Paula Bellostas Muguerza radila je kao menadžerica u jednoj konsultantskoj kompaniji u kojoj je norma bila 80 sati rada sedmično. Pola godine izdržala je u tom napornom radnom ritmu, putujući gotovo svakodnevno iz grada u grad te iz države u državu te naposljetku zbog stresa oboljela.

“Putovala sam puno, od Evrope preko SAD-a. Često sam putovala u dva ili tri grada sedmično, a vikendom radila iz Londona. U Londonu bi moj dan često počinjao konferencijskim pozivom već u šest ujutro, a u sedam bih bila u taksiju na putu za ured. Ostatak dana bi mi bio ispunjen sastancima, a adrenalinom sam se pumpala pomoću HIIT tjelovježbe u teretani za što sam mislila da mi koristi, ali se ispostavilo da mi je tijelo zbog toga bilo još više nabrijano hormonom stresa”, objasnila je za Indy100.

“Nakon svega toga bih otišla kuzći radila ostatak posla do kasno navečer (od 11 do dva ujutro)”, kaže.

Završila je u bolnici.

“Trijažom su procijenili da bih mogla imati moždani udar, no nisu pronašli nikakvo krvarenje. Nakon što sam nekoliko puta doživjela napad, pregledala su me ukupno tri neurologa. Na kraju su zaključili da imam rijetko i ozbiljno migrensko stanje, hemiplegičnu migrenu koja je već postala trajna. Imala sam više od 15 napada sedmično”, kaže.

“Pokazalo se da je to epigenetska bolest – imate genetsku predispoziciju, ali morate je ‘probuditi’ nekim vanjskim okidačem. U mom slučaju to je bila hormonska neravnoteža stvorena suvišnim kortizolom i adrenalinom zbog stresa”, objasnila je Paula.

“Mnogo tog stresa dolazilo je iz moje nesposobnosti da kažem ne. I dok sam sve više toga preuzimala na sebe, u isto vrijeme nisam nikome htjela pokazati slabost pa sam samo nastavljala, iako sam znala da je to neodrživo. Mislim da je to prilično uobičajeno ponašanje na nekim poslovima poput konsaltinga, bankarstva, prava… Može dovesti do tjeskobe i pritiska na osobu koja ima osjećaj da se stalno mora dokazivati i raditi više”, kaže ona.

Nakon oporavka, ponaša se mnogo drugačije.

“Uvijek pazim na četiri stvari: vježbanje, prehrana, oporavak i stanje uma. Stanje uma, pogotovo. Naučite postaviti granice i reći ne, bez da brinete o tome šta će ljudi misliti gore o vama. To je za mene bila velika pobjeda”, savjetovala je. (Tuzlanski.ba)