Tema koja u posljednje vrijeme sve više zaokuplja pažnju roditelja jeste vakcinacija djece. I dok zdravstveni radnici vakcine smatraju ključnim u prevenciji zaraznih bolesti, sve više je roditelja koji vakcinaciji/imunizaciji odlučno kažu NE!!! Takav stav roditelja proizilazi iz straha da vakcine kod djece mogu dovesti do ozbiljnih oštećenja i bolesti, piše Ženski portal.

Posebne rasprave vode se zbog MMR (ili kako se često obilježavaju MPR) vakcine, a koja se sve češće povezuje sa pojavom autizma kod djece. Prva doza ove vakcine djeci se daje sa navršenih godinu dana života i ona predstavlja zaštitu od morbila (ospica), rubeole i zaušnjaka.

Čitava priča da MPR vakcine izazivaju autizam potiču od gastroeneterologa Andrewa Wakefielda, koji je 1998. ustvrdio da je pronašao vezu između cijepljenja protiv ospica, zaušnjaka i rubeole i autizma. Njegova teorija je u prošlosti u par navrata diskreditirana od grupe naučnika, da bi i posljednja svjetska istraživanja (u kojima je bilo uključeno više od 95.000 djece) pokazala da ne postoji veza između cjepiva MPR i autizma kod djece, objavio je nedavno britanski Guardian.

Česte epidemije morbila

Prema riječima spec dr. Fatime Bašić, epidemiologa iz Doma zdravlja Zenica za povezivanje određenih bolesti ili pojava sa vakcinama od strane roditeljima, ima nekoliko razloga.

“Najveći broj vakcina, djeca primaju u ranoj dječijoj dobi, ali i veliki broj dešavanja na zdravstvenom planu, biva u istom periodu, tako da se poremećaji zdravlja, do kojih bi ionako došlo, prepišu vakcini. Neki poremećaji zdravlja nisu evidentni odmah, nego se manifestuju kasnije, rastom i razvojem djeteta pa i to zna da koincidira sa vakcinama, pa roditelji uspostave vezu koje zapravo nema. U posljednje vrijeme je aktuelno povezivanje vakcine protiv morbila sa autizmom. Rađene su ozbiljne studije koje su odbacile bilo kakvu povezanost ove vakcine sa autizmom. S druge strane, posljedice bolesti kod nevakcinisanog djeteta mogu biti teške i dalekosežne, kao što su upale pluća, mozga i moždanica i subakutni sklerozirajući panencefalitis na koji nas upozoravaju pedijatri – pojašnjava epidemiolog, koja naglašava da je trend nevakcinisane djece proistekao iz straha kojim zapravo manipulišu pojedinci ili grupe koji imaju različitu korist od toga, nekada vrlo konkretnu.

U Bosni i Hercegovini je u toku epidemija morbila, koja je kako kaže dr Bašić, počela u februaru 2014. godine, a zahvatila je oba entiteta. Broj prijavljenih slučajeva od početka epidemije je preko 8.000.

Epidemije potvrđuju značaj pravovremene i potpune imunizacije i održavanja visoke provakcinisanosti u zajednici – kaže Bašić, koja je dodala da vakcine predstavljaju jedno od epohalnih dostignuća u oblasti zdravstva, a imunizacija je najefikasnija mjera prevencije zaraznih bolesti. Ona dalje pojašnjava da vakcine nakon aplikacije u organizmu provociraju produkciju specifične odbrane imitirajući pravu bolest. Simptoma bolesti nema, a specifična zaštita protiv zarazne bolesti ostaje.

Dakle, svako nevakcinisano dijete, nakon izlaganja mikroorganizmu, pod rizikom je od obolijevanja. Naime, djeca se vakcinišu protiv zaraznih bolesti koje su nekada imale visoku smrtnost i izazivale trajne posljedice. Zahvaljujući vakcinaciji neke teške zarazne bolesti su eliminisane (kao što su velike boginje ili variola), a druge su uzete pod kontrolu. Ti pozitivni efekti su, u novije vrijeme, doveli do toga da je umanjen značaj vakcinacije kod roditelja koji ne znaju za te drastične ishode – tvrdi doktorica Bašić. Ona je dodala i to da dug niz godina, prije 90-ih, nismo imali epidemije morbila (ospica) jer su djeca bila vakcinisana u visokom procentu (iznad potrebnih 95%). A onda, od kraja devedesetih, suočavamo se povremeno, sa manjim ili većim epidemijama, da bi tokom 1997.- 1998. godine izbila epidemija morbila koja je zahvatila cijelu zemlju.

