Najmoćnije stranke na Balkanu sumnjiče se da su uz pomoć lažnih donatora prikrivale porijeklo novca za finansiranje svojih izbornih kampanja.

Ovi slučajevi su test nezavisnosti nadležnih tužilaštava. U početku nisu tražili ništa zauzvrat.

Lokalni član vladajuće stranke pomogao joj je da se zaposli kao vaspitačica.

Poznaje i druge koji su se zaposlili u javnim preduzećima ili privatnim kompanijama čiji su vlasnici povezani sa Srpskom naprednom strankom (SNS). Nema sramote u tome, posebno u situaciji kada je nezaposlenost blizu 15 posto.

U proljeće 2017. godine, kako su se približavali izbori za predsjednika države, iz stranke su je jednom sedmično pozivali na sastanke. Aleksandar Vučić, u tom trenutku premijer Srbije, bio je predsjednički kandidat SNS-a.

Pobjeda na ovim izborima omogućila bi njegovoj stranci četvrtu uzastopnu pobjedu na predsjedničkim i parlamentarnim izborima u proteklih šest godina i dodatno zacementirala Vučićevu poziciju najmoćnijeg čovjeka u srpskoj politici.

Na jednom od sastanaka, funkcioner stranke izdvojio ju je u stranu i dao joj 40.000 dinara u gotovini. Novac potiče od velike donacije, rekao je, ne objašnjavajući dalje. Da li bi ih donirala stranci pod svojim imenom?

“Samo sam dobila kovertu s novcem i račun na koji da uplatim”, kazala je za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN). “Sve se znalo kad sam ušla u banku. Već su i oni znali kako idu uplate. Kasnije sam odnijela uplatnicu kao dokaz da sam uplatila novac.”

Iz straha da će ostati bez posla, nije željela da joj otkrijemo identitet. Rekla je da je na sastancima vidjela funkcionere kako pitaju i druge da na sličan način uplate novac.

“Da nisam ja to uradila, neko drugi bi. I šta onda da kažem?”

Istraživanje BIRN-a pokazuje da ovo nije izoliran slučaj, već dio obrasca koji Srpska napredna stranka koristi da – protivno Zakonu o finansiranju političkih aktivnosti – kroz podmetnute donatore prikrije pravi izvor novca.

BIRN otkriva da je zbog sličnih donacija Agencija za borbu protiv korupcije tražila od tužilaštva da protiv SNS-a pokrene krivični postupak zbog sumnje na pranje novca tokom izbora 2014. godine. Nijedna osoba nije optužena, što prema riječima naših sagovornika, baca sumnju na nezavisnost tužilaca u Srbiji.

I dok je bilo nemoguće utvrditi porijeklo novca koji su članovi stranke uplaćivali, dokazi prikupljeni tokom istraživanja ukazuju na sistematične povrede zakona od strane SNS-a na ovim i prethodnim izborima.

Stranka nije odgovorila na zahtjeve za komentar.

Slično je i u drugim bivšim jugoslavenskim republikama, u kojima su političke elite preuzele kontrolu nad državnim institucijama. U susjednoj Crnoj Gori i Makedoniji vlasti već dugo ignoriraju tvrdnje o nezakonitom finansiranju partija, uključujući i navode za pranje novca.

Međutim, na primjeru Makedonije vidjelo se šta se događa kada tužioci pokažu zube.

Nakon korupcionaškog skandala koji je oborio Vladu, protiv bivšeg premijera Makedonije i njegovih bliskih saradnika vodi se istraga za pranje novca upravo zbog korištenja donatora za koje se sumnja da su služili samo tome da se prikriju pravi izvori novca koji je upumpan u stranku. Oni su optuženi i za izborne prevare.

