Jedan od najboljih bh. glumaca Emir Hadžihafizbegović ovih je dana dospio u žižu javnosti. Njegov govor tokom predstave ‘Audicija’ koja je odigrana u beogradskom Sava centru u nekim srbijanskim medijima nazvan je nacionalističkim i uvredljivim za publiku u Beogradu.

Glumac je gostujući u emisiji Pressing televizije N1 objasnio da se tu ne radi o publici, već o ksenofobičnim medijima koji mobing na njega vrše zadnjih 10 godina.

-Ja sam gromoglasnim aplauzom nagrađen u Sava centru. Niko od publike drugačije nije reagovao ni u Novom Sadu, a Novi Sad se desio nakon Beograda. Sve je bilo pripremljeno. Ja da sam govorio “veju veju pahulje, mraz po staklu šara, stiže Nova godina, a odlazi stara” meni je belaj bio pripremljen. Radi se o nečemu što traje u kontinutetu – kazao je Hadžihafizbegović.

Podsjetio je pritom da je u Srbiji dobijao nagrade iz ruku Petra Kralja, Laze Ristovskog, Mire Banjac, Bojane Maljević…, te da ima međunarodna priznanja kao najbolji glumac za srbijanske filmove.

-Dobio sam najveće, i meni najdraže, priznanje – statuu Zorana Radmilovića iz ruku ministra kulture Srbije. Osvajač sam grand prixa u Sopotu, Nišu, Leskovcu kod Bajića. Kada bih se potrudio imam uslove da kao zaslužni građanin tražim državljanstvo Srbije. Kada sam dobio Zlatnog lava u Venecij i deset svjetskih nagrada, onda mi je država Hrvatska kao zaslužnom građana od interesa za Hrvatsku dala državljanstvo – naglasio je.

Kako je počeo mobing

Istaknuo je “prvi mobing od tog medija, čije ime ne želim da spominjem, imao sam kada sam dobio Zorana Radmilovića”.

-Tada su objavili moju veliku sliku iz rata ili agresije na BiH tematizirajući to kao nešto i sa naslovom da borci Armije BiH dobijaju najveće srpske nagrade. Ja sam ih tada nazvao iz Praga i rekao da sam na tu sliku ponosan, da to nije nikakva insajderska slika i da oni nisu otkrili ništa što ja ne govorim javno. Moja zemlja je brutalno napadnuta. Čini mi se da je Haris Silajdžić poslije kraja rata donio Uredbu o amnestiji. Mislim da je svaki vojno sposobni muškarac koji je otišao iz BiH 1992. godine dezerter jer je napadnuta suvereno priznata zemlja. Drugi dio je sljedeći napad na mene kada sam dobio grand prix na Festu kao najbolji glumac. Sutradan je u Politici izašao jedan ksenofobičan članak o tome kako se meni dodjeljuju nagrade i opet flash back na moje učešće u Armiji BiH – rekao je Hadžihafizbegović ističući da je ponosan što je bio dio Armije RBiH koja je branila suverenu zemlju od brutalne agresije.

-Ponosan sam što sam bio u Armiji RBiH čiji je vrhovni komandant bio Alija Izetbegović. Znam kakava je to struktura bila, šta smo radili i od koga smo se branili i znam da su u toj Armiji herojski ginuli i Srbi i Hrvati – naglasio je Hadžihafizbegović.

-Žao mi je što je jedan dio bosanskih Srba bio izmanipuliran i ušao u velikosrpsku priču. Ja sam desetine puta sjedio sa borcima iz Vojske Republike Srpske i razgovarao. Nađemo se u Banjoj Luci, Australiji, Americi, na mojim turnejama. Tu je bilo puno izmanipuliranih ljudi. Nisu znali šta rade – rekao je.

Na pitanje zašto je napad na njega bio pripremljen, Hadžihafizbegović je odgovorio:

“Zato što se otkrio čovjek koji je bio dio toga. To je Raka Marić. Raka Marić je, po nečijem nalogu ili iz generalnog animoziteta prema meni, napravio tu stvar jer se onako kao mali papak otkrio. On je mom menadžeru u 10 sati navečer rekao kako portali bruje o nečemu što ja nisam izgovorio, a tek je u 9 sati ujutro taj ksenofobični list izbacio informaciju koja je potpuno lažna. To je isto kao kada bih ja sada rekao da dajem intervju za Al Jazeeru, a ne za N1”.

Snažna poruka o multikulturalnom životu

Dodao je da njegova frustracija, kada su u pitanju ksenofobični mediji, traje godinama, a u emisiju je donio i snimak “sporne scene sa predstave u Beogradu”, kako bi publika mogla vidjeti gromoglasni aplauz koji je dobio.

