Slovenska blokada ulaska Hrvatske u OECD svjedoči da je Ljubljana ponovno spremna posegnuti za ucjenom kako bi prisilila Hrvatsku na implementaciju arbitraže. Slovenski analitičar Franco Juri smatra je prenagljenom.

Slovenskom najavom blokade hrvatskog pristupanja Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) hrvatsko-slovenska arbitražna kriza ušla je u novu, opasniju fazu. Nova blokada odnose Ljubljane i Zagreba jednim potezom vratila je desetak godina unatrag, u vrijeme prve slovenske blokade Hrvatske, kada je Ljubljana deblokadu hrvatskih pregovora s EU-om uvjetovala povoljnim rješenjem graničnog spora. U to je vrijeme hrvatsko-slovenski spor prerastao u konflikt velikih razmjera, u kojem su dvije strane koristile sva sredstva, osim oružane sile, naravno.

Ovoga puta, međutim, mediji špekuliraju čak i o uporabi sile, i to zahvaljujući za ovaj tjedan zakazanoj kontroverznoj sjednici odbora za obranu slovenskog parlamenta, na kojoj bi se trebalo raspravljati o “spremnosti slovenske vojske u slučaju zaoštravanja spora s Hrvatskom oko arbitražne presude o granici”. Franco Juri, slovenski liberalni političar, ugledni novinar, analitičar, bivši diplomat i parlamentarni zastupnik, sjednicu s takvim dnevnim redom pripisuje “političkom lešinarenju” opozicijskog SDS-a. “Preko svog zastupnika Žana Mahniča, predsjednika tog odbora, SDS želi zatražiti pripreme za rat. Da su kreteni opasni u ovim vremenima dokazuje i globalna politika. Srećom, piranski su ribari trjezniji od politike i čekaju da se države najprije dogovore o provedbi arbitraže”, komentira za DW Juri.

Blokade u EU-u – diskretne i funkcionalne, ali kontraproduktivne

I najava slovenskog premijera Mira Cerara da će policijski brodovi pratiti slovenske ribare na području koje je arbitražni sud dodijelio Sloveniji također bi mogla dovesti do incidenata, s obzirom na to da je nedavno i hrvatski premijer Andrej Plenković pozvao hrvatske ribare u Savudriji da se ponašaju na moru kao i dosad. To pak znači da bi se hrvatski i slovenski ribari mogli naći na istom području koje obje države smatraju svojim. “Cerarova najava i Plenkovićev poticaj da se ignorira arbitraža su zrcalna stajališta više namijenjena unutarnjopolitičkom marketingu nego rješavanju problema”, ocjenjuje Juri, upozoravajući da se stajališta “opasno radikaliziraju” na obje strane, što bi “na kraju moglo biti loše za obje zemlje”.

Franco Juri
Juri je kritičan i prema novoj slovenskoj blokadi Hrvatske, ocjenjujući da su prijetnje blokadama uvijek kontraproduktivne i beskorisne. “Najava slovenske diplomacije u vezi s članstvom Hrvatske u OECD po mom je mišljenju prenagljena, vehementna, netaktična i može radikalizirati hrvatsku poziciju i hrvatski nacionalizam te oslabiti ugled Slovenije kao zemlje koja poštuje, barem na deklarativnoj razini, neku europsku kulturu dijaloga”, ocjenjuje Juri, koji se svojedobno, prije skoro jednog desetljeća, protivio i slovenskoj blokadi hrvatskih pristupnih pregovora.

Juri, međutim, ne zanemaruje činjenicu da su opstrukcije drugih zemalja u EU-u činjenica, iako se, kako kaže, obično izvode “diskretno i funkcionalno”. Italija je, navodi kao primjer, otežavala približavanje Slovenije EU zbog esulskih zahtjeva, sve dok naposljetku nije dogovoren tzv. španjolski kompromis, zahvaljujući kojem je Slovenija ušla u EU.

Balkanska kontroverza

Juri smatra da bi prigovor da Hrvatska ne poštuje međunarodno pravo bio vjerodostojniji i učinkovitiji da ga je izrekla druga država, ili nekoliko država članica EU ili OECD-a. “Dakle, opet se sve svodi na bilateralnu i lokalnu svađu, na balkansku kontroverzu. Treba, međutim, razumjeti i Sloveniju, budući da Hrvatska ustrajava na nepriznavanju međunarodno-pravne činjenice – presude arbitražnog suda”, podvlači Juri.

Kako će, dakle, EU odgovoriti na najnoviju krizu između Zagreba i Ljubljane? “Kao i uvijek: zbunjujuće, konfuzno i, prije svega, samo deklarativno i nejedinstveno”, uvjeren je Juri, objašnjavajući da EU ima puno drugih problema, tako da je u europskom kontekstu hrvatsko-slovenski spor minoran. “Imam osjećaj da u EU-u nisu svjesni opasnosti ponovnog otvaranja nacionalističkih rana na Jadranu i zapadnom Balkanu. Ponavljam, u ovom slučaju Slovenija je inspirirana drugim presedanima, a Hrvatska ne pokazuje drugačiji odnos prema Srbiji, Crnoj Gori ili Bosni. Na žalost, ni Slovenija ni Hrvatska ne doprinose okončanju začaranog kruga uvjetovanja, pa čak i ucjena”, kaže naš sugovornik, odgovarajući na pitanje kako će se slovensko ponašanje prema Zagrebu reflektirati na ponašanje Hrvatske prema Srbiji i BiH na njihovom putu u EU. (DW)