Misteriozna lista

Osim vaspitačice, BIRN je razgovarao s još četiri osobe s liste donatora SNS-a objavljene na siteu Agencije za borbu protiv korupcije, nezavisnog državnog organa zaduženog za kontrolu finansiranja političkih aktivnosti. Svi oni su potvrdili za BIRN da su novac dobili od stranke kako bi ga zatim pod svojim imenom ponovo uplatili SNS-u.

Stranke u Srbiji imaju zakonsku obavezu da prijave sve prihode i rashode u izbornoj kampanji, uključujući donacije, u roku od 30 dana od dana izbora.

Agencija zatim objavljuje imena donatora i iznose koje su uplatili.

Ipak, lista donatora SNS-a se razlikovala od drugih.

Prije svega, 98 posto pojedinačnih donatora Srpske napredne stranke dalo je identičan iznos – 40.000 dinara. Njih je, zapravo, bilo toliko da je Agenciji trebala sedmica da unese 6.789 imena u svoju online bazu podataka.

U sumama nije bilo ničeg nedozvoljenog. U skladu sa zakonom, pojedinci mogu donirati političkim partijama novac u visini do 20 prosječnih mjesečnih plata, koja je u martu iznosila skoro 48.000 dinara.

Za razliku od drugih država u regionu, Srbija nema ograničenja na ukupna sredstva koja stranke mogu prikupiti za kampanju.

Ipak, za krivično djelo pokušaja skrivanja izvora donacija zaprijećena je kazna do pet godina zatvora.

Mnogi donatori koje je BIRN kontaktirao odbili su komentirati, ali je petero nezavisno potvrdilo da su im funkcioneri partije dali po 40.000 dinara kako bi donirali SNS-u 2017. godine.

Svi su željeli ostati anonimni.

“Zvali su jedne noći i rekli da dođem u kancelariju stranke”, izjavio je jedan 27-godišnjak. “Nisu dali nikakvo objašnjenje preko telefona.”

U zbiru, vojska neobično ujednačenih pojedinačnih donatora uplatila je za Vučićevu kampanju više od dva miliona eura – iznos koji prelazi trećinu njegovog ukupnog budžeta od 6,5 miliona eura. Veći dio ostalih prihoda došao je iz državnog budžeta u skladu s izbornim pravilima.

Budžet SNS-a bio je značajno veći od ukupnog budžeta ostalih deset kandidata. Zbir budžeta svih drugih kandidata bio je nešto više od 4,3 miliona eura.

Ta vrsta finansijske nadmoći omogućila je naprednjacima da mobiliziraju mase na skupovima, preplave zemlju bilbordima i medije reklamama.

Zapravo, stranka je potrošila 83 posto sredstava – preko 5,3 miliona eura – samo na reklamiranje.

Čist kao suza

Na kraju, Vučić je pobijedio s 55 posto glasova na izborima za koje su posmatračke grupe rekle da su bili ugroženi kupovinom glasova, zastrašivanjem i kontrolom medija. Drugoplasirani kandidat dobio je 16 posto.

“Naročito rasprostranjeni (…) bili su navodi o vršenju pritisaka na zaposlene u državnim i institucijama povezanim s državom, da pruže podršku gospodinu Vučiću i obezbijede dodatnu podršku na način da to prenesu svima ostalima, i podređenima i članovima porodice i prijateljima”, navodi se u izvještaju Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) objavljenom u junu 2017.

U 10.25 uvečer 2. aprila, ubrzo nakon što su stigli rezultati izbora, Vučić je stajao na podiju u sjedištu SNS-a na Novom Beogradu. Čovjeku koji je služio kao ministar informiranja za vrijeme srpskog predsjednika Slobodana Miloševića krajem 1990-ih, nisu bile strane bombastične izjave.

Njegova pobjeda je “čista kao suza”, rekao je novinarima.

Sljedećeg dana hiljade demonstranata, pretežno mladih ljudi, izašlo je na ulice u gradovima širom Srbije, pušući u pištaljke i udarajući u lonce.

