Većina djevojaka mašta o trenutku kada će obući vjenčanicu i sa svojim dragim stati pred oltar. Ali ono što dolazi prije braka jeste vjeridba i vjerenički prsten. A da li znate odakle je potekao taj običaj darivanja prstena koji simbolizuje vjeridbu?
Vjeruje se da je prvi vjerenički prsten dobila Marija Burgundska još davne 1477.godine. Naime, rimski imperator Maksimilajan Prvi darovao je Mariji dijamantski prsten i time je zaprosio. Praksa darivanja dijamantskog prstena održala se i do današnjih dana. Priča kaže da je imperator Maksimilijan izabrao dijamant zbog njegove jačine ali i ljepote jer je na taj način želio da pokaže Mariji koliko je jaka ali i lijepa njihova ljubav. Takođe, vjeruje se da su dijamanti vječni, što je još jedan razlog zašto se baš oni stavljaju na vjerenički prsten.
Zbog čega se vjerenički prsten nosi na domalom prstu?
Običaj da se vjerenički prsten nosi na domalom prstu potiče iz drevnog Egipta. Narod Egipta vjerovao je da “ljubavna vena” (vena amoris) vodi iz tog prsta pravo do srca i zato se prsten ili burma moraju nositi baš na četvrtom prstu.
Međutim, kada par stupi u brak, nakon vjereničkog prstena slijedi burma koja se po pravilu nosi na istom prstu. Šta raditi, da li ostaviti oba prstena na istom prstu?
Burma preko vjereničkog prstena: Kada se burma stavi preko vjereničkog prstena to simbolizuje “zatvaranje” i znači da se vjeridba pretočila u brak.
Burma na jednoj, a vjerenički prsten na drugoj ruci: Većina današnjih mladih odlučuje se za ovaj način nošenja, prije svega iz praktičnih razloga. Prstenje se neće grebati, pa se neće ni oštetiti.
Vjerenički prsten dati na “čuvanje”:
Posljednjih godina novi trend zavladao je svijetom – tetoviranje prstena. Kako su tetovaže ponovo postale popularne sve je više mladenaca koji tetoviraju prstenje umjesto da ga zaista nose. Isto je i sa vjereničkim prstenom. Možete videti sve više devojaka kojima umjesto dijamanta na prstu “sija” nova tetovaža.
(mojzenskimagazin.rs)
