Mi znamo kako izgleda prirodno stanište krompira i jabuka. Međutim, postojr i druge vrste povrća i voća, a kakva su njihova staništa jedva možemo i zamisliti. Ove namirnice viđamo na policama svake prodavnice ali često ne znamo odakle su dospjele tamo.

Tuzlanski.ba vam donosi nekoliko fotografija koje će vam pokazati kako ove biljke rastu.

Banana

Banana ima zeljastu stabljiku koja postupno prelazi u drvenastu. Visina joj varira od 2 do 9 m, ovisno o vrsti. Plodovi su joj najčešće duguljasti sa ili bez sjemenja (ovisno o vrsti), najčešće žućkasti kad sazriju. Kod nekih vrsta mogu bit i tamno ružičasti (Musa Velutina) i crveni. Razmnožavaju se ili isključivo iz sjemena (Rod Ensete) ili i iz sjemena i nadzemnih izdanaka (Rod Musa).

Banane su se u Jugoistočnoj Aziji koristile još u prapovijesti. Prvi Europljani koji su ih sreli su bili vojnici Aleksandra Makedonskog u Indiji. U Africi su ih proširili Arapi te europski kolonisti (Španjolci, Portugalci i Englezi) koji su ju donijeli u Južnu Ameriku. Najveći današnji proizvođači su Indija, Brazil i Kina. U Ekvadoru i Kostarici banane čine glavninu izvoza.

Pistacije

Pistacio je grmolika voćna vrsta. Može narasti do 10 m i imati životni vijek od 100 godina. U konvencionalnoj se proizvodnji teži nižim uzgojnim oblicima radi lakše berbe, a najbolji se rod ploda može očekivati u dvadesetoj godini. Kora drveta je sivkasta, listovi su tamnozeleni, neparno perasti. Mlađe su grane smeđe boje. Na jednoj se peteljci nalazi tri do pet ovalih listova. Cvjetovi su sitni, smješteni u metličaste cvatove, a cvjetanje se odvija tokom marta, prije listanja. Korijen je razgranat i može prodrijeti u tlo i do 7 metara. Plod pistacija je koštunica, duga 1 do 2 cm i široka 2 cm. Obavijen je kopulom bež boje koja lagano puca tokom sazrijevanja ploda. U koštunici je smještena jestiva zelenkasta sjemenka.

Kikiriki

Kikiriki započinje svoj rast kao cvijet. Kada izraste plod, on se zbog svoje težine savija ka zemlji gdje se na kraju ukopa i sazrijeva. Protivno uvjerenju mnogih, kikiriki ne spada među orašaste plodove nego spada u porodicu mahunarki.

Crni biber

Porjeklom je iz tropskih dijelova Indije i jugoistočne Azije, a danas se komercijalno uzgaja u mnogim tropskim oblastima. Plodovi crnog bibera predstavljaju jednu od najvažnijih začinskih biljaka sa širokom primjenom u kuhinjama širom svijeta. Samim tim ova vrsta se smatra jednom od najkomercijalnijih tropskih kultura.

Listovi su srcoliki, a plod bobičast, prijatnog mirisa i više ili manje ljutog ukusa. Svježa i zrela bobica ima prečnik od oko 5 mm, tamno crvene je boje i sadrži jednu sjemenku. U gastronomiji, crni biber se dobija od kuvanih i osušenih zelenih plodova.

Osušeni mljeveni crni biber koristi se još od antičkih vremena, kako u kulinarstvu, tako i u tradicionalnoj medicini. Crnim bibersom se kroz istoriju najviše trgovalo na svjetskom tržištu začina, njime su se plaćali porezi, a zbog njega se često i ratovalo.

Mango

Mango je tropsko stablo iz porodice Anacardiaceae, roda Mangifera. Izvorno je iz Indije[1] i uzgaja se u mnogim tropskim i suptropskim krajevima u kojima je veoma rasprostranjen. Uzgaja se za prehranu, za proizvodnju soka, koristi se kao začin te za pripravljanje mirisa i boja. Mango sadrži vitamine B i C i dosta željeza. Postoji oko 500 podvrsta manga, a boja mu varira preko crvene do žute i narančaste.

Plod manga je kruškolikog oblika iako ga na Tajlandu nazivaju “tropska breskva”. Plodovi mogu biti teški do 2 kg, stablo može rađati plodove i do 100 godina, a neka stabla su doživjela čak 300 godina. Drvo naraste 35-40 m u visinu, a listovi su dugi 15-35 cm.

Susam

Susam ili sezam potiče iz tropske Azije i Južne Afrike. To je jednogodišnja biljka i u 3-5 mjeseci uzgoja dostigne visinu do 2 metra. Plod su čahure koje sadrže veliku količinu sjemena.

Gaji se radi sjemena najviše u Kini, Indiji, Sudanu i u još nekim zemljama. Sjeme sadrži 45-60% ulja koji se upotrebljava za kuhanje, salate i za proizvodnju margarina. Sjeme je također bogato proteinima i važi za omiljenu namirnicu u orijentalnim i sjevernoafričkim zemljama. Upotrebljava se u pekarstvu za posipanje peciva.

