Djeca često provjeravaju koje su vaše granice, odgovaraju vam, mogu biti bezobzirna, namjerno krše pravila… Ovdje je potrebno napraviti razliku između “običnog” izražavanja bijesa što je normalno i često kod djece (i odraslih) i one zaista loše stvari – nepoštivanja.

I ne zaboravite: Poštovanje se ne traži nego zaslužuje! Biti primjer je ključ.

10 primjera “običnog” izražavanja bijesa:

• “Mrzim školu!”

• “Zašto si tako zločest?!”

• “Moj život je sranje!”

• Odjuri u ljutnji

• Lupanje vratima koje ne razbije ništa

• “Ti si grozna majka / otac!” (ovo je uvijek u afektu)

• “Niko od mojih prijatelja ima takvog roditelja!”

• “Moji učitelji su grozni!”

• “Nadam se da ću umrijeti!”

• “Mrzim te!” (opet – uvijek u afektu, ne misle to)

Deset primjera nepoštivanja:

• “Ti si (psovka)!”

• Svaka upotreba psovki

• Dizanje srednjeg prsta

• Udaranje (ne u samoobrani)

• Uništavanje imovine

• Bacanje stvari (većinu vremena, iako ponekad to može biti bezopasno)

• Prostačke izjave

• Seksualno povezani komentari i geste

• Blokira vam put tamo gdje želite ići

• Zloupotreba stvari (npr baci vam ostatak hrane koju ste željeli pojesti)

Šta napraviti?
Zadržite pribranost
Upamtite da o vašoj reakciji ovisi daljnji odnos s djetetom – hoće li biti pozitivan ili negativan. Ukoliko budete previše popustljivi, “ludiranje” bi se moglo pogoršati. Ako ste suviše strogi, dijete će se osjećati sputano, a to može kasnije dovesti do problema u komunikaciji s drugima. Ono tokom ispada proživljava jake emocije, pa vikanje, prijetnje, i rečenice poput: “Kako se usuđuješ, ja sam ti majka”, samo mogu pogoršati situaciju, prenosi Radiosarajevo.

Stručnjaci savjetuju da duboko udahnete, izbrojite do deset i dobro razmislite da li to što namjeravate reći djetetu zaista poboljšava stvari. Najbolje je da kažete da ćete pričati poslije, kada se oboje “ohladite”. Naravno, to i uradite, najgore je ako dijete pomisli da su to “prazne prijetnje”.

Pronađite pravi uzrok
Odgovaranje roditeljima nije uvijek odraz trenutne situacije, pravi razlog može biti u nečemu što nije u vezi s tim. Možda ima probleme s prijateljima u vrtiću ili školi, pa se “istresa” na roditelje. To ćete da primijetite ako se vraća nervozno iz vrtića ili poslije škole.

Ostanite pribrani i postavite direktno pitanje: jeli se nešto dogodilo u školi (vrtiću)? Kad dođete do izvora problema, lakše ćete ga riješiti.

Odredite granice
Vaše poslušno dijete bilo je dobro do jučer, a danas odgovara: “Skini mi se s vrata”… Možda samo ponavlja ono što je čulo i ne shvaća da je to nepristojno. Klinci često čuju svoje prijatelje kako odgovaraju roditeljima i žele ih oponašati, kažu psiholozi. Zato recite da je u redu da kaže da je ljuto, umorno, ili mu trenutno nije do priče. Ali, naglasite da vikanje i drskost nisu opcije.

Objasnite posljedice
Kada kažete djetetu kakvo ponašanje i koje fraze su neodgovarajuće, objasnite i kakve će biti posljedice ako prijeđe granicu. To kod starije djece može biti gubitak određenih privilegija, dodatni kućni poslovi koje će morati obaviti, raniji odlazak u krevet… Neka unaprijed zna koje su moguće sankcije, kako ne bi bilo nikakvih iznenađenja.

Budite dosljedni, držite se pravila, to je jedini način da pokažete da ste ozbiljni.

Pazite šta i kako pričate
Bitno je da vi budete uzor najmlađima. Oni uče tako što imitiraju to što su čuli i vidjeli, prije svega kod kuće. Ako roditelji često imaju oštar ton u razgovoru, mislit će da je to u redu. Potrudite se da se s poštovanjem odnosite prema članovima porodice, prijateljima, susjedima, čak i kada mislite da dijete nije u blizini (male uši često čuju sve).

Pohvalite ljubaznost
Obratite pažnju na to kada je dijete ljubazno, zahvalno i fino, nemojte propustiti pohvaliti ga. Time pokazujete odobravanje takvog ponašanja, a djeca se osjećaju lijepo kada uvide da mama i tata primjećuju kako su dobri.