Nije važno samo im pričati, važan je način kako ćete to raditi.   

Većina roditelja zna da je razgovor s djetetom važan za njegov razvoj, a novija istraživanja pokazuju kako s djecom treba pričati da bi dijete imalo mogućnost najboljeg razvoja.

Nije važno samo im pričati, važan je način kako ćete to raditi.

Umjesto da samo izgovarate riječi, od jednostavnijih do složenijih, te im pokazujete slike koja označavaju naučene riječi, stručnjaci naglašavaju da je od samih početaka važno djecu uvlačiti u obostran razgovor.

U velikom istraživanju na djeci u dobi od 4 do 6 godina, stručnjaci s MIT-a koji se bave kognitivnom znanosti zaključili su da takav obostran razgovor doslovno mijenja mozak djeteta. Tačnije, dijalog može potaknuti djetetov razvoj mozga i jezične vještine, a to je izmjereno nizom testova i skeniranjem dječjih mozgova te se pokazalo da je upravo međusoban razgovor najviše uticao na njihov razvoj, bez obzira na stupanj obrazovanja ili visinu dohotka roditelja.

“Dakle, nije važno da djetetu pričate i obogaćujete vokabular, važno je da s njim doista razgovarate i učite ga kako da shvati i uzvrati informacije”, rekla je Rachel Romeo, diplomantica na Harvardu i MIT-u i glavna autorica spomenutog istraživanja.

Godine 1995. rađeno je istraživanje u kojem su stručnjaci zaključili da djeca iz najbogatijih obitelji čuju oko 30 miliona riječi više (od treće godine nadalje) nego djeca iz najsiromašnijih obitelji. Autori tog istraživanja tvrdili su da je taj “jaz od 30 miliona riječi” postavio djecu na temeljno različite razvojne putanje koje su kasnije uticale na njihov život. Zbog toga su se roditelji svojski trudili djecu naučiti što više riječi, za što danas imamo čak bezbroj pomagala, igračaka i aplikacija namijenjenih popunjavanju i proširenju dječjeg rječnika od prvog dana. Ipak, nastojanje da djeca milionima riječi dobiju bolju šansu za razvoj dovelo je do toga da su upravo ti roditelji propustili ključan faktor u razvoju – nisu ih naučili puno o ljudskim odnosima i društvenoj interakciji.

Zato je ovo novo istraživanje s MIT-a toliko znakovito jer roditeljima nalaže da se manje fokusiraju na same riječi i pojmove, a puno više na interakciju, poticanje dijaloga, slušanje i razgovaranje.

“Istraživanje nam je pokazalo da broj poznatih riječi uopće nije toliko važan za razvoj i funkciju mozga. Važna je interakcija i količina obostrane konverzacije”, rekla je Rachel Romeo.

Da bi to dokazali, djeca su tokom istraživanja nosila snimače riječi koji su registrovali svaku riječ koju su govorili ili čuli. Znanstvenici su zatim analizirali snimke te su uz njihovu pomoć uspjeli prebrojati količinu takozvanih konzervacijskih okretaja, odnosno razgovora koje je dijete vodilo s odraslim osobama. Potom su uz pomoć te količine dijaloga analizirali razliku u rezultatima niza jezičnih testova. Rezultati su cijelo vrijeme bili bolji kod one djece koja su znatno češće razgovarala, a ne samo učila riječi.

Isto su tako pokušali shvatiti koliko čisto slušanje priča može utjecati na njihov kognitivni razvoj i razvoj mozga. Zato su djeci za vrijeme slušanja priča skenirali mozgove i tako zabilježili da je i slušanje, a ne samo učenje riječi, jako uticalo na aktivnost i razvoj mozga.

“Ovo su zapravo prvi dokazi koliko je važan razgovor unutar članova porodice i gotovo je čarobno vidjeti koliko običan dvosmjeran razgovor utječe na biološki rast mozga”, naglasio je i John Gabrieli, profesor kognitivnih znanosti na MIT-u.

Istraživanje je pokazalo i to da su djeca iz bogatijih sredini doista imali širi vokabular, iako njihov mozak zbog toga nije bio bolje razvijen u odnosu na djecu iz siromašnijih obitelji koja nisu znala toliki fond riječi, ali su navikla na razgovor zbog čega su bila gotovo istovjetna djeci sa širim vokabularom. A to je jako važan podatak koji može maksimalno ohrabriti roditelje na stari dobri razgovor, čak i kad pričamo o bebama.

Zato su se morali osvrnuti i na moderno roditeljstvo koje se sve više oslanja na tehnološka dostignuća kojima žele potaknuti bolji razvoj kod svog djeteta, a koja također čine onu razliku između bogatijih i siromašnijih, međutim, u odnosu na jaz od 30 miliona riječi, prema svemu sudeći siromašnija su djeca sada ipak u prednosti ili su barem izjednačena s bogatijima.

Drugim riječima, roditelji koji troše previše novaca na pametna pomagala (i aktivnosti) često propuštaju biti s djecom, razgovarati s njima otvoreno, slušati ih i poticati na razgovor, što u većem djelu čine upravo oni roditelji koji se ne oslanjaju ni na kakva moderna i skupa pomagala.

Razgovor zahtijeva složene kognitivne sposobnosti, puno složenije od slušanja ili pričanja, a prema stručnjacima s MIT-a, razgovor omogućuje djeci da razumiju ono što druga osoba pokušava reći i znaju kako odgovarati na odgovarajući način. To je vrlo različito od samog slušanja ili samog pričanja, te posebno od broja naučenih riječi.

Dakle, razvoj govora više nemojte mjeriti širinom vokabulara nego količinom međusobnog razgovora. (index.hr)