“Vučiću, pokrao si izbore”, uzvikivali su demonstranti. “Spavaš li mirno, Kim Jong Une?”, pisalo je na jednom transparentu, upoređujući Vučića s liderom Sjeverne Koreje.

Protest “Protiv diktature”, kako su organizatori nazvali demonstracije, podsjeća na nedavne nemire u Crnoj Gori i Makedoniji, gdje su demonstranti pozivali na ostavke dugogodišnje vladare, optužujući ih za korupciju, zloupotrebu vlasti i izborne prevare.

Protesti su imali odjeke masovnih demonstracija 2000. godine, koji su oborili Miloševića nakon spornih izbora. Ali, za razliku od onih prizora bijesa, protesti protiv Vučića završili su se poslije nekoliko sedmica.

Iako je uloga predsjednika države uglavnom ceremonijalna, kritičari kažu da je pobjeda na predsjedničkim izborima omogućila Vučiću da ojača svoju vlast u zemlji u kojoj političko pokroviteljstvo i klijentelizam idu ruku pod ruku s autoritarizmom.

“Rezultati su uništili institucije parlamenta i vlade, koje su sada u službi predsjednika”, rekao je Zoran Gavrilović, direktor Biroa za društvena istraživanja, beogradske organizacije koja se bavi društvenim analizama i istraživanjima.

S parlamentarnim izborima koji se ne očekuju prije 2020. godine, Vučić i SNS za sada izgledaju nepobjedivo.

Finansijski otisci

Vučić je o sebi projektirao sliku stabilnog lidera u turbulentnom regionu, čak i kada su ga kritičari u zemlji optuživali da koristi sistem za interese vladajuće stranke.

Postao je premijer 2014. godine nakon izbora koji su predstavljali prekretnicu – naprednjaci su tada postali partija koja je po prvi put od svrgavanja Miloševića osvojila apsolutnu većinu u parlamentu. Vučić je prije toga bio ministar odbrane i potpredsjednik Vlade izabrane 2012. godine, kada je SNS došao na vlast.

Sumnja u pranje novca obilježila je izbore i 2012. i 2014. godine. Ostale stranke su također imale sumnjive donatore, uključujući kompanije koje su velikodušno donirale unatoč poslovnim gubicima. Ali, SNS s hiljadama donatora koji su uplaćivali iste iznose bio je jedinstven.

Ovi iznosi su postali tragovi sumnjivog finansiranja izbornih kampanja najjače stranke u zemlji.

Na parlamentarnim i predsjedničkim izborima 2012. godine, od 2.300 pojedinačnih donatora SNS-a, 98 posto njih je stranci uplatilo 19.000 dinara. U kasnijim kampanjama suma je porasla do 40.000 dinara.

U 2014. godini, 95 posto od više od 2.800 donatora dalo je ovaj iznos, dok je u 2017. isti iznos uplatilo 98 posto od skoro 7.000 davalaca.

Izuzetak su bili parlamentarni izbori 2016., kada su naprednjaci dobili samo 17 donacija od po 40.000 dinara. Većina finansija za tu kampanju stigla je iz vlastitih sredstava stranke, nakon promjene u zakonu kojom je dozvoljeno korištenje novca za redovan rad stranke u svrhe kampanje.

Agencija za borbu protiv korupcije već dugo ima razlog da bude sumnjičava prema donatorima SNS-a.

U 2012. godini Agencija je ustanovila da su 33 donacije partiji uplatili ljudi koji su od države dobijali socijalnu pomoć, prema izvještaju koji je objavila na svojoj web stranici nakon izbora.

“Pojedini njihovi prilozi prelaze 50 posto od ukupnih godišnjih socijalnih primanja ili su im jednaki”, navodi Agencija, što je izazvalo spekulacije da su neobično darežljivi primaoci socijalne pomoći zapravo paravan za tajne donatore.