Vakcinacija je u Bosni i Hercegovini zakonska obaveza, za roditelje i za zdravstvene radnike. Imunizacija se obavlja za bolesti dječija paraliza (poliomijelitis), tuberkuloza, difterija, tetanus, veliki kašalj (pertussis), morbili (ospice), rubeola, zaušnjaci (parotitis), hepatitis B i bolesti uzrokovane Haemophilius influenzae tip B – HiB. Svake godine se donosi Naredba o obaveznim imunizacijama, koju smo prema riječima epidemiloga, obavezni poštovati.

Vakcinacija je mjera prevencije koja je značajna za cjelokupno stanovništvo. Zakonom su propisane i sankcije za roditelje koji ne ispoštuju Zakon, a kojima mi još uvijek ne pribjegavamo. Kazne su nepopularne i mi zdravstveni radnici smo mišljenja da je uvijek bolje objasniti roditeljima značaj imunizacija za zdravlje njihovog djeteta i odgovoriti na njihova pitanja i dileme. Nažalost, to nije uvijek moguće, pogotovo u posljednje vrijeme. Nisam sigurna da i mi nećemo biti primorani posegnuti za sankcijama kao što je na primjer Republici Hrvatskoj Ustavni sud u svom rješenju obrazložio : ….da je pravo djeteta na zdravlje važnije od roditeljevog prava na izbor.

Ono što još više zbunjuje jeste što je vakcinacija u našoj državi zakonom obavezna, dok recimo u većini zemalja Evropske unije vakcine nisu obavezne, već ih nadležne državne institucije preporučuju uz obavještenje roditeljima o mogućim neželjenim dejstvima. Osim u BiH, vakcine su obavezne u Hrvatskoj, Srbiji, Bugarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Poljskoj, Rumuniji, Sloveniji i Malti. S druge strane, da biraju hoće li vakcinisati dijete mogu roditelji u Austriji, Njemačkoj, Holandiji, Italiji, Luksemburgu, Velikoj Britaniji, Danskoj, Irskoj, Španiji, Grčkoj, Portugaliji, Finskoj, Švedskoj, Kipru, Estoniji, Letoniji i Litavaniji. Ali, ipak u tim zemljama je svijest o imunizaciji dosta razvijena i stopa vakcinisanih je velika.”

U razgovoru sa pojedinim roditeljima saznali smo da sumnjaju u to da vakcine koje mi dobijamo u BiH nisu iste vakcinama koje se daju i djeci u razvijenim evropskim zemljama, a nije im jasno ni kada se daju celularne a kada acelularne vakcine. Epidemiolog Bašić pojašnjava da Bosna i Hercegovina nabavlja vakcine koje su prošle stroga testiranja od strane Svjetske zdravstvene organizacije. Zatim, vakcine prolaze kontrolu Agencije za lijekove, a dalje postupanje sa vakcinama je strogo kontrolirano i dokumentovano kroz sistem tzv. “hladnog lanca” sve do bezbijedne aplikacije.

“Kada se kaže celularne i acelularne vakcine, tu se misli ustvari na komponentu DTP (DI-TE-PER) vakcine, odgovornu za zaštitu od pertusisa, odnosno velikog kašlja. Kod tzv. celularnih vakcina ova komponenta se sastoji od cijelih stanica uzročnika velikog kašlja koje su tako pripravljene da ne mogu izazvati bolest, a da proizvedu otpornost prema uzročniku. Kod acelularne vakcine ova komponenta ne sadrži cijelu stanicu nego njene dijelove. Zapravo između njih nema velike razlike, s tim što cjelostanične vakcine nešto češće izazivaju nuspojave, ali zato imaju nešto bolji imuni odgovor. Koji model će se primijeniti odlučuju stručnjaci na nivou entiteta, vodeći računa o tome kako će se postići najbolja zaštita, a onda se to unosi u Naredbu i jedenoobrazno provodi u svim zdravstvenim ustanovama. Dakle, daju se obje – tvrdi dr Bašić.

