Članovi punk grupe Los Frikis ubrizgavali su zaraženu krv svojih prijatelja kako bi se sklonili u sanatorije i izbjegli progon i zlostavljanje.

Teško je zamisliti da bi se neko htio zaraziti smrtonosnim virusom HIV-a, no upravo je to bio način “bijega” za članove punk zajednice na Kubi Los Frikis. Tokom 1980-ih i 1990-ih namjerno su se zarazili špricama kako bi izbjegli progon i policijsko zlostavljanje.

Los Frikis je postao sinonim za punkere, ali i sve koji se nisu uklapali u sliku Castrove Kube. Njihova glazba, odjeća i kultura su bili pod utjecajem sličnih grupa iz SAD-a i europskih zemalja.

Kršili su društvene norme i to su skupo plaćali. Porodice su ih se odrekle, neki su bili uhićeni i silili su ih na prisilan rad zbog njihovih “zločina”. Članovi Los Frikisa su se okupljali u sigurnim kućama.

Budući da im je stalno prijetio progon, neki od njih su se odlučili na vrlo radikalne poteze. Namjerno su se zarazili HIV-om tako što su ubrizgavali krv svojih zaraženih prijatelja. Sida je tada bila svjetski neprijatelj broj jedna te je i Kuba pokušavala suzbiti tu bolest.

Dijelili su kondome, tjerali seksualno aktivnu populaciju na testiranja, a one koji su bili zaraženi su slali u sanatorije. Sanatoriji su otvoreni širom zemlje. To su za članove Los Frikisa bila utočišta. Tamo ih nisu progonili, a imali su smještaj, hranu i dobru medicinsku brigu.

Za njih je to bila bolja alternativa nego živjeti na ulici gdje ih je zlostavljala policija. Trend zaraze HIV-om proširio se zajednicom. U sanatorijima su imali svoj mir, bili su slobodni. Ne zna se koliko se tačno ljudi namjerno zarazilo HIV-om, ali se procjenjuje da su ih bile stotine.

U početku su u sanatorijima bili samo članovi Los Frikisa.

– Tamo smo mogli pjevati glazbu koju smo htjeli, imali smo tri obroka dnevno koji su uključivali meso i sladoled – rekli su preživjeli u dokumentarcu. Danas je ostao samo jedan sanatorij takve vrste. U onima koji su zatvoreni, preživjeli članovi Los Frikisa ostali su živjeti kao skvoteri.