Istraživanje objavljeno u časopisu Journal,ishodilo je teorijom da će za 250 miliona godina na Zemlji postojati novi superkontinent – Amazija.
Stručnjaci vjeruju da će se nalaziti na području današnjeg Pacifičkog vatrenog prstena. Kako bi testirali svoju teoriju koristili su paleomagnetske podatke, odnosno evidenciju o Zemljinom magnetnom polju sačuvanom u stijenama. Zatim su proučavali varijacije o rotacijama planete, detaljno proučavajući i kretanje njene osi.
Saznali su da se Zemlja, zbog promjena uslijed masovne raspodjele površina, pokušava održati svoju rotacijsku ravnotežu tj. namještanje Zemljinih tektonskih ploča u trajanju od više miliona godina.
Time se zaključilo kako superkontinenti utiču na Zemljino kretanje, te su predvidjeli kontinent Amazija. Prema svemu sudeći, Arktički okean i Karipsko more nestaće nakon spajanja Sjeverne i Južne Amerike, a čime će doći do sudara s ostala dva kontinenta – Evropom i Azijom.
Geolozi Japanske agencije za nauku i tehnologiju mora i zemlje (JAMSTEC), podržali su zaključak istraživanja. Naime, prije 300 miliona godina postojao je superkontinent Pangea, a Afrika se nalazila u njegovom središtu. 100 godina nakon nastanka, Pangea se počela odvajati u sedam manjih kopnenih površina, odnosno sadašnjih kontinenata, a zbog čega je nastao i Atlantski okean.
Smatra se da je Pangea treći li četvrti superkontinent u istoriji planete. Teoriju o pomjeranju kontinenata 1912. začeo je njemački naučnik Alfred Wegener kako bi objasnio da oblici država zapravo odgovaraju jedan drugome – poput slagalice.