Epidemiolog dalje pojašnjava da se uz vakcine, kao i uz sve supstance koje se unose u organizam, mogu javiti nuspojave.

“One su očekivane, rijetke i najčešće su to blage lokalne reakcije. Na mjestu aplikacije javlja se crvenilo, otok i bol. Mogu se javiti i opći simptomi kao što je povišena temperatura koja traje kratko i neki drugi prolazni simptomi. Prave komplikacije su, tvrdi Bašić, toliko rijetke da su zanemarljive u odnosu na dobrobit koju vakcine proizvode.  

Postoji sistem prijavljivanja nuspojava i događaja koji su koincidirali sa aplikacijom vakcine. Oni se razmatraju od strane stručnih komisija koje u svom sastavu imaju epidemiologe, infektologe i pedijatre. Ove komisije donose odluke o daljoj vakcinaciji djeteta ili ispitivanju slučaja, ako je to potrebno. U Bosni i Hercegovini nije zabilježen nijedan slučaj smrti od vakcine. Nekoliko slučajeva je ispitivano, u ta ispitivanja je bila uključena i Svjetska zdravstvena organizacija i isključena je bilo kakva povezanost sa vakcinama” – naglašava Fatima Bašić. 

Istraživali smo

Loše iskustvo jedne majke:

Roditelja koji ne dijele mišljenje ljekara da je vakcinacija ključna u prevenciji određenih bolesti je mnogo, a jedna od njih je i Dinka Hasičić Magoda. Ova majka troje djece, šestogodišnjeg dječaka i blizanaca od 13 mjeseci, po struci je farmaceutski tehničar i dug niz godina radila je u zdravstvu. Kako nam je i sama rekla, najstarijeg sina je rodila 2009. i vakcinisala ga je prvih šest mjeseci njegovog života. Nažalost, imala je loše iskustvo koje je podijelila sa čitateljima Ženskog portala.

“U to vrijeme sam kao mlada majka vjerovala u ljekare i tadašnji sistem da je vakcinisanje djeteta nešto što se mora uraditi. Moj sin je nakon svake vakcinacije do šest mjeseci, a kojih je bilo mnogo, dobio temperaturu koja je prelazila 40 stepeni. U tri navrata dobio je fras. I to budno stanje djeteta u kojem nije davao znake života, za mene je bio okidač da istražim zbog čega se to dešava. Nažalost, i nakon ta tri puta dijete sam odvela na vakcinaciju. Na našu sreću, nije bilo nikakvih trajnih posljedica. U međuvremenu sam, tokom svog istraživanja, došla do poražavajućih podataka i činjenica i saznala sam da su upravo vakcine izazivale to stanje. Kada dijete odnesete na vakcinu, niko vam je ne pokaže, ne daju vam da vidite datum proizvodnje, rok trajanja. Kao farmaceutski tehničar znam kako funkcionišu farmaceutske tvrtke. Tokom svog rada i sama sam svega nagledala – priča nam Dinka Hasičić Magoda, koja kaže da svoje dvoje mlađe djece, sina i kćerku, nikada nije odnijela na vakcinaciju, osim što su im u bolnici po rođenju, bez njenog znanja dali BSG.”

Kako dalje tvrdi za naš portal, informacije o vakcinama nije tražila po medijima, već je došla do papira i pakovanja vakcina, tako da se u neke stvari sama uvjerila.

