Srijeda, 24. Aprila 2024.
Tuzlanski.ba logo

Potresno pismo djevojčice: Majka je natjerala da povuče iskaz protiv očuha koji je seksualno zlostavljao

Preuzmite sliku

Dvanaestogodišnja djevojčica iz Hrvatske žrtva je seksualnog zlostavljanja od strane očuha. Nakon što je progovorila o zlostavljanju, pod pritiskom majke djevojčica je povukla iskaz i manijak nije završio u zatvoru. Ali zato je dijete ostalo samo i smješteno je u dom za nezbrinutu djecu.

Direktorica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Gordana Buljan Flander ustupila nam je pismo koje je napisala zlostavljana djevojčica.

“Želim povući iskaz radi mame jer se oni vole pa ne želim da on bude u zatvoru, a ona bez njega. Sto puta me nazvala u dom i govorila mi da joj oduzimam muža. Sad će mama biti sretna, a i ja ću biti sretnija radi nje. Ja sam kriva što je on sad loš prema njoj. Sve se ono dogodilo, ali mama mi nikad nije vjerovala ni razrednica ni odgajateljica. Često ne mogu po noći spavati jer mi mama ne vjeruje pa nikog nemam. Želim da mama bude sretna pa će onda i mene voljeti”, u potresnom je pismu napisala djevojčica koja je povukla iskaz kako bi zbog majčinog pritiska spasila očuha koji ju je seksualno zlostavljao.

  • Zlostavljana djeca često ostanu sama na svijetu

    Gordana Buljan Flander nam je rekla kako ovo nažalost nije izoliran slučaj te da zlostavljana djeca često ostaju potpuno sama na svijetu jer nemaju podršku majke.

    “Iako istraživanja kažu da nezlostavljački roditelj staje na stranu djeteta, u mojoj 30-godišnjoj praksi se to nije pokazalo. A iz razgovora s drugim kolegama koji rade sa zlostavljanom djecom doznala sam kako je i kod njih najčešće slučaj da roditelj ne staje na stranu djeteta.

    Radila sam s preko 1500 seksualno zlostavljane djece, a u većini slučajeva majke su češće stale na stranu počinitelja/zlostavljača, ako se radilo o njihovom suprugu. I djeca tako ostanu potpuno sama na svijetu”, rekla je za Index Gordana Buljan Flander.

    Upravo nam je zato ustupila ovo pismo – da to bude poruka svim roditeljima koji ne vjeruju svojoj djeci kad im se napokon povjere da su zlostavljana, te poruka da im pruže podršku i zaštitu.

    Buljan Flander ističe kako sva istraživanja pokazuju da je najbolji prediktor djetetovog oporavka ponašanje nezlostavljačkog roditelja. Ako taj roditelj djetetu ne pruži podršku i ne podržava ga, što je jako često slučaj, onda se, kaže, teško mogu očekivati pozitivni ishodi u djetetovom oporavku.

    Zlostavljanje najčešće kreće već u dobi od djetetove 4. godine

    Što se tiče konkretnog slučaja djevojčice koja je napisala pismo, detalje o tome nećemo objaviti, međutim kako doznajemo od direktorice Poliklinike, svako seksualno zlostavljanje djeteta najčešće počinje u dobi kad dijete ima između četiri i šest godina.

    “Počinitelj tad počne pipati dijete i tražiti da ga masturbira. Zatim prelazi na oralno zlostavljanje i u djetetovoj dobi od devet i deset godina uglavnom dolazi do seksualnog zlostavljanja, uglavnom ne silovanja nego neke druge vrste seksualnog zlostavljanja. Seksualno zlostavljanje najčešće se događa od djetetu najbližih osoba. U trećini slučajeva to su roditelji, očuh ili maćeha, a u 50 posto slučajeva bliska rodbina, a ostatak su isto bliske osobe. U samo 10 posto slučajeva zlostavljanje se događa od djetetu nepoznatih osoba.

    Upravo zato jer se događa najčešće unutar obitelji, zlostavljanje djeteta je dugotrajno i kronično. Dijete ne želi razoriti obitelj i voli počinitelja. Boji se da mu nitko neće vjerovati. Boji se policije i suda. Počinitelj djetetu najčešće govori ‘ako nekome kažeš, poslat ćeš me u zatvor. I tako ti nitko neće vjerovati. Ti si odgovorna’. Nažalost, djeci se često i dogodi upravo to da im nitko ne vjeruje. Uz to ih se razvlači po sudu i procesi traju godinama, a osjećaj stigmatizacije je sve češći. Nezlostavljački roditelj ne vjeruje djetetu i optužuje ga da je ono razorilo obitelj. Primjer toga vidi se i iz ovog pisma”, rekla nam je Buljan Flander.

    Pitali smo što se događa s djecom koja su zlostavljana, a nemaju podršku drugog roditelja, pa nam je rekla da su ta djeca smještena u dom za nezbrinutu djecu ili u udomiteljsku porodicu.

    “Djeca koja nemaju podršku nezlostavljačkog roditelja moraju biti izdvojena iz obitelji i zato nam je jako važno raditi s nezlostavljačkim roditeljem tako da od nezlostavljačkog postane podržavajući roditelj”, zaključila je Buljan Flander. (Index.hr)

     

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje