Petak, 29. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Najbolji bh. sportista Meris Muhović: Najbitniji su rad, želja i san, ostalo je u Božijim rukama (FOTO)

Preuzmite sliku

Naš najbolji sportista za 2016. u izboru Sportskog saveza BiH karatista Meris Muhović nastavio je sjajnim putem njegovog proslavljenog starijeg brata Denisa. Meris je osvojio u minuloj godini srebrenu medalju na EP-u u francuskom Montpellieru, kao i po jedno zlato i srebro na svjetskim kupovima. Sudeći po dosadašnjim rezultatima, pred izvanrednim sportistom je briljantna karijera, koja će vjerovatno biti jedna od najuspješnijh u bh. karateu.

– Čast mi je i ponosan sam zato što je dugogodišnji trud nagrađen laskavom titulom. Nije mala stvar biti najbolji sportista u državi sa toliko talenata i profesionalnih sportista, vrhunskih fudbalera, košarkaša, tenisera i ljudi koji žive od sporta. Od karatea najmanje imam materijalnu satisfakciju. Međutim, karate je moja velika ljubav koju gajim od djetinjstva. Smatram karate dijelom sebe i stilom života, istakako je je Muhović.

Kako biste sebe opisali kao sportistu?

– Teško je pričati o sebi i hvaliti se. Prema svim obavezama odnosim se profesionalno iako nisam plaćen kao profesionalac. Vodim računa o svemu, počev od načina ishrane preko treninga dva puta dnevno, pa sve do odmora. Izbjegavam i sve stvari i situacije koje mogu da prouzrokuju štetne posljedice, krenuvši od ishrane, kao i noćnih izlazaka, zabava i ostalih stvari koje su svakodnevnica mojih vršnjaka. Posvećen sam sportu do kraja.

  • Koliko je teško postati vrhunski as u našim uslovima?

    – Hvala Bogu, imam dobre uslove, za razliku od ostalih karatista, jer imam sreću da dolazim iz kluba koji broji 500 članova. Karate klub Champion je i jedan od najjačih na Balkanu. U prvoj ekipi trenira 25 vrhunskih takmičara. Iako teško, moj trener pronalazi sredstva i šalje nas na sve turnire koji su nam potrebni u takmičarskom ciklusu. Manje-više sam zadovoljan iako imam želju da učestvujem na svim turnirima Premijer lige, koji se održavaju van Evrope. Ni u jednom trenutku mi nije manjkalo nastupa na turnirima.

    Ko Vam je bio inspiracija da se posvetite karateu?

    – Moj uzor i stariji brat Denis, koji mi je postao mentor i savjetovao me za velike odluke na nekim raskrsnicama u životu. Zbog njega sam počeo da se bavim karateom. Inače sam, kao mali, trenirao više sportova, od skijanja pa do košarke. Ali, eto, kada je Denis 2002. ostvario najveći rezultat u historiji bh. karatea i prvi put bio prvak Evrope te sportista godine, dobio sam vjetar u leđa i elan da počnem trenirati taj sport, i, evo, 14 godina nakon toga sam na mjestu gdje je on bio.

  • Kako ste ušli u svijet karatea?

    – Kada je brat pokrenuo sekciju u Petoj osnovnoj školi u Sokolović-Koloniji, napravio sam prve ozbiljnije korake. Od tada pa do sada nisam imao nijedan individualni trening s bratom, što se, za veliko čudo i mene i mojih prijatelja u klubu, ispostavilo kao dobra stvar.

    Da li ste pomišljali da se bavite i nekim drugim sportom?

    – Određeno vrijeme sam se takmičio u gimnastici. Kao dječak sam i skijao. Igrao sam košarku, te bio član dobre ekipe, koja se, nažalost, raspala. Rekreativno igram više sportova. Redovno sam na basketu, igram fudbal, odbojku, a tu su i zimski sportovi. Živim za njih, ali ne bih se takmičio u drugom sportu osim karatea u kojem sam se pronašao i volio bi da ostanem u njemu i da, ako Bog da, doživim starost s tim sportom.