“Na papiru o nus pojavama vakcina, možete pročitati da one mogu dovesti do autizma, dijabetesa, trajnog invaliditeta i trajnog oštećenja imuniteta, ali to niko ne prenosi roditeljima. U vakcinama se nalazi živi virus i dijete do godinu dana primi najmanje deset vakcina. Ako je oslabljenog imuniteta to može dovesti do trajnih posljedica. A, mi to ne znamo. Kada dijete dovedete na vakcinaciju, pedijatri samo na osnovu kliničke slike ocijene da li je dijete zdravo, najobičnijim pregledom, bez ikakvih dodatnih pretraga. Ali, niko ne zna kakav je imunitet našeg djeteta. Kada dođe do komplikacija ljekari se ograđuju i kažu da je nešto bilo u organizmu djeteta i da nije do vakcine, da je ona bila samo okidač. Okidač čega? Kako da mi znamo da li dijete ima neki gen što može taj virus izazvati i ostaviti trajne posljedice. Kada dođe do nekih komplikacija za to niko ne odgovara i to mi najteže pada. A, tu su onda i troškovi liječenja koje snose roditelji, iako je to posljednje na šta u tom momentu mislimo, ali ipak danas je takva situacija da neki roditelji to sebi ne mogu priuštiti. Svi se ograđuju i čitav sistem ne funkioniše onako kako bi trebao. Nisam neko ko pljuje po vakcinisanju i roditeljima koji vakcinišu svoje dijete, već čitav sistem vakcinacije, skladištenje tih vakcina, njihov transport i količinu koja se daje bebama. Ubaciti živi virus u organizam nejakog djeteta sa nejakim i neizgrađenim imunitetom je kao atomska bomba. Razmislite. Čitajte sastav, uputstva, nus pojave… Pa, odlučite…” – tvrdi Dinka Hasičić Magoda, koja ni sama nikada nije vakcinisana, a do sada je preležala, bez ikakvih komplikacija, sve dječije zarazne bolesti.

Ova majka također hvali i pedijatricu svog starijeg sina, za koju kaže da je nikada nije nagovarala na vakcinaciju, već je samo savjetovala i ostavila joj slobodu izbora. Također, za naš portal, prenosi i loše iskustvo koje su njeni bliski prijatelji imali sa vakcinacijom i čiji je šestogodišnji sin nakon primljene MMR/MPR vakcine obolio od autizma.

Dječak je nakon što je primio vakcinu protiv ospica, rubeole i zaušnjaka, deset dana imao temperaturu i došlo je do određenih komplikacija, koje su ljekari pripisivali teškom virusu i gripi. Nakon toga je, kako priča, savršeno zdravo dijete, koje je uvijek bilo aktivno i pričljivo prestalo da priča, da se igra i odaziva na svoje ime.

“Dugo je trajalo dok nisu dobili dijagnozu autizma. Sve do tada su pripisivali djetetu da je razmažen, da je to skok u razvoju i ostale gluposti. Sada dječak od šest godina ne može ići u normalnu školu i oduzeli su mu djetinjstvo, a roditeljima su ostavili da se bore sa sistemom, da čupaju svoje dijete iz tunela i da jadni okrivljuju sebe što su ga vakcinisali. Ne daj Bože da iko osjeti na svojoj koži bol i savjest zbog toga” – kaže Dinka Hasičić Magoda, koja napominje i to da se tokom 80-ih godina, primalo samo šest vakcina tokom čitavog života, dok ih današnja djeca prime ukupno 25. Ona je također potvrdila i da je svog starijeg sina upisala u školu, iako nije primio sve vakcine.

“Doktor me je pitao šta ćemo za vakcinaciju i ja sam odgovorila da svoju djecu ne vakcinišem. Potpisao je potvrdu i poželio nam sreću u školi. Ako uvedu u našoj državi da su vakcinacije obavezne i da nemamo pravo izbora, ja ću se zbog zdravlja svoje djece, iseliti u državu gdje ću imati tu mogućnost. Ja sam tu da zaštitim svoju djecu i nijedan zakon me neće natjerati da ih dam u ruke kao pokusne kuniće i vakcinaciji” – tvrdi na kraju ova majka, koja naglašava da se imunitet ne stiče vakcinama, već prirodnim sokovima, zdravom ishranom, planinom….

Izumitelj prve vakcine

Vakcinacija je postupak kojim se određeni antigeni materijal unosi u organizam. Unošenje se vrši putem vakcine, a cilj vakcinacije je stvaranje imuniteta na određenu bolest.

