povećavaju nivo slobodnih radikala koji oštećuju stanice.

Naime, stanice tumora kolona “vole” glukozu i kod njih je povećan nivo proteina koji transportuje glukozu kroz staničnu membranu. Međutim, isti taj protein koji “prebacuje” glukozu – GLUT1 – odgovoran je i za transport oksidirane forme askorbinske kiseline, tj. vitamina C, a upravo ta oksidirana forma vitamina C (dehidroaskorbinska kiselina, DHA) iscrpljuje zalihe proteina koji stanicu štite od slobodnih radikala te tako stanice kancera bivaju izložene negativnim utjecajima slobodnih radikala. U prevodu, visoke doze vitamina C ubijaju stanice koje imaju povećan apetit prema glukozi, kakve su stanice tumora debelog crijeva.

Naučnici su potom stvorili genetički modifikovane miševe koji su skloniji dobivanju tumora debelog crijeva uzrokovanog mutacijama na KRAS genu. KRAS gen kodira protein K-Ras, koji je dio signalnog puta važnog za pravilan rast i diobu stanica.

Ako je ovaj gen mutiran, dolazi do poremećaja u rastu i diobi stanica, što vodi malignim oboljenjima. Miševima su davali injekcije vitamina C koje su ekvivalent dozi ovog vitamina u 300 narandži.

Miševi koji su primali injekcije vitamina C su razvili manje tumore (i manje tumora) nego oni u kontrolnoj skupini. Rad je objavljen u časopisu Science 16. oktobra 2015. godine, primljen je još u decembru 2014, što pokazuje koliko je uredništvo časopisa temeljito pregledalo argumente i dokaze ovog rada.

Naime, i prije je bilo ovakvih teza – da visoke doze vitamina C ubijaju stanice tumora te da stanice tumora “vole” slatko – pa ipak, stvar je u tome da sve naše stanice koriste glukozu i treba biti oprezan sa ovakvim tezama.

Ovo istraživanje je jedno od onih koja se nadovezuju na rad Linusa Paulinga, velikog hemičara i molekularnog biologa, dobitnika čak dvije Nobelove nagrade (1954. za hemiju i 1962. za mir).

Pauling je bio zagovornik uzimanja visokih doza vitamina C (on sam je dnevno uzimao 3 gr, što je bar 6x više od potrebne dnevne doze, 250-500 mg). Pauling je 1971. godine sa hirurgom Ewanom Cameronom počeo kliničku studiju utjecaja intravenozno davanog vitamina C pacijentima oboljelim od raka.

Međutim, novi nalazi iz 1982. su pokazali neke probleme u Paulingovoj studiji – naime, pacijenti koji su bili tretirani visokim dozama vitamina C nisu bili baš u terminalnom stadiju bolesti, dok su oni iz kontrolne grupe bili u terminalnom stadiju.

Od tog trenutka kreće čitava trakavica priča i istraživanja da li je i koliko vitamin C dobar. Ipak, dokazano je kako vitamin C, budući da je topiv u vodi (hidrosolubilan) nije štetan ni u velikim količinama, za razliku od drugih vitamina koji također imaju antioksidativno dejstvo, ali su topivi samo u mastima (liposolubilni) poput vitamina E.

Bilo kako bilo, upravo Paulingu možemo mirne duše pripisati popularnost vitamina C. No, savremena medicina ne zastupa ovakav stav – zapravo, stav je da trebate uzimati vitamina C onoliko kolika je propisana dnevna doza za vaš spol i uzrast i da od velikih količina vitamina C nema neke koristi – jednostavno, naš organizam putem urina izluči suvišak ovog vitamina. Preporučena RDA je oko 90 mg na dan, ali tablete sadrže obično 200 i 500 mg vitamina C.

Korist od vitamina C?

Čak nema dokaza da su velike količine vitamina C dobro sredstvo za izbjegavanje sezonske prehlade ili za olakšanje simptoma obične prehlade, a to je floskula koju često čujemo u medijima. Sam Pauling je umro zbog raka prostate – pokušavao se izliječiti visokim dozama vitamina C i odgađao je medicinski i na dokazima utemeljenu terapiju.

Mnoge studije efektivnosti suplemenata pokazuju kako organizam i nema neke koristi od uzimanja velikih količina vitamina C preko dodataka prehrani. Treba ipak naglasiti da, onda kada vitamin C nije iz nekog razloga dostupan u ishrani, ovi suplementi su neophodni.

Također, lakši su za skladištenje u vanrednim situacijama od voća i povrća koje sadrži vitamin C. Pripremom voća i povrća kuhanjem ili pečenjem (recimo, voće u marmeladama za zimu) vitamin C se gubi u znatnim količinama te je u toku zime poželjno uzimati suplemente.

U toku perioda bogatog voćem i povrćem, ukoliko vam je ishrana uravnotežena i imate naviku pojesti porciju voća i povrća, suplementi nisu potrebni. Ukoliko nemate taj dobri običaj – držite se suplemenata. (Tuzlanski.ba)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: ,