Bivše zatvorenice i žrtve brutalne torture i silovanja u zatvorima Assadovog režima kazale su da su dodatnu traumu doživjela nakon izlaska iz zatvora kada su naišle na odbacivanje i ponižavanje u društvu.

Žene su jedna od najugroženijih kategorija u ratom zahvaćenoj Siriji u kojoj su hiljade žena u zatvorima režima sirijskog predsjednika Bashara al-Assada izložene brutalnoj torturi i silovanju, javlja Anadolija.

Mreža za ljudska prava u Siriji (SNHR) objavila je da se u zatvorima koje u Siriji kontroliraju sukobljene strane nalaze najmanje 8.633 žene.

Većina njih, odnosno najmanje 7.009 žena nalazi se u pritvorskim jedinicama Assadovog režima koji ih je pritvorio bez provedbe sudskih procesa.

U izvještaju SNHR-a se također, navodi kako je u zatvorima Assadovog režima zabilježeno najmanje 7.699 slučajeva silovanja nad 864 žene i 432 maloljetnice.

Međutim, stvarni broj žena u sirijskim zatvorima i slučajeva silovanja je znatno veći od registriranog. Mnoga hapšenja i pritvaranja žena nisu nigdje ni zavedena u službena izvješća, a većina silovanih zarobljenica ne smije govoriti o tome.

Mještanka Istočne Gute Um Muhammed je u razgovoru s novinarom AA, prikrivajući lice maramom, kazala kako su je vojnici Assadovog režima zarobili 2012. godine, a zatim tukli i zlostavljali u zatvoru.

Muhammed je kazala kako je nakon hapšenja bila ispitivana u tri navrata, a potom stavljena u ćeliju s još sedam žena i primorana da skine maramu s glave.

“Na licima svih zatvorenica se vidjelo da su bile izložene nasilju. Bila je tu i jedna djevojčica, učenica devetog razreda osnovne škole. Pred očima drugih zatvorenica silovalo ju je šest muškaraca. Odveli su je jedne prilike i nikada se više nije vratila. Da je preživjela sigurno bi je vratili“, kazala je Muhammed.

Prigušenim glasom ističući da je i sama bila žrtva silovanja u zatvoru jer je odbijala da skine maramu s glave, Muhammed je kazala da su čuvari u zatvoru silovali i jednu 55-godišnju ženu.

Prisjećajući se zatvoreničkih dana, Muhammed je kazala da je nakon nekoliko dana prebačena sama u jednu ćeliju i kako je dva i pol mjeseca preživljavala s malo hljeba i riže koje je dobijala svakih deset dana.

“Neki grubijan je dolazio u ćeliju u tukao me dok se ne onesvijestim. Bila je tu još jedna 30-godišnja učiteljica koja je prolazila kroz isto maltretiranje. Nju su još više zlostavljali“, kazala je Muhammed.

Ističući kako su sve žene u zatvorima Assadovog režima bile žrtve zlostavljanja i silovanja, Muhammed je kazala kako je iz ćelije stalno čula vapaje i vrisku zlostavljanih žena.

Ona je u razgovoru s novinarom AA kazala da joj je život postao pakao i nakon izlaska iz zatvora jer je odbačena od porodice i razvedena nakon što joj je muž saznao da je silovana.

O zlostavljanju i torturi koju je preživjela u zatvoru Assadovog režima u razgovoru s novinarom AA svjedočila je i Sayha Al Barudayi iz Hame.

Uhapšena je pri pokušaju da s mužem i dvoje djece ode u libanski Bejrut.

Razlog za hapšenje bila je lovačka dozvola na ime njenog muža koju je nosila u torbi, a snage odane Assadovom režimu su je optužile za pomaganje teroristima.

“Pri svakom udarcu sam padala na pod, ali oni su me dizali na noge i ponovo udarali. Ispitivali su me u vojnoj jedinici. Vezanih ruku i očiju su me bacili u ćeliju. Svaki drugi dan su mi davali komad hljeba i po tri masline“, kazala je Barudayi.

Ističući kako je pod brutalnim nasiljem doživjela veliku traumu i šok, Barudayi je kazala da je u tom stanju morala birati da li da prihvati sve što joj imputiraju ili da ustraje u istini o nevinosti.

“Ja sam izabrala ustrajavanje u istini. Nekada sam radila kao volonter Crvenog polumjeseca. Pomagala sam svim ranjenicima i bolesnicima. Međutim, ti zlotvori su me optužili da sam pomagala teroristima“, kazala je Barudayi.

Prisjećajući se da je neko vrijeme provela i u ćeliji s još tri žene koje su optuživane za slične stvari, Barudayi je kazala kako je jedna od zatvorenica bila uzrasta njene kćerke.

Barudayi je dalje kazala kako je nakon svakog premlaćivanja odbijala priznati krivicu, a potom vezanih ruku i otkrivenog gornjeg dijela tijela vezana u praznoj prostoriji u kojoj je pod bio pod vodom.

