Čudovište u tijelu: Jedan mali crvić donosi nesnosne bolove, onemogućava kretanje – a lijeka nema

Nakon što vidite slučaj elephantiasisa, odnosno “slonovske noge”, teško ga je zaboraviti. Bolest koja pogađa noge, stopala i nožne prste uzrokuje takvu vrstu oticanja da oboljeli uskoro ne mogu ni hodati.

Nakon razvoja bolesti dolazi do oticanja, zadebljanja i otvaranja kože, zbog čega se javljaju čirevi i infekcije.

– Ljudi s ovom bolesti iskuse najgoru moguću zamislivu bol. Nije dovoljno što deformiše tijelo, već i užasno boli – objašnjava epidemiologinja Christine Kihembo iz Ugande.

Uzrokuje ga infekcija parazita zvanog Brugia malayi. Do toga dolazi kada zaražena ženka komarca ugrize u tijelo i pri tome ispusti ličinku posebnog crva, zvanog microfilariae. On se zatim raširi te živi u tijelu i do nekoliko godina. Simptomi se mogu pojaviti mnogo kasnije. Ograničava se na krvotok, a paraziti počinju stvarati posebnu tekućinu koja u udovima počinje stvarati otekline. Lijek za ovu bolest još nisu pronašli.

Netipični slučajevi

Uzrok je crvić debljine ljudske dlake. On se ugnježđuje u limfnim čvorovima te ometa protok vode i njenu drenažu kroz tijelo, pa voda ostaje zarobljena u ekstremitetima, a ponekad i oko genitalija.

Nažalost, prave epidemije ove bolesti sve češće pogađaju dijelove Afrike prekrivene tropskim šumama.

– Zvali su nas na intervenciju u zapadnu Ugandu. Ljudi tamo žive na 1300 metara nadmorske visine, a količine kiše su rekordne – prepričava Kihembo.

Kad su ona i njeni kolege došli, identificirali su 50 farmera sa slučajevima slonovske noge. Tada su počeli tražiti crva. Uzeli su krvne uzorke od ljudi, lovili komarce koji šire parazit, pa i provjeravali tlo – no nisu ništa našli. Potom su odlučili razriješiti zagonetku na tradicionalan epidemiološki način – razgovarajući s ljudima.

Otkrili su kako svi oboljeli imaju jednu zajedničku stvar – svi su obrađivali vulkansku glinu, bez obuće na nogama.

Daleke 1970-e, Ernest Price je bio britanski hirurg koji je živio u istočnoj Etiopiji. On je prvi primijetio kako ljudima otiču stopala, zadebljava im se koža i nastaju čirevi kad su obrađivali zemlju – bosonogi. Bolest je nazvao podoconiosis (po grčkim riječima stopalo i prašina). Od tada, zdravstveni radnici redovito pronalaze slučajeve te bolesti na tri kontinenta – od planina Meksika do vulkanskih rubova Šri Lanke.

Bolest je najraširenija duž ekvatorskog pojasa u Africi, gdje su prijavljeni slučajevi u 10 zemalja. Sama Etiopija ima najmanje milijun slučajeva, a Kamerun pola miliona, izvještava WHO.

Svjetska nepravda

Naučnici nisu posve sigurni što to u crvenoj glini uzrokuje bolest. Jedna je hipoteza kako silicij ili neki drugu mineral u tlu, stvara sićušne zareze na koži te ulazi u limfni sistem. Potom imunitet napada mineral, stvarajući masivni upalni odgovor koji rezultira oštećenjem limfnih puteva.

U tom slučaju crvić nije tak koji blokira tekućinu, već vlastiti imunitet.

– Bolest se razvija godinama – objašnjava Kihembo.

Na početku farmeri primjećuju svrbež, naticanje i peckanje u stopalima navečer, no to prolazi do jutra. Ciklus se ponavlja godinama, sve dok jednog jutra oteklina i bol ne prolaze – a oštećenje je tada bespovratno, kaže Kihembo.

No, postoji iznenađujuće jednostavan način sprječavanja progresije bolesti – nošenje obuće tokom rada u polju.

– Nažalost, ovi ljudi ne mogu priuštiti cipele. To je ono što ljudi zapadnog svijeta ne razumiju, pa dok oni odlaze na estetske operacije, u drugim dijelovima svijeta se umire jer se nema za obuću – ističe Kihembo. (express.hr)