Istraživanje BIRN-a otkriva da je Agencija također bila veoma zainteresirana za kampanju 2014. godine, nakon dojave iz drugog državnog organa, Uprave za sprečavanje pranja novca.

Četiri dana nakon izbora, saznala je za 135 bankovnih transakcija u kojima su ljudi na svoje račune uplaćivali 40.000 dinara i odmah zatim prenosili isti iznos SNS-u kao donaciju.

Skoro tri godine kasnije, u martu 2017., Agencija za borbu protiv korupcije podnijela je izvještaj Višem javnom tužilaštvu u Beogradu pozivajući na pokretanje krivičnog postupka u vezi s transakcijama vrijednim više od pet miliona dinara.

Agencija je sumnjala da donacije “potiču iz nelegalnih aktivnosti, u koje, između ostalih, spada i pranje novca”, navodi se u izvještaju u koji je BIRN imao uvid.

Izvještaj je također istakao dva sumnjiva bankarska transfera drugim strankama, jedan u vrijednosti od 650.000 dinara Socijalističkoj partiji Srbije (SPS) i drugi vrijedan 80.000 dinara Ujedinjenim regionima Srbije (URS). U izvještaju se tužioci pozivaju da preduzmu mjere i u vezi s tim transferima.

URS se u međuvremenu ugasio, a SNS i SPS nisu odgovorili na pitanja BIRN-a o konkretnom sadržaju izvještaja Agencije ili eventualnim optužbama u vezi sa izborima 2014. godine.

SNS nije odgovorio ni na pitanja o pet donatora koji su BIRN-u priznali da su bili posrednici u plaćanju kampanje 2017. godine, kao ni na navode Agencije da su donatori 2012. istovremeno bili primaoci socijalne pomoći.

Političko uplitanje?

Za činjenicu da je Agencija izvještaj o sumnjivim donacijama u vezi sa izborima 2014. podnijela s tri godine zakašnjenja, Božo Drašković, bivši član Odbora Agencije, optužuje “politički uticaj”.

“Imajte u vidu i da ljudi u Agenciji zavise od toga kakav je Odbor”, rekao je on.

“Ako je Odbor nezavisan, on će vršiti pritisak na direktora i druge ljude da rade, a ako nije, ako je pod političkim uticajem, ljudi rizikuju da izgube posao. To je suština cijele stvari, i onda odugovlače. To je moje iskustvo.”

Jelena Đorđević, savjetnica u Sektoru za kontrolu finansijskih izvještaja političkih subjekata Agencije, kazala je da Agencija nema ovlaštenja da istražuje ili ispituje svjedoke, što otežava podnošenje krivičnih prijava s njihove strane. Zbog toga su svoje zaključke poslali tužiocima, dodaje.

Tužilaštvo je odgovorilo da je izvještaj vratilo Agenciji na dodatnu provjeru, ali su odbili da dalje komentiraju. Do dana objavljivanja teksta krivični postupak nije pokrenut.

Nemanja Nenadić, programski direktor “Transparentnosti Srbija”, rekao je da tužioci imaju dužnost da provjeravaju sumnjive donacije kako bi saznali porijeklo novca.

“To nije nikada urađeno i za to nema nikakvog izgovora za tužilaštvo”, kazao je Nenadić.

U Srbiji, javne tužioce predlaže Vlada, a bira Skupština, zbog čega njihov izbor zavisi od vladajuće većine. Njihovi mandati traju do šest godina, a broj mandata je gotovo neograničen.

Jedinstven u regionu, sistem je “politički proces par excellence” i stvara mogućnost za ometanje pravde, izjavio je Radovan Lazić, predsjednik Upravnog odbora Udruženja tužilaca.

“Ako je tužilac suočen s tim da će kroz određeni period ponovo biti biran i to od političara, on nema neki razlog da se njima zamjera”, rekao je on. “Tužilac je čak i prilično motiviran da im se ne zamjeri kako bi dobio novi mandat.”

