Više od pola vijeka Lale Sokolov živio je sa tajnom, a od njegove želje za preživljavanjem bila je jedino snažnija ljubav prema zatovrenici 34902.

Zbog posla koji je radio i mjesta gde ga je obavljao, Sokolov je tokom Drugog svjetskog rata vidio najgore od čovječanstva. Čitav niz godina nikome nije govorio šta je i gdje radio. Kada je zakoračio u svoje osamdesete i kada se udaljio od mjesta na kojem je radio, tek tada je otkrio svoju tajnu – bio je majstor za tetovaže u ozloglašenom logoru Auschwitz .

Danas porodica predgrađa australijskog grada Melburna, muškarac koji se 1916. godine u Slovačkoj rodio kao Ludvig Lale Ejsenberg, odlučio je da podijeli svoju priču sa svijetom.

“Ovaj muškarac, majstor za tetovaže iz najozloglašenijeg koncentracionog logora, koji je tetovirao ruke logoraša koje nisu slali u gasne komore, čuvao je svoju tajnu zbog pogrešnog uvjerenja da je imao nešto da krije”, kaže Heder Moris, spisateljica koja je tri godine dokumentovala Sokolovljevu životnu priču i pretočila je u knjigu “Majstor za tetovaže iz Auschwitza”, koja izlazi u januara 2018. godine.

Moris je na temelju Sokolovljevih svjedočanstava napisala knjigu, a za BBC je otkrila nevjerovatne detalje iz njegovog života.

“Cijelog života živio je u strahu i paranoji zbog strahota koje sa sobom nosi preživljavanje tri godine u koncentracionom logoru”, objasnila je Moris.

“Tri godine sam odmotavala klupko njegove priče. Prvo sam morala da zadobijem njegovo povjerenje i trebalo je vremena prije nego što je bio spreman da se upusti u samoposmatranje koje su neki dijelovi njegove priče zahtjevali”, kaže Heder.

Ona je otkrila i da je Sokolov strahovao da bi ga, kada bi javno progovorio, ljudi smatrali saradnikom nacista. Smatrao je i da će čuvanjem svoje tajne, ili kako je on to opisao, noseći teret krivice, zaštititi svoju porodicu. Olakšao je dušu tek nakon što je njegova supruga Gita umrla, otkrivši da je njegova priča priča o preživljavanju, ali i o velikoj ljubavi.

Kao 26-godišnjak 1942. godine odveden je u Auschwitz, najveći nacistički logor smrti. Tamo mu je ime zamijenjeno brojem 32407, a angažovan je kao građevinac. Radio je na proširenju kapaciteta logora, jer je broj ljudi koje su u njemu držali stalno rastao.

For more than 50 years, Lale Sokolov lived with a secret – one born in a place that witnessed some of the worst of man's inhumanity to man. It would not be shared until he was in his 80s, Lale had been one of tattooists of #Auschwitz. https://t.co/Bjj1JaC2Y9 pic.twitter.com/DA4H2ZKR3F

— Auschwitz Memorial (@AuschwitzMuseum) January 8, 2018

Nakon dolaska se pritajio, ne želeći da iskušava nepredvidljivi temperament SS-ovaca koji su radili kao čuvari. Ali, ubrzo je obolio od tifusne groznice. O njemu je tokom bolesti brinuo izvjesni francuski učitelj Pepan. On je bio taj koji je Sokolovu istetovirao njegov identifikacioni broj.

Kada je ozdravio, Lale je počeo da radi s Pepanom i sam je ubrzo počeo da tetovira. Onda je Pepan jednog dana jednostavno nestao. Lale nikada nije saznao šta se s njim dogodilo.

Kako je govorio šest jezika – slovački, njemački, ruski, francuski, mađarski i poljski – Lale je unaprijeđen u glavnog majstora za tetovaže u Auschwitzu. Dobio je papir na kojem je pisalo “Odjeljenje za politiku” i kesu punu potrepština za tetoviranje. Postao je zaposleni političkog krila SS-a. Laleta je u svakom trenutku nadgledao policijski službenik, a to je značilo da je do određene mjere zaštićen.

Kao majstor za tetovaže, ručao je u upravnoj zgradi, dato mu je više životnih potrepština, spavao je u jednokrevetnoj sobi i poslije posla je imao pravo na slobodno vrijeme.

“Nikada na sebe nije gledao kao na kolaboracionistu. Nikada”, kaže Heder Moris.

“Radio je to što je radio kako bi preživio. Rekao je da mu nisu ponudili dva posla da bi mogao da bira. Rekao je da je radio ono što mu je rečeno. Uzeli ste taj posao i bili ste zahvalni jer ste znali da ćete se sljedećeg dana probuditi”, kaže ona.

Uprkos privilegijama, prijetnji smrću se nikada nije riješio.

“Često je viđao Jozefa Mengelea jer je on svoje “pacijente” često pronalazio u novim pridošlicama. To je značilo da su nakon dolaska u logor vrlo brzo došli kod Laleta”, objašnjava Moris.

“Pjevušeći neku opernu melodiju, Mengele bi sjeo pored Laleta i terorisao ga rečima: Jednog dana, majstore tetovaža, uzeću tebe – jednog dana. (nationalgeographic.rs)