“Bila sam žrtva različitih oblika torture. Gubila sam svijest dok sam bila vezana, ali oni su me budili električnim udarima. U centralni zatvor u Homsu prebačeno je 66 zatvorenika i smješteni smo u ćelije s osuđenim ubicama i silovateljima. Bile su tu zatvarane kompletne porodice i u svoj toj traumi i šoku sam pomišljala da su sve žene u Siriji zatvorene“, kazala je Barudayi.

Kasnije je kaže, prebačena u zatvor u Banonu i tamo je svjedočila velikom nasilju.

“Zatvorenici koje sam tamo zatekla su bili poput hodajućih leševa kojima od gladi kosti prodiru kroz kožu i koji su ostarjeli od premlaćivanja“, kazala je Barudayi.

Prisjećajući se kako su sve prostorije u zatvoru mirisale na smrt i leševe, Barudayi je kazala da je bila u palestinskom odjelu zatvora u kojem joj je pažnju privuklo prisustvo iranskih šiija.

“Bila sam u ćeliji bez prozora u kojoj su bile još 43 žene, a među njima i nekoliko oboljelih od različitih infekcija. Pri ulasku su mi sve prišle kao da sam s neba došla da ih spasim i pitale su me šta se vani dešava. Bile su ushićene kao da će sutra pasti Assadov režim i da će biti oslobođene“, kazala je Barudayi.

Zatvorenice su jele samo kuhani krompir, a jedan krompir dijelile su po četiri žene.

“Mog imena nije bilo na spisku zatvorenica i nisam dobijala tu porciju. Druge zatvorenice su mi davale od svog dijela. Unatoč svemu to je bila dirljiva solidarnost. Bila sam tu dvije sedmice“, kazala je Barudayi.

Barudayi je također, kazala da je vidjela kako čistaći dvorana za ispitivanja nose beživotna tijela zatvorenika.

“Prijateljica je dobila infekciju mokraćnih kanala i uz dozvolu sam je odvela u toalet. Tamo su nam rekli da se zadržimo, a mi smo zaboravile to i izašle i vidjele kako čistaći u plahtama nose beživotna tijela“, kazala je Barudayi.

Buradayi je potom prebačena u zatvor u Adri i nakon dvije sedmice je oslobođena.

Meryem iz Hame je 24-godišnja majka četvero djece koja je također, bila žrtva torture i silovanja u zatvorima Assadovog režima.

Ona je u razgovoru s novinarom AA kazala da je prije početka rata učestvovala na antirežimskim protestima u Hami, a da je nakon početka rata bila volonterka u mobilnoj bolnici koju je njena porodica otvorila u mjestu Hamidiye.

Prijeklom iz ugledne porodice i u to vrijeme supruga direktora Ureda za poljoptivredu i stočarstvo u Hami, Meryem je kazala kako su Assadove snage jednog jutra izvele upad u njenu kuću i, odvojivši je od djece, odvele u zatvor.

“Bili su brutalni. Moja četverogodišnja djevojčica tada je doživjela traumu i ni danas ne može kontrolirati mokrenje. Vojnici su mi skinuli maramu s glave i vukli su me po ulici. Na kraju su me ubacili u oklopno vozilo u kojem su već bile četiri mlade djevojke“, kazala je Maryem.

Po dolasku u zatvor Meryem je nazivana teroristom, a odmah po dolasku je odvedena u sobu ozloglašenog komandanta, izvjesnog Suleymana.

“U sobi za ispitivanje bio je samo jedan krevet. Nije bilo granica torture, posebno ne u kasne noćne sate. Komandantu Suleymanu u kancelariju su vođene najljepše djevojke. Pored kancelarije imao je prostoriju za silovanje. Molila sam ga da to ne čini u ime Boga, a on mi je rekao da nema Boga. Onda bih mu rekla nemoj za ime Poslanika, a on bi odgovarao da je i Poslanik na godišnjem. Postavljao je odvratna pitanja, poput onog ko je ljepši, Assadovi i pobunjenički vojnici. Jedna djevojka je ostala trudna nakon silovanja. Silovali su je i dok je bila trudna, a bebu su joj ubili pred očima odmah nakon poroda. Ta djevojka je skrenula s pameti. Bila je tu i moja prijateljica koja je studirala medicinu. I ona je silovana“, kazala je Meryem.

I Meryem je kazala da je dodatnu traumu doživjela nakon izlaska iz zatvora kada je očekivala da svi budu radosni što je preživjela, a naišla je na odbacivanje i ponižavanje u društvu jer je bila žrtva silovanja.

Ističući da ju je i muž ostavio i da ne može ni u prodavnicu ući da je neko ne vrijeđa, Meryem je kazala kako joj braća prijete da će je ubiti.

“Obraćale smo se svima, SAD-u, humanitarnim i nevladinim organizacijama, ali niko nema razumijevanja za nas. Pozivam mog oca Recepa Tayyipa Erdogana da pruži ruku pomoći i ženama koje su oslobođene iz sirijskih zatvora“, poručila je Meryem.