Srbija se po nezavisnosti sudstva nalazi na 118. mjestu od 137 zemalja prema najnovijem Globalnom indeksu konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma, odmah ispod Bosne i Hercegovine, Mauritanije i Mozambika.

Analiza Svjetske banke iz 2014. godine pokazala je da 25 posto sudija i 33 posto tužilaca u Srbiji smatra da pravosudni sistem nije nezavisan.

Kada su tužioci nezavisni…

Preko granice, u Makedoniji, tužioci također imaju iskustva s političkim uplitanjem u svoj rad. Ipak, neki uzvraćaju udarce, a uporni borci kažu da njihov primjer nudi inspiraciju onima koji se bore protiv korupcije u Srbiji i drugim zemljama.

Тužiteljica Lenče Ristoska prisjetila se jedne noći u Skoplju 2016. godine, kada su ona i kolege radili do kasno u kancelariji novog Specijalnog javnog tužilaštva (SJO), osnovanog da istražuje visokoorganizirani kriminal.

Kada su čuli buku napolju, otišli su do prozora. To su bila nemirna vremena u Makedoniji.

SJO je osnovan u okviru sporazuma o prevazilaženju političke krize, sklopljenog uz posredovanje Evropske unije između opozicije i vladajućih stranaka, nakon što je skandal s prisluškivanim razgovorima paralizirao državu.

Napolju su vidjeli grupu ljudi koji su vikali: “Bravo!” i “Tako je!”.

“Bilo je tako ohrabrujuće da konačno neko vidi da radite pravu stvar i da vidite da niste sami”, rekla je Ristoska. “Tada smo znali da nema odustajanja.”

Ljudi koji su stajali napolju bili su demonstranti koji su zahtijevali ostavku Nikole Gruevskog, tadašnjeg premijera i lidera tada vladajuće stranke poznate po akronimu VMRO DPMNE.

Kao vrhunac višemjesečnih nemira nastala je “Šarena revolucija”, nazvana tako jer su demonstranti bacali farbu na javne zgrade i spomenike.

Bijes je kulminirao 2015. nakon što je lider opozicije Zoran Zaev tvrdio da Vlada Gruevskog stoji iza ilegalnog prisluškivanja 20.000 ljudi i iza drugih kriminalnih djela, uključujući izbornu prevaru, što Gruevski poriče.

Između ostalog, SJO istražuje navode da su Gruevski i deset njegovih saradnika finansirali bivšu vladajuću partiju pranjem novca.

Istraga nazvana “Talir” [srebreni novčić] o pranju novca pokriva period od 2009. do 2015. godine. Tužioci sumnjaju da je stranka oprala najmanje pet miliona eura koristeći lažne donatore.

“Transparentnost Makedonija” je godinama tužilaštvima, državnom revizoru i poreskim organima u više navrata skretala pažnju da je došlo do pranja novca.

Niko nije ništa preduzimao, djelimično zato što su ljudi čija se imena pojavljuju na listama donatora, odbijali potvrditi da su bili dio prevare.

“Ljudi su se plašili da se javno suprotstave da ne izgube posao, da im ne zatvore prodavnicu ili da budu kažnjeni na neki drugi način”, kazala je Slagjana Taseva, predsjednica organizacije. “Ta vladavina je baš bila vladavina strahom.”

U međuvremenu, SJO se suočila s otporom drugih državnih organa koji su odbijali da sarađuju s tužilaštvom, rekla je tužiteljica Ristoska. Neki su odlagali da im dostave tražene podatake ili uništavali arhivirane dokumente.

Od 20 zahtjeva sudijama da zadrže osumnjičene u pritvoru, samo su dva odobrena, iako se takvi zahtjevi rutinski odobravaju.

“Bila sam spremna na bilo što, ali jednostavno nisam mogla vjerovati da će moje kolege, sudije ili tužioci dati sebi toliku slobodu u svojim tumačenjima zakona, samo da bi opravdai svoje pogrešne odluke”, kazala je ona. “To je bilo veliko razočarenje za mene.”