Vanilija

Zemlja iz koje potječe je Meksiko, a presadili su je prije nekoliko stoljeća na Madagaskar i susjedne otoke (Bourbon – burbon) te na Tahiti. Beru se nedozreli plodovi (jer se zreli plodovi raspucaju), suše se na suncu ili ispiru u vrućoj vodi. Zatim se zamataju u vunene gunjeve, tako započinje vrenje i mahune postaju tamnosmeđe. Tokom vrenja na površini mahuna razvijaju se vrlo sitni bijeli kristalići, tzv. vanilin. Vanilija ima intenzivan i ugodan miris.

akvoća mahune određuje se po tome što je mahuna duža i elastičnija, površina sjajnija i tamnija s više vanilina, kakvoća je bolja. Vanilin brzo hlapi, pa se kod dobre robe svaka mahuna pakira u staklenu ili plastičnu cjevčicu s dobrim zatvaračem.

Ananas

Porijeklom je iz Amerike, ali se danas uzgaja širom svijeta kao voće, uglavnom u tropskim krajevima. Daje krupne, mesnate plodove, koje se koriste svježi ili se konzerviraju.

Ananas je snažna, izdržljiva biljka. Raste u zemlji, za razliku od mnogih drugih vrsta iz porodice Bromeliaceae koje rastu epifitski. Naraste 1-1,5 m visoka, sa velikim 30-100 cm dugim listovima, koji okružuju debelo stablo.

Kivi

Kivi je čvrsta, drvenasta, listopadna biljka puzavica. Listovi stoje naizmjenično, a izgled listova varira zavisno od sorte: široki ili izduženi, ovalni ili srcoliki. Donja strana listova je obrasla mekim dlačicama. Kivi je dvodomna biljka, što znači da ima muške i ženske cvjetove na zasebnim jedinkama. Cvjetovi stoje pojedinačno ili u cvatovima, koji izrastaju iz baze lista. Cvjetovi su bijeli, veliki od 4-5 cm, ugodnog mirisa.

Plodovi su ovalni ili jajasti, dugi do 8 cm i široki do 5 cm. Kora im je tanka, obrasla malenim dlačicama. Obično su smeđe, rijetko zelene boje. Tijelo ploda je sočno, staklasto, i zavisno od sorte svijetlo do tamno zeleno.

Kafa

Kafa je rod niskih biljka (drvo ili grm) iz porodice broćeva (Rubiaceae). Mnoštvo je biljaka koje spadaju u rod kafe, koje čine veliki broj raznih vrsta i podvrsta biljaka različitog sastava ploda. Kultivisana stabljika kafe je visoka 2 do 5 metara, a ako bi je ostavili da raste divlje narasla bi do visine i do 10 metara. Savijanjem i obrezivanjem mladog stabla proizvođači kafe nastoje ograničiti visinu stabla na 3 metra iz čisto praktičnog razloga, radi lakše berbe. Klima u tropskim zemljama koje se nalaze u širem ekvatorijalnom pojasu pogoduje uzgoju stabljike kafe.

Zbog velikog broja vrsta i podvrsta kafe tako postoje i razlike u listovima i cvetovima kafinog stabla. Boja listova je zelena a oblik im je više ovalan ili duguljast, sa valovitim ivicama i rastu jedan nasuprot drugog sa kratkim peteljkama. Cvjetovi su bijeli, veličinom mali i rastu u skupinama duž grane i mirisni su. U početku procesa sazrevanja ploda, plod je zelene boje mjenjajući boju u žutu, a na kraju u tamno crvenu gde dolazi do faze sazrevanja i ubiranja ploda.

Šafran

Šafran posjeduje lukovicu, podzemna stabiljka. Cvjetovi su zvonoliki, imaju šest latica, tri žuta prašnika i dolaze u svim bojama. Listovi su dugački, uski, nenazubljeni, s bijelom linijom duž lista, list dolazi nakon cvatnje.Cvatnja je u mjesecu martu.

Dnevno se može ručnim radom ubrati izmedu 60 do 80 grama. Šafran samo jednom godišnje cvate u razdoblju od dvije sedmice. Cijena po gramu mu se kreće prosječno između 4 do 14 eura. Najviše šafrana se uzgaja u Iranu.

Prokulica

Kelj pupčar  dvogodišnja je zeljasta biljka iz porodice krstašica poznata još i pod nazivom briselski kupus, prokulica, čimulica. Manje se količine uzgajaju u kontinentalnoj Hrvatskoj. Na vrhu stabiljke kelj pupčar ima slobodne zelene listove, ali za prehranu služe samo male svijetlozelene jajolike ili okrugle glavice, promjera otprilike 3 cm, koje rastu uzduž stabljike. Na stabljici može biti 40 do 50 komada.

(Tuzlanski.ba)