25-godišnji Don Smith se prošle godine vraćao sa zabave u Pennsylvaniji, kada je pao, povrijedio glavu i potom satima ležao na ulici na temperaturi od -15°C.
Kada je iduće jutro stigla hitna pomoć, mladiću nisu radili ni srce ni mozak, piše Ozy. Dva sata su ga postepeno zagrijavali prije nego što su mu u krvotok ubrizgali toplu krv, izuzetno zasićenu kisikom. Tada mu je proradilo srce, a nekoliko dana kasnije je i mozak pokazivao normalnu aktivnost.Izgubio je prste na nogama i male prste na rukama, ali se za mjesec dana potpuno oporavio, prenosi Net.hr.
Slučaj je potaknuo stručnjake da objave članak o mogućnostima primjene hlađenja pacijenata s ciljem da se spase prije nego što stignu do bolnice u kojoj će im liječnici sanirati ozljede i održati ih na životu.
Izveštaj Američke nacionalne akademije nauke navodi da se optimalnom zdravstvenom zaštitom eventualno moglo spasiti oko petina umrlih od ozljeda tijekom 2014. godine, odnosno oko 30.000 ljudi od njih 147.790.
Krv se zamjenjuje slanom otopinom
Ministarstvo obrane SAD-a finansira i istraživački tim doktora Samuela A. TishermanaUPMC Presbyterian u Pittsburghu koji je primijetio da, od svih ubodnih i prostrjelnih rana zavedenih u tamošnjoj bolnici, a koje uznapreduju do trenutka zastoja srca, liječnici uspiju spasiti samo 10 posto stradalih.
Njegov tim je odlučio da na 10 takvih pacijenata u hitnoj, primijene metodu hlađenja, a za svakog su izabrali po jednog kontrolnog pacijenta.
Tisherman se takvim istraživanjima bavi već 20 godina, a sada pacijentima svu krv zamjenjuje slanim rastvorom kojim temperaturu pacijenta spuštaju na samo 10°C.
Umjesto pet minuta imaju cijeli sat za spašavanje
“Hlađenje smanjuje potrebu tijela za kisikom i cirkulacijom. Ali, metoda neće biti korisna kod pacijenata kojima je srce već stalo, jer kod njih naprosto nije ostalo dovoljno krvi u organizmu”, kazao je.
Pojasnio je kako to dovodi do toga da liječnici, umjesto sadašnjih otprilike pet minuta za spašavanje unesrećenog, na raspolaganju imaju čitav sat tokom kojeg mogu operirati bez strahovanja od moždane smrti.Nakon što pacijenta stabiliziraju, priključuju ga na aparate za održavanje rada srca i pluća, i unosom zagrijane krvi zasićene kisikom vraćaju tjelesnu toplinu i izbacuju slani rastvor iz krvnog sistema.