Na pitanje šta je to uvredljivo u spomenutom govoru za vrijeme predstave, Hadžihafizbegović je odgovorio:

“Ovo je toliko snažna poruka o multikulturalnom životu unutar BiH. Osjećao bih se frustriran da moram živjeti u zemlji u kojoj žive samo muslimani”.

Iz Srbije i Hrvatske stižu poruke da ko god govori o multietničkoj i cjelovitoj BiH u kojoj svi ljudi žive zajedno biva proglašen bh. nacionalistom.

-Tako je. Valjda smeta nekome bosanska širina i zato što nekome smeta ta priča i mentalna matrica na kojoj smo mi odgajani. Ne bih se dobro osjećao u zemlji u kojoj žive samo muslimani. Ja sam odrastao i na Branku Ćopiću i na Šopu, na Mati Lovraku, Andriću, Meši, Krleži, Kišu, Ranku Marinkoviću, Crnjanskom… Ja sam odrastao kraj katoličke i pravoslavne crkve. To je komparativna prednost koju valjda majmuni ne mogu da shvate. Pošto majmuni to ne mogu da shvate, svaka priča o multikulturalnoj Bosni se dočekuje na nož, kao što se i Jugoslavija raspala zato što je neka sintetička struktura remetila planove nakon Titove smrti o Velikoj Srbiji. Cijela ova priča dolazi upravo iz onih krugova i hvala Bogu da je eufemizam za neke medije koji su bitni i važni, a koji ovo nisu propratili na takav ksenofibičan i fašistički način”, smatra Hadžihafizbegović, ističući da stalno dobija podršku iz Srbije.

Prijeteće poruke u mobitelu

Hadžihafizbegović smatra da je cilj bio prekinuti turneju jedne uspješne predstave.

-Mislili su da nećemo nastaviti u Novi Sad. Ja sam imao i prijeteće poruke u mobitelu, ali nisam htio da to spašavam nekim policijskim javljanjima. Rekao sam ekipi da idemo odigrati Novi Sad. Otišli smo tamo pred 3.000 ljudi i nije bilo jednostavno izaći. Ali isti tekst, ista priča, ista predstava, ovacije, 3.000 ljudi me vraćalo tri-četiri puta na bis – rekao je.

Bh. glumac je istakao da tekst u kojem se veliča multikulturalni život u BiH smeta fašistima.

-I fašistima u Srbiji i fašistima u BiH i fašistima sa raznih strana. Mi nastavljamo ovu istu predstavu igrati u Srbiji u februaru i ja nemam nikakvog ni straha – zaključio je.

U videu možete pogledati snimak sa predstave u Beogradu i ocijeniti zbog čega se Hadžihafizbegović našao na udaru pojedinih medija.

Hadžihafizbegović je u Pressingu iznio svoj stav i u vezi sa političkim, socijalnim i duševnim stanjem bh. naroda.

-Loše. Loše. Stalno govorim o stanju duha. Bolje je bilo stanje duha u ratu, kad ti je svaki dan glava bila u torbi, kad su nas ubijali ko divlje svinje. One su plemenitije ubijane. Kad oni plemići krenu u lov, puhnu u rog pa one imaju tri minute da se razbježe. Onda puste kerove. Ovdje nije bilo puhanja u rog, bili su raznorazni masakri. Loše je stanje duha zbog toga što su ljudi lobotomični. Mi živimo u lobotomičnim društvima. Ne svi, većina ljudi je ko Jack Nicholson u filmu Let iznad kukavičijeg gnijezda. I treba nam jedan indijanac da digne onu česmu i da probije – rekao je.

-Čitao sam knjigu Era praznine. Tamo kaže ‘doći će vrijeme kada će ljudi osvijestiti da mogu živjeti bez cilja i smisla. To se sada dešava. Lobotomija koja je izvršena nad ljudima je projekat. To je smišljeno, a unutar toga su i političari. Ne manipuliraju samo oni, nego i sa njima manipuliraju, međunarodna zajednica. Svi smo u krugu lutaka na koncu. Umjesto da se dogovorimo i civilizirano živimo unutar geografija koje su separatne, govorimo istim jezikom. Za moje filmove ne treba titl. Za filmove Nebojše Glogovca ne trebaju titl, za filmove Kreše Nikića i Leona Lučeva ne trebaju titlovi. Ne može meni biti bliži musliman iz Pakistana od Srbina iz Trebinja. Mi smo tu zajedno rasli. Neko hoće da ta granica prolazi kroz bračne krevete… – zaključio je bh. glumac.