Ali specijalni tužioci su nastavili pritiskati.

U junu je SJO optužio Gruevskog i bliske saradnike za izbornu prevaru. Bivši premijer, koji je početkom 2016. podnio ostavku ali je ostao lider stranke, mogao bi se suočiti s 27 godina zatvora ako bude proglašen krivim po svim optužbama.

Za to vrijeme, u Beogradu, Lazić iz Udruženja tužilaca kaže da su slabe šanse da će tužioci u Srbiji u skorije vrijeme dobiti svoju nezavisnost.

“Mislim da je teško izvući pouke [iz makedonskog slučaja] jer kod nas inače postoji jedna situacija nedodirljivosti političara dok su na vlasti”, rekao je on. “Oni [tužioci u Makedoniji] podigli su te optužnice tek kada Gruevski više nije bio na vlasti.”

BOX : Optužbe u Crnoj Gori

Optužbe za pranje novca u kampanji dugo su zaobilazile politiku u Crnoj Gori, gdje je vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS) pod vodstvom Mila Đukanovića na vlasti duže od dvije decenije.

Malu državu koja se graniči sa Srbijom, a koja se nada ulasku u Evropsku uniju, kritičari opisuju kao feud vođen od političkih elita. Oni optužuju DPS za zloupotrebu državnih sredstava, zloupotrebe službenog položaja, izbornu prevaru i kupovinu glasova. Stranka je sve navode odbacila.

U oktobru 2016. godine, DPS je postigao sedmu uzastopnu pobjedu na izborima, u sjenci navodne zavjere o državnom udaru podržanom od Rusije, kao i dubokih podjela oko ulaska Crne Gore u članstvo NATO-a, saveza čiji je član ova država postala u junu 2017.

Tužioci istražuju lidere opozicije zbog eventualnog učešća u navodnom državnom udaru.

Također razmatraju tvrdnje da je Nebojša Medojević, lider glavne opozicione struje, Demokratskog fronta, prao novac kako bi finansirao koaliciju tokom izbora 2016. godine, što on negira.

Kritičari kažu da su tužioci manje zainteresirani da istraže navode o sličnom pranju novca od strane vladajućeg DPS-a, koji i dalje vodi Đukanović iako je prošlog oktobra podnio ostavku na mjesto premijera.

Lokalni mediji su 2011. godine objavili imena ljudi koji su negirali da su dali novac DPS-u iako su se njihova imena pojavila na listi donatora Državne izborne komisije.

Tužioci su započeli istragu početkom 2012. godine, ali tek nakon što je antikorupcijska grupa MANS podnijela krivičnu prijavu protiv stranke zbog mogućeg pranja novca.

Pet godina kasnije, slučaj stoji u mjestu. Iz kancelarije specijalnog državnog tužioca odbili su dati komentar.

U međuvremenu, optužbe nisu obeshrabrile donatore da daju novac za kampanju DPS-a. Na izborima 2016. godine pojedinačne donacije činile su polovinu partijskog budžeta, u iznosu od oko 680.000 eura.

“Zvali su jedne noći i rekli da dođem u kancelariju stranke”

– anonimni donator koji je priznao da je donaciju Srpskoj naprednoj stranci uplatio novcem dobijenim od same stranke.

“Vučiću, pokrao si izbore!”

– parola na demonstracijama nakon što je Aleksandar Vučić izabran za predsjednika u aprilu

Vladimir Kostić je istraživački novinar iz Beograda, koji se bavi istraživanjem javnih finansija, korupcije i kriminala. Ovaj članak izrađen je u okviru Balkanske stipendije za novinarsku izuzetnost, uz podršku ERSTE Fondacije i Fonda za otvoreno društvo, u saradnji sa Balkanskom istraživačkom mrežom.