    Koji su Vam trofeji najdraži dosad?

    – Osvajao sam trofeje kontinuirano – od prvog turnira 2003, kada sam izborio srebro na Srednjoevropskom prvenstvu u Tuzli, pa preko balkanskih zlata – 2004. i 2005. U kadetima sam bio treći na EP-u 2008, a godinu poslije peti u Evropi. Bio sam viceprvak Evrope 2011. Napravio sam 2014. nešto što nikad niko nije učinio u debitantskom nastupu u seniorskoj konkurenciji i osvojio evropsku medalju (bronza). Potom sam povrijeđen i bio sam izvan turnira pola godine. Vratio sam se i postao jedini naš osvajač dvije pojedinačne evropske seniorske medalje. Izdvojio bih Svjetski kup, gdje sam bio prvak i karate turnir USA open u Las Vegasu, gdje smo Haris Škrijelj i ja ostvarili čudo i u dvije kategorije se našli u finalu.

    U čemu je najveća vrijednost karatea?

    – To su drugarstva, koja se često sklapaju odnosno sticanje prijatelja iz cijelog svijeta. Naravno, tu se i neke stvari koje idu uz karate kao što je – samodisciplina. Kad pogledate, recimo, neke loše momke koji su se okrenuli stvarima koje su nelegalne, rijetko kada ćete tu naići da je karatista ili džudista, dakle, ljudi koji treniraju po takmičarskim normativima i koji su privrženi sportskim principima, postao kriminalac ili lopov. Najčešće su karatisti školovani ljudi, koji su uzorni građani u društvu. To je nešto što čini ovaj sport prelijepim.

    Imate li geslo kojim se rukovodite?

    – Prva parola koja me kroz trening vodi je od Muhammada Alija iako prvi dio nije isti. On je rekao da je mrzio svaki dio treninga, ali je govorio sebi nemoj sada da odustaneš – pati sada i živi kao šampion ostatak života. E, meni taj prvi dio nije isti. Volim svaki trenutak svog treninga i uživam u njemu. Ovaj drugi dio parole je isti – nikad neću odustati i patit ću kada bude teži trening, ali ću onda živjeti u ubjeđenju da sam uradio nešto veliko i biću šampion do kraja života. Jedna od izreka koja me u životu vodi je da rad uvijek pobjeđuje improvizaciju, kao i još jedna od Alija, koji je rekao da će pokazati svima koliko je velik, pa ću se i ja tako potruditi da učinim nešto slično.

  • Domaći zadatak

    Karate će biti zastupljen na OI u Tokiju 2020. Mislite li da ćete postati prvi olimpijac BiH u karateu koji će osvojiti medalju za našu zemlju?

    – Sretan sam što je karate napokon ušao u olimpijske sportove. Olimpijada je moj domaći zadatak, olimpijada je moj san. Olimpijska medalja je nešto što bi promijenilo ne samo moj život nego možda i živote karatista u BiH i mladih koji će se početi baviti ovim prelijepim sportom.

    Koji su ciljevi u ovoj godini?

    – U 2017. me očekuje puno takmičenja. Primarni zadaci su nastupi na dvije Premijer lige, u Roterdamu i najvjerovatnije u Maroku. Slijedi Evropsko prvenstvo u maju, a zatim počinje priča u vezi s OI jer od juna kreću izborni turniri, A liga, koja će se bodovati za kvalifikacije. Tu su i ostala takmičenja, među kojima su i Mediteranske igre. Čeka me burna i naporna sezona. Spreman sam.

    Koja je tajna uspjeha u sportu?

    – Prvo i najbitnije je rad. Drugo je vizija, želja i san, a onda posljednja, ali i ne manje bitna stvar, što nije u našim, nego u Božijim rukama, a to su nafaka i sudbina. (Oslobodjenje.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: ,