Samu riječ vakcinacija, prvi put je, davne 1796. godine, upotrijebio Edward Jenner, poznat po tome što je u medicinu uveo vakcinu za velike boginje, koje su u to vrijeme bile izuzetno smrtonosne. Jedna od tri zaražene osobe umirala je od ove bolesti, a kod onih što bi preživjeli ostajale su teške posljedice. Jennera mnogi smatrajuocem imunologije i u uvjerenju su da je njegovo otkriće spasilo više života nego bilo koje drugo otkriće do sada. Louis Pasteur je ovaj koncept unaprijedio svojim pionirskim radom na polju mikrobiologije. Vakcinacija, potiče od latinske riječi vacca što u prevodu znači krava, dobila je upravo takvo ime jer su se prve vakcina pravile od relativno bezopasnog virusa kravljih boginja na osnovu kojeg se mogao razviti određeni stepen imuniteta protiv opasne zarazne i smrtonosne bolesti kao što su boginje. Još od tog vremena vode se žustre polemike o vakcinaciji. Samo, dok su se u prošlosti zbog (ne)vakcinisanja sukobljavali evropska buržoazija i radnička klasa (prema nekim spisima iz 1807. godine spominje se da se vakcinama otvorila Pandorina kutija koja se okomila na čovječanstvo posebno na novorođenčad siromašnih), danas su te polemike prenesene na internet i medije.

(Ne)potpuna zaštita

Ono što roditelje još buni jeste to što se zna desiti da i vakcinisano dijete oboli od neke zarazne bolest. Međutim,prema riječima epidemiloga Fatime Bašić kada imamo cirkuliranje uzročnika u populaciji zbog nedovoljne provakcinisanosti onda mogu oboljeti i neka djeca koja su uredno vakcinisana. Vakcine, naime, ako se primaju tačno po preporučenom kalendaru, poštujući i vremenske razmake, proizvode kod najvećeg broja djece potpunu zaštitu.

“Ali, postoje i mali broj djece koja neće razviti dovoljno snažnu zaštitu, tako da su i oni pod rizikom ako su izloženi uzročniku. Ova djeca, uz djecu koja imaju trajne kontraindikacije tj. iz nekog razloga ne mogu biti nikako vakcinisana, štite se takozvanim kolektivnim imunitetom. Vakcina štiti svakog pojedinca koji se vakciniše, a ako se u jednoj zajednici postigne to, da su svi pojedinci (obveznici) vakcinisani, onda imamo dobar kolektivni imunitet koji će spriječiti cirkuliranje uzročnika i na taj način zaštititi i one koji nisu mogli biti vakcinisani ili nisu razvili dovoljnu zaštitu. Za dobar kolektivni imunitet poželjna je provakcinisanost od najmanje 95% populacije” – kaže epidemiolog.

Epidemiolog poručuje

Na pitanje zašto vakcinacija djece počinje odmah nakon rođenja, još u porodilištu i da li bi se imunizacija mogla odložiti za neku kasniju djetetovu dob, epidemiolog Fatima Bašić pojašnjava da je njihova izloženost mikroorganizmija počinje odmah tako da je važno što prije obezbijediti dobru zaštitu za dijete.

“Da bi se ona postigla vakcine se daju u više doza, u određenim vremenskim razmacima, koje također treba ispoštovati jer će se tako postići potpunija zaštita. Prije ere imunizacije dojenačka smrtnost je bila jako visoka. Ukoliko bi se vakcinacija odgađala za kasniju dob, to bi moglo dovesti u pitanje smisao imunizacije kao preventivne mjere.

Bosna i Hercegovina zajedno sa ostalim članicama Svjetske zdravstvene organizacije, svake godine obilježava Sedmicu imunizacije. To je posljednja sedmica aprila i tada se organizuju različite manifestacije u cilju jačanja političke, profesionalne i javne podrške za što bolji obuhvat djece imunizacijom. Poruka roditeljima je svakako DA vakcinisati!“, kategorična je dr. Fatima Bašić. (Ženski portal)