Nebojša Nikić preko 20 godina slika na ulicama Zagreba, ali i na moru tijekom turističke sezone. Kaže da najviše voli disperzno prirodno svjetlo, a za sebe smatra da spada među 10 posto ljudi na svijetu jer radi ono što zna, što voli i od čega može dobro živjeti.
Nebojša Nikić jedno je od prepoznatljivih lica sa zagrebačke špice. Zanimanje uličnog slikara koje je odabrao, slijedeći akademski put svoje majke, učinilo ga je neobičnom uličnom figurom, obučenom u kombinezon umrljan slikarskim bojama. Njegove slike nastaju na ulici, na otvorenom, naočigled prolaznika, a njegovo mjesto uz Cvjetni trg, kada dođe, postaje živopisna ulična izložba.
Na uličnoj izložbi Nebojše Nikića, postavljenoj u gradskom centru, uočavaju se prepoznatljiva lica, tu su Bob Marley, David Bowie, Rolling Stonesi, Leonard Cohen, Robert De Niro, a gotovo polovica izložbe posvećena je više autorskom opusu „Brodovi“ na kojega je Nebojša posebno ponosan.
“Vele da samo 10 posto ljudi radi ovo što ja radim. Radim posao kojega znam, kojega volim i od kojega solidno živim“, priča Nebojša za Anadoliju.
Talenat za slikarstvo naslijedio od majke
Slikar Nebojša Nikić je na ulicama Zagreba, ali i drugih turističkih središta tijekom ljeta, preko dvadeset godina. Nema završenu likovnu akademiju, a ljubav i talent za slikarstvo naslijedio je od svoje majke koja je bila akademski obrazovana slikarica.
“Kada sam imao četiri ili pet godina, moji su otkrili da sam nasljednik tog talenta“, priča Nebojša.
U svojim kasnim tridesetima otkrio je tehniku ulja uz pomoć prijatelja i slikara Ivana Vlašića, a do tada je radio više olovkom i tušem.
“Nakon 15-ak godina rada sa uljem pojavila se nova tehnika, akril. U biti, najviše volim raditi poluapstraktne stvari, ali mogu raditi i komercijalu. Volim i dalmatinske pejzaže i polja maslina“, priča Nebojša.
Za sebe kaže kako je slikar jednostavnog, komercijalnog slikarstva sa cijenama prilagođenim ekonomskoj situaciju u zemlji. Živi isključivo od slikanja još od 1991., a prije toga, do stečaja poduzeća, radio je u firmi “Rade Končar“.
Kaže kako se u posljednje vrijeme pojavila potražnja za portretima pokojnih rock'n'roll i filmskih zvijezda. Cijene slika na cesti su, kaže, šarene. Njegove slike prodaju se od 250 do 1.000 kuna (30 do 150 eura).
Ljeti slika po mjestima na Jadranskom moru
Portret u tehnici akrila na platnu uzme mu oko dva-tri sata vremena, a radi ih isključivo preko fotografije.
Na ulicama Zagreba slika do aprila mjeseca, a onda se sa svojim kistovima, platnima i bojama zaputi na more, do Poreča i Njivica na otoku Krku.
“Najviše mi odgovara disperzija prirodnog svjetla, a puno mi je ljepše raditi na ulici nego kod kuće, zbog kontakta sa ljudima“, kaže Nebojša.
Kolege slikari ga ocjenjuju kao kolorista nesklonog figuraciji.
Većinu stvari koje bi u životu trebao platiti, Nebojša uspije platiti slikama. Često je sudionik humanitarnih likovnih kolonija koje se održavaju u Hrvatskoj ili u Bosni i Hercegovini.
Rodio se u Banja Luci, odakle su mu porijeklom bili roditelji, odakle je s roditeljima doselio u Zagreb 1970. godine.
