Lažni lijekovi su višestruko opasni: imaju nepoznate popratne pojave, ne sprječavaju širenje bolesti, a mogu uzrokovati i smrt. Na udaru ovih krivotvorina su prije svega stanovnici Afrike.
„Ja ne mogu uočiti razliku između pravih i lažnih lijekova.” Ovo je najčešći odgovor koji smo dobili kada smo na ulicama Accre, metropole Gane, prolaznicima postavili pitanja mogu li razlikovati lažni od pravog lijeka. A kako bi i mogli? U velikom dijelu slučajeva lijekovi se u Africi ne prodaju u originalnom pakovanju, nego raspakirani u manjim dozama. No mnogi ipak vjeruju „ljudima u bijelom” da im neće prodati lažni lijek. Jer lažni lijekovi se prodaju na ulicama, ali i u ljekarnama s licencom.
Ubojita malarija
Prema nedavnoj studiji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) postoje razni načini kako lažni lijekovi dolaze na tržište. U nekim slučajevima se jednostavno radi o lijekovima koji su „ispod standarda” tj. s nekom proizvodnom greškom zbog koje nisu prošli kontrolu kvalitete ili im je prošao rok trajanja. I tu su u potpunosti lažni lijekovi koji sadržajem u manjoj ili većoj mjeri nemaju veze s originalom. Posljedice mogu biti pogubne. Prema procjenama u sub-saharskom području Afrike samo zbog uzimanja lažnih lijekova protiv malarije godišnje umire 72 do 267 hiljada osoba. Pritom treba reći da neki lažni lijekovi koji se uzimaju kako bi smanjili opasnost od zaraze malarijom u mnogo slučajeva i djeluju. Ali svi lažni lijekovi mogu voditi k tomu da uzročnici malarije s vremenom postanu otporni na djelotvornost sredstva. Tako lažni lijekovi pomažu širenju zaraza.
Propusne granice
U međuvremenu smo se u Accri pridružili djelatnicima Državne uprave za hranu i lijekove koji se na terenu bore protiv krijumčara lažnim lijekovima, piše DW. „Što više uhapšenih ispitamo, to ćemo skupiti više informacija o krijumčarskim rutama”, kaže James Lartey iz državne uprave. Gana nema statistika o tomu koliko se lažnih lijekova nalazi u opticaju, ali WHO govori o 30 posto. Silas Agyekum iz Udruge farmaceuta Gane smatra da su najveći problem propusne granice. No problem je, kako kaže, što je potpuna kontrola granice nemoguća i skupa, a Gana nema novca. Pernette Bourdillon Esteve iz WHO-a smatra kako vlade afričkih zemalja nemaju ni najmanje šanse za uspješnu borbu protiv krijumčara lijekova. Razlog je nedostatak resursa, finansijskih i ljudskih. No tu je i nespremno pravosuđe koje nema odgovora na ovaj izazov. S druge strane se onima koji su umiješani u krijumčarenje lijekovima smiješi brzo bogatstvo.
Tehnička rješenja
Internet je još više ubrzao širenje lažnih lijekova. No istodobno internet nudi i neka rješenja. Kompanija mPedigree iz Gane je razvila aplikaciju kojom se pomoću mobitela mogu očitati kodovi na lijekovima i tako pomoći u razlikovanju između lažnih i pravih lijekova. Vlada se protiv lažnih lijekova pojačano bori i čestim kontrolama na tržištu. Ta borba uključuje i internet. Ali radi se o utrci u kojoj su krijumčari uvijek jedan korak ispred.
