Za Bojana Mitrovića je bilo malo vjerovatno da, nakon što je odslužio kaznu u KPZ Niš, opet neće završiti iza rešetaka. I njega je iznenadila pomoć jedne njemačke organizacije i sad je uspješan poslovni poduzetnik.

Od sadnje marihuane do sadnje ruža i krizantema ga dijele skoro dvije i pol godine zatvora. Ogromna razlika za Bojana Mitrovića je i to što sada živi od posla kojeg ne mora kriti i u kojem mu pomaže cijela porodica. “Pomislio sam: kad sam mogao uzgajati marihuanu, zašto ne bih cvijeće koje je lakše uzgajati?!”, kaže kroz osmjeh Bojan.

Sadnjom cvijeća u svom prijavljenom poljoprivrednom dobru se bavi sada već dvije godine koliko je na slobodi. Svoje proizvode prodaje cvjećarnicama na gradskom groblju. Sad, kad je prošlo toliko vremena, Bojan je mnogo sigurniji u sebe, svoj posao i novi način života. Supruga i dvoje male djece su mu kako kaže, najjači motiv. Supruga i starija kćerka su mu bile motiv i da započne svoj mali „biznis” jer su za vrijeme koje je Bojan proveo u zatvoru oni preživljavali od socijalne pomoći.

“Dok sam bio u zatvoru, imali smo mogućnost prijaviti se za neko stručno obrazovanje. Ja sam izabrao školovanje za uzgoj povrća, voća i cvijeća u zaštićenom prostoru. Nekako mi je to izgledalo najzanimljivije. U tom trenutku sam mislio kako ću, kad izađem, uzgajati lješnjake. Imao sam ideja, ali još uvijek nisam znao što ću doista raditi na slobodi”, kaže Bojan za DW.

„Nisam vjerovao da mi iko želi pomoći”

Njegovo školovanje je trajalo šest mjeseci u takozvanom „Kazneno popravnom zavodu” u Nišu i u svakom slučaju mu je barem prikratila vrijeme provedeno u zatvoru. Ali niti sam nije vjerovao da će doista razmjerno lako uspjeti u svojoj namjeri, a to prije svega može zahvaliti projektu njemačke organizacije Help.

“Tek što sam izašao iz zatvora, možda je petnaestak dana prošlo, kada su me zvali telefonom. Mislio sam da je to nešto bez veze, nisam vjerovao. Čak sam svojima rekao da kažu kako nisam kod kuće. Jednostavno nisam vjerovao. Imao sam planova za budućnost, ali nisam mislio da ću odmah moći početi. A osobito nisam mislio da će mi neko pomoći”, kaže Bojan.

Ipak, konačno je shvatio da mu stvarno žele pomoći i aplicirao je sa svojim projektom. Projekt je odobren i dobio je sredstva za 2 plastenika i sistem za navodnjavanje, ukupne vrijednosti od 2.000 eura. I dalje je čitao i učio o uzgoju cvijeća tako da Bojan danas ima mali porodični „biznis” u kojem mu pomažu i roditelji i supruga. Planira nabaviti i grijanje za plastenike kako bi cvijeće naraslo ranije od sezone, kad mu je i cijena viša. A onda želi nabaviti još plastenika.

Zatvor i „škola života”

Da li bi bez ovakve pomoći Bojan mogao stvoriti svoje malo poduzeće? To nije lako pitanje, ali iskustvo Uprave niškog zatvora nije optimistično: oko dvije trećine zatvorenika povratnici koji su brzo prekršili zakon kad su izašli iz zatvora. Zatvorenicima se nudi školovanje i oko 70% osuđenika radi u raznim zvanjima, ali se po izlasku iz zatvora bivši zatvorenici teško snalaze. A rijetko ko ih i želi zaposliti: Služba za zapošljavanje Srbije svjedoči kako je od 650 bivših zatvorenika iz njihove evidencije do septembra ove godine posao našlo njih 50.