Svi ga pamte kao jednog od najsofisticiranijih hollywoodskih legendi, Međutim, ispod hladne i sofisticirane vanjštine krila se nevjerovatna nesigurnost.
U novom Showtimeovom dokumentarcu “Becoming Cary Grant”, otkrivaju se mračne tajne slavnog glumca koji je proveo godine pokušavajući zaliječiti brojne traume iz djetinjstva. U određenoj mjeri pomogla mu je glumačka karijera, ali u pedesetima je proživljavao egzistencijalnu krizu koja ga je na koncu dovela do psihoterapije uz pomoć LSD-a koja mu je otvorila vrata u podsvijest i pomogla mu da se napokon domogne unutarnjeg mira za kojim je toliko dugo tragao.
Napokon ugledao svjetlo
“Dugi niz godina oprezno sam virio iza lica čovjeka poznatog kao Cary Grant”, govori Grant u filmu i nastavlja: “Zaštita koju je pružala ta fasada u isto je vrijeme bila i prednost i nedostatak. Ako ja nisam mogao vidjeti van, kako je bilo ko mogao zaviriti unutra?”.
Grant se LSD terapijom upoznao 1958. zahvaljujući tadašnjoj supruzi Betsy Drake koja ga je upoznala s Mortimerom Hartmanom, liječnikom iz Beverly Hillsa koji je u sklopu svojih terapija koristio LSD koji je opisivao kao lijek koji “prazni podsvijest i za 100 puta pojačava emocije i pamćenje”.
Tijekom terapija Grant je preko sto puta uzeo LSD, a na kraju terapije, Hartmanovu je ordinaciju napustio izliječen i potpun.
“Nakon sedmica terapija došao je dan kad sam napokon ugledao svjetlo. Kad sam probio na drugu stranu osjetio sam neizmjerno pročišćenje koje me oslobodilo strahova i krivnje. Izgubio sam napetost kojom sam se toliko dugo paralizirao. Prvo sam pomislio na sve te potraćene godine. Nakon toga, pustio sam sreću u svoj život”.
LSD – “magični lijek”
A Grant nije bio jedini kojeg je Hartman izliječio. Bila je tu i Roberta Haynes koja je, tvrdi glumica, zahvaljujući Hartmanu i njegovih 18 seansi napokon spoznala sreću i ono što je najbitnije u životu.
“U običnoj frojdovskoj terapiji dolazite do intelektualnih promjena, ali to zapravo ništa ne mijenja. Ono što vam daje LSD je emotivna promjena”, izjavila je Haynes.
Kao što znamo, LSD je izum švicarskih kemičara Arthura Stolla i dr. Alberta Hofmanna koji su, radeći za Sandoz laboratorij u Baselu, prvi otkrili LSD i to slučajno, 16. novembra 1938. iz lizerginske kiseline, koje ima u raženoj gljivici, a psihodelična svojstva LSD-a otkrivena su tek 1943. nakon što se Hofmann vratio na proučavanje onoga što je tada nazvao “neobičnim predosjećajem”.
Hofmann je 16. aprila prvi put slučajno otkrio svojstva LSD-a kada mu se vrlo mala količina upila kroz kožu, što ga je navelo da namjerno testira supstancu koja mu je izazvala stravične noćne more. No, jednom kada je strah popustio, preplavio ga je osjećaj “sreće i zahvalnosti”, a nakon što se vratio u normalno stanje, postao je svjestan da je strah od ludila iza njega.
Psihijatri su lijek počeli koristiti u terapiji kako bi pomogli alkoholičarima, neurotičarima, onima koji pate od PTSP-a, ali i ostalim oboljelima. Hartman je također bio jedan od onih koji su se liječili LSD-om, a sa psihijatrom Arthurom Chandlerom otvorio je ordinaciju u Beverly Hillsu.
Ponovno rođenje i traume iz djetinjstva
Tokom terapija, mnogi pacijenti tvrdili su da su ponovno proživjeli vlastito rođenje, a isto je za The New York Times izjavio i Grant: “Bilo je to apsolutno oslobođenje. I dalje ste u stanju hraniti se ili voziti auto, ali izgubili ste napetost. Na ovaj svijet dolazimo kao prazne trake. Na kraju krajeva, mi smo samo računala. Sve ono što se nalazi na trakama zasluge su naših majki jer očevi uglavnom love, pucaju ili rade. Majka vas može naučiti samo ono što zna, a mnogi od tih uzoraka ponašanja nisu dobri, ali i dalje se prenose na dijete. Došao sam do zaključka da se ponovno moram roditi kako bih izbrisao tu traku”.
Što se Grantovih trauma iz djetinjstva tiče, one kao da su izašle iz Dickensova romana. Kada je imao sam 11 godina, Grant, tada Archie Leach, vratio se iz škole i doznao da je majka otišla u jedno odmaralište na moru. Tako mu je barem rečeno. Uskoro nakon toga, napustio ga je i otac i otišao živjeti s drugom porodicom. Archie je ostao živjeti s bakom, a nakon što se pridružio skupini akrobata, njegov ga je novi posao doveo i do Amerike gdje je postao Cary Grant.
Tek kao odrasla osoba doznao je da je njegova majka cijelo vrijeme bila živa, ali ju je njegov otac smjestio u ludnicu. Sve njegove veze sa ženama (imao ih je pet) bile su opterećene osjećajem izdaje i negativnim emocijama nepovjerenja koje je gajio prema majci koja ga je, smatrao je on, izdala.
“LSD mi je pomogao da shvatim da sam ubijao svoju majku kroz veze s drugim ženama. Kažnjavao sam ih zbog ono što mi je ona učinila… Griješio sam misleći da je svaka od mojih supruga bila moja majka”, priznao je Grant.
Ne postoji kraj
U vremenima kada je LSD još uvijek bio legalan, njime se liječilo preko 40 hiljada ljudi. Do ranih šezdesetih, Timothy Leary počeo je eksperimentirati s LSD-om na Harvardu, a ubrzo nakon toga izgubio je taj posao. Medijska histerija oko Learyja reflektirala se i na LSD (tvrdi isotričar Kliph Nesteroff). Do 1962. vlada je počela vršiti pritisak na ljekare koji su morali imati posebne dozvole za LSD. A 1968., LSD je postao ilegalan što mnogi i dan danas smatraju velikom nepravdom.
Naravno, postoje i oni koji smatraju da je istina kao i inače, negdje na sredini i da treba naučiti odvajati činjenice od mitova.
Hartman i Chandler zatvorili su kliniku 1963. zbog Hartmanovih čestih problema s drogama (između ostalog i Ritalinom), a izgubio je i dozvolu i zabranjeno mu je da pacijentima propisuje lijekove.
“Tokom terapija LSD-om mnogo sam toga naučio. Rezultat je moje ponovno rođenje. Došao sam tamo gdje sam htio, ali ne u potpunosti. Jednom kada odrežete uzde koje vas drže, pronalazite još uzdi i morate ih se riješiti. U životu ne postoji kraj liječenju”, rekao je Grant u filmu. (index.hr)
